Dosadašnja svjetska iskustva s ograničavanjem cijena vrlo su loša jer ona mogu voditi prema nestašicama. Naime, ako zbog limitiranih marži cijena energenata proizvođači i distributeri nafte počnu bilježiti gubitke, logično je da će početi smanjivati količine benzina i dizela koje će isporučivati tržištu. Jer to će biti jedini način da spriječe financijske gubitke koji bi mogli ugroziti njihovo poslovanje pa i opstanak. Istodobno postavlja se i pitanje, ako se tako interveniralo na tržištu naftnih derivata, zašto se na isti način ne zaustavi divljanje cijena hrane?
Što se radi u Europskoj uniji?
Zbog sve teže ekonomske krize članice Europske unije na razne načine nastoje zaštititi potrošače ili barem ublažiti utjecaj visokih računa za struju i goriva na njihov kućni proračun. Naviše zemalja izbjegava limitirati cijene, već se umjesto toga koriste drugim mjerama kako bi ublažile udar na standard građana. Grčka je namijenila 3,6 milijardi eura za pomoć siromašnijim obiteljima, dok je Bugarska za tu svrhu odvojila milijardu dolara. Također je odobrila popust po litri benzina, dizela, ukapljenog naftnog plina i metana, a najavljeno je i ukidanje trošarina na plin i struju.
U Danskoj će 419.000 najsiromašnijih obitelji dobiti 288 milijuna eura pomoći, dok je talijanska vlada odobrila paket od 30 milijardi eura za ublažavanje rasta cijena struje, plina i benzina. Španjolska je najavila 16 milijardi eura izravne pomoći i povoljnih zajmova za tvrtke i kućanstva s problemima kako bi lakše podnijeli visoke cijene energije. Norveška subvencionira domaćinstvima račune za struju, a Nizozemska je smanjila poreze na struju, plina i naftu za osam milijuna domaćinstava.
I Švedska će dodijeliti 600 milijuna eura siromašnijim obiteljima. Njemačka je odobrila paket pomoći od 13 milijardi eura za pokrivanje troškova rasta cijena energenata, te pomoć od po 100 eura po djetetu, a obitelji s najnižim prihodima 200 eura po djetetu. Jedino je Francuska limitirala rast cijena električne energije na 4 posto, a vlada je odvojila čak 26 milijardi eura za pomoć tvrtkama koje su se našle u problemima zbog skupljeg plina i struje.
Bitkom protiv Rusije uzdrmali temelje kapitalizma
Te odluke koje će zasigurno slijediti i brojne druge države, pokazuju da je ruska agresiju na Ukrajinu, osim što je izazvala dramatične promjene u političkim i ekonomskim odnosima u svijetu, iz temelja uzdrmala neke od osnovnih načela na kojima je funkcionirao kapitalizam, a to je da se država nema što miješati u poslovanje privatnih kompanija. Pri tomu vlade posve zanemaruju pravila slobodnog tržišta na kojima se temelji kapitalistička ekonomija. Takvim odlukama kumovala je i Europska unija koja je predložila državama članicama da poduzmu sve potrebne mjere kako bi se pokušalo sačuvati barem dio standarda najsiromašnijih slojeva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nakon što je mađarski premijer Viktor Orban uveo poreze na ekstra profit za velike naftne, plinske i tehnološke tvrtke, a Velika Britanija odlučila naplatiti 25 posto poreza na zaradu svojih naftnih kompanija, administracija Joe Bidena najavila je da će u razgovorima u američkom Kongresu zastupati stajalište o uvođenju dodatnog poreza na “višak zarade“ koju zbog rata u Ukrajini ostvaruju naftne i plinske kompanije. Zamjenik direktora Nacionalnog ekonomskog vijeća Bharat Ramamurti kazao je kako Bijela kuća čini sve kako bi se potrošači benzina i dizela zaštitilo od previsokih cijena goriva. Također je rekao da će takva odluka biti doprinos u borbi protiv inflacije koja predviđa povećanje poreza najbogatijim američkim kompanijama.
