Odvjetnica Alaburić prisjeća se Ankice Lepej: 'Pokazala je da postoji nešto veće od naših privatnih interesa'
'Ankica Lepej je bila simbol prava hrvatskoga građanina da javno ukaže na neistinu koju iznosi najviši državni dužnosnik i zato je zavrijedila zdušnu obranu, ne samo u nekoj sudnici nego i u najširoj javnosti'
Ankica Lepej, najpoznatija hrvatska zviždačica koja je 1998. godine tadašnjoj novinarki Jutarnjeg lista Orlandi Obad otkrila skrivenu štednju Ankice Tuđman u Zagrebačkoj banci, umrla je od posljedica koronavirusa. U brojnim objavama, građani odaju priznanje njenoj nepokolebljivoj građanskoj hrabrosti s ciljem ukazivanja na nepravdu. Vesna Alaburić, dugogodišnja odvjetnica gospođe Lepej, danas se za Telegram prisjetila kako ju je upoznala.
Cijenjena zagrebačka odvjetnica prisjeća se kako je bila subota ujutro kad je u Jutarnjem listu pročitala članak novinarke Obad o stvarnom iznosu štednje na računu supruge tadašnjeg predsjednika Republike Franje Tuđmana i netočnostima u Tuđmanovoj imovinskoj kartici. “Kako sam tada zastupala Jutarnji, prva mi je pomisao bila – samo da je to točno”, kaže Alaburić.
Kako je upoznala Lepej
Popodne joj se javio tadašnji glavni urednik Jutarnjeg Tomislav Wruss i ispričao joj kako je Zagrebačka banka zatražila objavu oglasa kojim nudi milijun kuna onome tko otkrije ime osobe koja je Jutarnjem dala podatke o štednom računu Ankice Tuđman. Odlično, pomislih, podatak je točan. Sljedeći dan su mi iz redakcije Jutarnjeg javili da bi Ankica Lepej željela da joj budem odvjetnica i da se želi sastati sa mnom. Našle smo se za sat vremena u redakciji.
Ankica je odmah rekla kako želi objaviti da je ona osoba koja je dala bankovni podatak i da želi spriječiti bilo kakve interne istrage u banci i neugodnosti za druge zaposlenike. Moja je zadaća bila obavijestiti je o svim pravnim posljedicama takvog postupka. Ankica je odgovorila kako je svjesna svega i da odluku neće promijeniti. Odmah smo započeli dogovore o načinu obavještavanja banke i pripreme za saslušanje, jer smo očekivali da će policija Ankicu privesti, a da nije isključena ni mogućnost pritvora”, prisjeća se odvjetnica Alaburić.
Kako se dogodio val javne podrške
Za Lepej je uslijedio otkaz radnoga odnosa i, time, gubitak jedinog izvora prihoda jer je, ističe Alaburić, Ankičin suprug bio nezaposlen. “Bio je to strašan šok jer se radilo o strahu za elementarnu, golu egzistenciju”, kaže odvjetnica. No tada su se, nastavlja, samoinicijativno počeli javljati ljudi s ponudama da novčano pomognu. Tako je Hrvatsko novinarsko društvo otvorilo račun za prikupljanje donacija za pomoć Ankici Lepej i Robertu Horvatu. Horvat je, objašnjava Alaburić, bio drugi djelatnik banke koji je potvrdio točnost podataka koje je Lepej dala novinarki Obad.
“Nemam riječi kojima bih opisala značenje pomoći, razumijevanja i podrške tadašnje predsjednice HND-a Jagode Vukušić, brojnih novinara i brojnih medija, koji su čvrsto podržali Ankicu i njezino nastojanje da se sazna istina. Osjećaj da nije sama bio je za Ankicu dovoljan da prebrodi te prve, najteže dane. Vjerujem da upravo zahvaljujući javnoj podršci tolikog opsega i tolikog intenziteta nije bilo nekih drugih posebnih pritisaka na Ankicu”, ističe Vesna Alaburić.
Obrana temeljnih demokratskih vrijednosti 1998.
Od prvog trenutka, nastavlja odvjetnica, fascinirale su je dosljednost, dobrota i spremnost na žrtvu – o kojoj nije pričala – Ankice Lepej. “Smatrala je da je postupila časno, nesebično, u javnom interesu. Ni jednog trenutka nije razmišljala ostvariti neki osobni interes. Takva je ostala sve ove godine”, kaže Alaburić. Ističe važnost priče koju je, u kontekstu vremenu, javnosti otkrila Lepej.
Te je, 1998. godine na hrvatskoj javnoj sceni bilo nekoliko iznimno važnih događaja. Alaburić ih nabraja; oduzimanje titule Miss Hrvatske Lejli Šehović, kazneni postupak svih članova Vlade protiv tadašnjeg glavnog urednika Globusa Davora Butkovića, ponovno suđenje Feralovcima Viktoru Ivančiću i Marinku Čuliću zbog klevete i uvrede tadašnjeg predsjednika Tuđmana. Na kraju godine – Ankica Lepej.
“Svaki od tih predmeta predstavljao je obranu temeljnih demokratskih vrijednosti i sloboda u našoj zemlji, svaki na svoj način. Ankica Lepej je bila simbol prava hrvatskoga građanina da javno ukaže na neistinu koju iznosi najviši državni dužnosnik i zato je zavrijedila zdušnu obranu, ne samo u nekoj sudnici nego i u najširoj javnosti”, kaže Alaburić za Telegram i dodaje kako neugodne komentare koje doživljavaju odvjetnici u takvim prilikama smatra sastavnim dijelom posla.
‘Živjela je skromno i smatrala se sretnom’
U proteklih više od 20 godina, otkako su se upoznale, Alaburić i Lepej bile su u stalnom kontaktu. “Često smo dugo razgovarale. Meni je mogla ispričati sve što je tišti i boli. Voljela je pričati o obitelji, posebno o unucima. Najviše o najstarijem unuku, koji studira novinarstvo u SAD-u, igra košarku i ostvaruje odlične rezultate u svemu čime se bavi. Nedavno mi je pričala kako je unuk na fakultetu imao prezentaciju ‘slučaja Lepej’, koji je izazvao veliko zanimanje. Bila je ponosna što je i na taj način pomogla svojem unuku da uradi nešto dobro”, ispričala nam je danas odvjetnica.
Čule su se krajem prošle godine, kada je Lepej već bila u bolnici: “Rekla mi je da joj nije dobro, ali da će pobijediti i ovu beštiju od korone. Kasnije sam komunicirala samo s Ankičinim sinom”. Ime Ankice Lepej, zaključuje Alaburić, ljudi i danas znaju. “I danas cijenimo ono što je napravila za opće dobro, pokazujući primjerom da postoji nešto veće i značajnije od naših privatnih, osobnih interesa. Živjela je skromno i smatrala se sretnom”, kazala je gospođa Alaburić Telegramu.