Krajem prošle godine predsjednik Biden zatražio je od Federalne trgovinske komisije da ispita jesu li naftne tvrtke nezakonito održavale visoke cijene benzina, napominjući da su troškovi proizvodnje padali dok su cijene energenata rasle. Stoga ne čudi zahtjev da predsjednik Biden energično presiječe neopravdano bogaćenje na pandemiji i ratu. Od njega se traži da kaže: “Mnoge kompanije uključujući i 100 najvećih tvrtki, doživjele su dramatičan porast svoje dobiti od početka COVID-a i rata u Ukrajini. Usred smo krize — nije vrijeme za podizanje cijena benzina i dizela.”
Orbana prozvali populistom, a onda krenuli njegovim stopama
Kad je Viktor Orban donio odluku o oduzimanju ekstra profita koje su velike međunarodne i domaće energentske i telekomunikacijske kompanije ostvarile zbog rata u Ukrajini, odmah je optužen za populističko dodvoravanje, autokratsko i diktatorsko ponašanje. Samo dva dana kasnije, vlada premijera Borisa Johnsona u Velikoj Britaniji donijela je sličnu odluku. No, za razliku od Orbana, Johnsona nitko ne optužuje da narušava pravila slobodnog tržišta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zemlja najveće demokracije i najsnažniji protivnik uplitanja države u gospodarstvo, napravila je presedan te je uvela porez od 25 posto na ekstra dobit svojih naftnih i plinskih kompanija. One su to ostvarile zahvaljujući ruskoj agresiji na Ukrajinu i enormnom poskupljenju energenata pa će zbog toga morati platiti državi 6,3 milijarde dolara dodatnog poreza. Takva odluka, procjenjuje se u poslovnim krugovima, donesena je pod snažnim pritiskom onih koji traže da vlada pomogne milijunima siromašnih koji su žrtve najgore krize izazvane porastom troškova života u posljednjih nekoliko desetljeća.
Da stvar za zagovaratelje bespogovornog poštivanja zakona tržišta te formiranja cijena na temelju ponude i potražnje bude još gora, sada se u američkom Kongresu, najžešćoj tvrđavi kapitalizma, dio senatora, uz potporu Bijele kuće, zalaže za uvođenje dodatnih poreza za kompanije koje su se obogatile zbog pandemije i rata u Ukrajini.
Razlike mađarskih i britanskih mjera
Britanski ministar financija Rishi Sunak objasnio je u parlamentu da je sektor nafte i plina ostvario izvanredne profite, ali ne kao rezultat preuzimanja rizika, inovacija ili učinkovitosti, već kao posljedicu rasta cijena roba na svjetskom tržištu. Te su tvrtke, uključujući BP i Shell, prošle godine ostvarile ukupnu dobit od 32 milijarde dolara zahvaljujući rastućim cijenama nafte i prirodnog plina. Izračunato je da je energija za kućanstva u Engleskoj poskupjela za 40 posto što je potaknulo enorman rast cijena u cijelom gospodarstvu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U travnju je inflacija potrošačkih cijena dosegla 9 posto – najvišu razinu u posljednjih 40 godina. A kako plaće nisu uspjele držati korak s rastućim troškovima hrane i goriva, životni standard se vratio na najnižu razinu od 1950-ih, objavio je u Londonu Ured za proračunsku odgovornost. Viktor Orban odlučio je novac prikupljen porezom na ekstra profit dijelom podijeliti građanima, a djelomice uložiti u razvoj oružanih snaga. O kojem je iznosu riječ nije precizirano, no Orban je kazao kako će oduzeti „veliki dio tako ostvarenog profita.“
To će mu, nema sumnje, još više podići popularnost jer se ta mjera među običnim građanima tumači kao pomoć i zaštita siromašnih obitelji i umirovljenika. Dok je britanska vlada objavila da će mjera vrijediti dok se cijene energije ne vrate u normalu, u Mađarskoj će biti na snazi još i cijelu 2023. Ona se odnosi multinacionalne kompanije koje kupuju i prodaju energente, distribucijske i maloprodajne tvrtke te zrakoplovne i telekomunikacijske kompanije.
Nitko ne zna hoće li i te mjere biti dovoljne
Problem je kod svih tih mjera što nitko ne zna hoće li one biti dovoljne da zaštite građane te dokle će trajati. U nedogled sigurno neće moći opstati. A budućnost nosi sa sobom još više neizvjesnosti nego do sada. Naime, iako mnogi tvrde da se bitno može povećati proizvodnja nafte to je, tvrde stručnjaci, nemoguća misija. Zbog niskih cijena nafte godinama se nisu otvarale nove bušotine, a mnoge su se rafinerije zatvorile. Da bi se te rafinerije sada pustil u pogon, kao i za otvaranje novih nalazišta, treba više godina. Tu je također problem nedostatka radne snage, jer su mnogi naftaši promijenili posao, zatim povećanih troškova eksploatacije nafte zbog inflacije i nestašice sirovina uzrokovanih poremećajima u opskrbnom lancu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zbog toga eksperti za energetiku predviđaju da se bez ruske nafte nikada neće moći zadovoljiti potrebe Europe. Zbog toga će cijene uskoro eksponencijalno rasti kako bi se zadovoljile minimalne potrebe Europe. S druge strane Kina i Indija spasile su Rusiju jer kupuju od te zemlje, unatoč sankcijama, više nafte nego ikada. I sada smo suočeni s još jednim paradoksom: Europa i Zapad bit će prisiljeni kupovati skuplju američku i arapsku naftu, dok će zemlje poput Kine i Indije uživati kupujući rusku naftu po cijenama 30 posto manjih od onih na svjetskom tržištu.
I još jedan problem s kojim je suočen svijet: Mike Wirth, izvršni direktor američkog naftnog giganta Chevrona, šokirao je izjavom da je izgradnja rafinerije investicija vrijedna više milijarde dolara. “Gradnja rafinerije traje godinama, dok ponovno puštanje u rad rafinerija koje su zatvorene, stoji stotine milijuna dolara i traje dvije ili tri godine. U SAD-u nismo izgradili niti jednu rafineriju od sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Moje je osobno mišljenje da u SAD nikada neće biti izgrađena nova rafinerija.”
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ograničavanje cijena goriva vjerojatno će izazvati nestašice. Zašto se Plenković odlučio za mjeru koju izbjegava većina EU?
Većin članica odlučila se za smanjivanje poreza i izravnu novčanu pomoć građanima
Vlada Andreja Plenkovića odlučila se za novi, mješoviti paket mjera koji treba spriječiti nekontrolirani rast cijena benzina i dizela. S jedne strane je smanjila trošarine na benzin za 40 lipa, a na naftu 20 lipa, baš kao i u prošloj intervenciji. To znači da su trošarine manje za ukupno 80 lipa po litri benzina, te za ukupno 40 lipa po litri dizela. I dok se na taj dio paketa ne mogu stavljati ozbiljnije primjedbe, sasvim je izvjesno da će brojne kontroverze izazvati odluka o ograničavanju najviše marže, te cijena benzina po litri na 13,50 kuna i dizela na 13,08 kuna.
Dosadašnja svjetska iskustva s ograničavanjem cijena vrlo su loša jer ona mogu voditi prema nestašicama. Naime, ako zbog limitiranih marži cijena energenata proizvođači i distributeri nafte počnu bilježiti gubitke, logično je da će početi smanjivati količine benzina i dizela koje će isporučivati tržištu. Jer to će biti jedini način da spriječe financijske gubitke koji bi mogli ugroziti njihovo poslovanje pa i opstanak. Istodobno postavlja se i pitanje, ako se tako interveniralo na tržištu naftnih derivata, zašto se na isti način ne zaustavi divljanje cijena hrane?
Što se radi u Europskoj uniji?
Zbog sve teže ekonomske krize članice Europske unije na razne načine nastoje zaštititi potrošače ili barem ublažiti utjecaj visokih računa za struju i goriva na njihov kućni proračun. Naviše zemalja izbjegava limitirati cijene, već se umjesto toga koriste drugim mjerama kako bi ublažile udar na standard građana. Grčka je namijenila 3,6 milijardi eura za pomoć siromašnijim obiteljima, dok je Bugarska za tu svrhu odvojila milijardu dolara. Također je odobrila popust po litri benzina, dizela, ukapljenog naftnog plina i metana, a najavljeno je i ukidanje trošarina na plin i struju.
U Danskoj će 419.000 najsiromašnijih obitelji dobiti 288 milijuna eura pomoći, dok je talijanska vlada odobrila paket od 30 milijardi eura za ublažavanje rasta cijena struje, plina i benzina. Španjolska je najavila 16 milijardi eura izravne pomoći i povoljnih zajmova za tvrtke i kućanstva s problemima kako bi lakše podnijeli visoke cijene energije. Norveška subvencionira domaćinstvima račune za struju, a Nizozemska je smanjila poreze na struju, plina i naftu za osam milijuna domaćinstava.
I Švedska će dodijeliti 600 milijuna eura siromašnijim obiteljima. Njemačka je odobrila paket pomoći od 13 milijardi eura za pokrivanje troškova rasta cijena energenata, te pomoć od po 100 eura po djetetu, a obitelji s najnižim prihodima 200 eura po djetetu. Jedino je Francuska limitirala rast cijena električne energije na 4 posto, a vlada je odvojila čak 26 milijardi eura za pomoć tvrtkama koje su se našle u problemima zbog skupljeg plina i struje.
Bitkom protiv Rusije uzdrmali temelje kapitalizma
Te odluke koje će zasigurno slijediti i brojne druge države, pokazuju da je ruska agresiju na Ukrajinu, osim što je izazvala dramatične promjene u političkim i ekonomskim odnosima u svijetu, iz temelja uzdrmala neke od osnovnih načela na kojima je funkcionirao kapitalizam, a to je da se država nema što miješati u poslovanje privatnih kompanija. Pri tomu vlade posve zanemaruju pravila slobodnog tržišta na kojima se temelji kapitalistička ekonomija. Takvim odlukama kumovala je i Europska unija koja je predložila državama članicama da poduzmu sve potrebne mjere kako bi se pokušalo sačuvati barem dio standarda najsiromašnijih slojeva.
Nakon što je mađarski premijer Viktor Orban uveo poreze na ekstra profit za velike naftne, plinske i tehnološke tvrtke, a Velika Britanija odlučila naplatiti 25 posto poreza na zaradu svojih naftnih kompanija, administracija Joe Bidena najavila je da će u razgovorima u američkom Kongresu zastupati stajalište o uvođenju dodatnog poreza na “višak zarade“ koju zbog rata u Ukrajini ostvaruju naftne i plinske kompanije. Zamjenik direktora Nacionalnog ekonomskog vijeća Bharat Ramamurti kazao je kako Bijela kuća čini sve kako bi se potrošači benzina i dizela zaštitilo od previsokih cijena goriva. Također je rekao da će takva odluka biti doprinos u borbi protiv inflacije koja predviđa povećanje poreza najbogatijim američkim kompanijama.
Krajem prošle godine predsjednik Biden zatražio je od Federalne trgovinske komisije da ispita jesu li naftne tvrtke nezakonito održavale visoke cijene benzina, napominjući da su troškovi proizvodnje padali dok su cijene energenata rasle. Stoga ne čudi zahtjev da predsjednik Biden energično presiječe neopravdano bogaćenje na pandemiji i ratu. Od njega se traži da kaže: “Mnoge kompanije uključujući i 100 najvećih tvrtki, doživjele su dramatičan porast svoje dobiti od početka COVID-a i rata u Ukrajini. Usred smo krize — nije vrijeme za podizanje cijena benzina i dizela.”
Orbana prozvali populistom, a onda krenuli njegovim stopama
Kad je Viktor Orban donio odluku o oduzimanju ekstra profita koje su velike međunarodne i domaće energentske i telekomunikacijske kompanije ostvarile zbog rata u Ukrajini, odmah je optužen za populističko dodvoravanje, autokratsko i diktatorsko ponašanje. Samo dva dana kasnije, vlada premijera Borisa Johnsona u Velikoj Britaniji donijela je sličnu odluku. No, za razliku od Orbana, Johnsona nitko ne optužuje da narušava pravila slobodnog tržišta.
Zemlja najveće demokracije i najsnažniji protivnik uplitanja države u gospodarstvo, napravila je presedan te je uvela porez od 25 posto na ekstra dobit svojih naftnih i plinskih kompanija. One su to ostvarile zahvaljujući ruskoj agresiji na Ukrajinu i enormnom poskupljenju energenata pa će zbog toga morati platiti državi 6,3 milijarde dolara dodatnog poreza. Takva odluka, procjenjuje se u poslovnim krugovima, donesena je pod snažnim pritiskom onih koji traže da vlada pomogne milijunima siromašnih koji su žrtve najgore krize izazvane porastom troškova života u posljednjih nekoliko desetljeća.
Da stvar za zagovaratelje bespogovornog poštivanja zakona tržišta te formiranja cijena na temelju ponude i potražnje bude još gora, sada se u američkom Kongresu, najžešćoj tvrđavi kapitalizma, dio senatora, uz potporu Bijele kuće, zalaže za uvođenje dodatnih poreza za kompanije koje su se obogatile zbog pandemije i rata u Ukrajini.
Razlike mađarskih i britanskih mjera
Britanski ministar financija Rishi Sunak objasnio je u parlamentu da je sektor nafte i plina ostvario izvanredne profite, ali ne kao rezultat preuzimanja rizika, inovacija ili učinkovitosti, već kao posljedicu rasta cijena roba na svjetskom tržištu. Te su tvrtke, uključujući BP i Shell, prošle godine ostvarile ukupnu dobit od 32 milijarde dolara zahvaljujući rastućim cijenama nafte i prirodnog plina. Izračunato je da je energija za kućanstva u Engleskoj poskupjela za 40 posto što je potaknulo enorman rast cijena u cijelom gospodarstvu.
U travnju je inflacija potrošačkih cijena dosegla 9 posto – najvišu razinu u posljednjih 40 godina. A kako plaće nisu uspjele držati korak s rastućim troškovima hrane i goriva, životni standard se vratio na najnižu razinu od 1950-ih, objavio je u Londonu Ured za proračunsku odgovornost. Viktor Orban odlučio je novac prikupljen porezom na ekstra profit dijelom podijeliti građanima, a djelomice uložiti u razvoj oružanih snaga. O kojem je iznosu riječ nije precizirano, no Orban je kazao kako će oduzeti „veliki dio tako ostvarenog profita.“
To će mu, nema sumnje, još više podići popularnost jer se ta mjera među običnim građanima tumači kao pomoć i zaštita siromašnih obitelji i umirovljenika. Dok je britanska vlada objavila da će mjera vrijediti dok se cijene energije ne vrate u normalu, u Mađarskoj će biti na snazi još i cijelu 2023. Ona se odnosi multinacionalne kompanije koje kupuju i prodaju energente, distribucijske i maloprodajne tvrtke te zrakoplovne i telekomunikacijske kompanije.
Nitko ne zna hoće li i te mjere biti dovoljne
Problem je kod svih tih mjera što nitko ne zna hoće li one biti dovoljne da zaštite građane te dokle će trajati. U nedogled sigurno neće moći opstati. A budućnost nosi sa sobom još više neizvjesnosti nego do sada. Naime, iako mnogi tvrde da se bitno može povećati proizvodnja nafte to je, tvrde stručnjaci, nemoguća misija. Zbog niskih cijena nafte godinama se nisu otvarale nove bušotine, a mnoge su se rafinerije zatvorile. Da bi se te rafinerije sada pustil u pogon, kao i za otvaranje novih nalazišta, treba više godina. Tu je također problem nedostatka radne snage, jer su mnogi naftaši promijenili posao, zatim povećanih troškova eksploatacije nafte zbog inflacije i nestašice sirovina uzrokovanih poremećajima u opskrbnom lancu.
Zbog toga eksperti za energetiku predviđaju da se bez ruske nafte nikada neće moći zadovoljiti potrebe Europe. Zbog toga će cijene uskoro eksponencijalno rasti kako bi se zadovoljile minimalne potrebe Europe. S druge strane Kina i Indija spasile su Rusiju jer kupuju od te zemlje, unatoč sankcijama, više nafte nego ikada. I sada smo suočeni s još jednim paradoksom: Europa i Zapad bit će prisiljeni kupovati skuplju američku i arapsku naftu, dok će zemlje poput Kine i Indije uživati kupujući rusku naftu po cijenama 30 posto manjih od onih na svjetskom tržištu.
I još jedan problem s kojim je suočen svijet: Mike Wirth, izvršni direktor američkog naftnog giganta Chevrona, šokirao je izjavom da je izgradnja rafinerije investicija vrijedna više milijarde dolara. “Gradnja rafinerije traje godinama, dok ponovno puštanje u rad rafinerija koje su zatvorene, stoji stotine milijuna dolara i traje dvije ili tri godine. U SAD-u nismo izgradili niti jednu rafineriju od sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Moje je osobno mišljenje da u SAD nikada neće biti izgrađena nova rafinerija.”