Nekad je nužno odabrati stranu

Oho, predsjednica je dala intervju za portal blizak HDZ-u pa tračala Vladu i Murganić. I divila se Bušiću

Jako je sjetno govorila o svom razgovoru sa Zvonkom Bušićem

26.10.2017., Orebic - Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarovic u sklopu boravka u Dubrovacko-neretvanskoj zupaniji, susrela se s najpoznatijim vinarima zupanije. 
Photo:
FOTO: PIXSELL

Predsjednica je dala podulji intervju za Direktno.hr, portal blizak HDZ-u. Između ostalog, pričala je o diplomaciji koju je posve otvoreno napala, opet je malo, ali ne previše bocnula Vladu: “pitanje Agrokora Vladi je oduzelo jako puno dragocjenog vremena jer se nije fokusirala na ostale elemente gospodarskog sustava. Ovih dana vidimo rezultate – da nam BDP ne raste onom snagom kojom bi trebao rasti i da na žalost zaostajemo u reformama”, no možda najotvorenije je kritizirala ministarstvo demografije, dakle ministricu Murganić, sugerirajući da bi je trebalo maknuti.

Naime, na pitanje novinarke kako bi predsjednica rekonstruirala Vladu, odgovorila je: “U to se neću miješati. Premijer se ne miješa u izbor mojih savjetnika pa se neću ni ja miješati u izbor njegovih ministara. Jedino što bih posebno istaknula jest pitanje demografije za koje neprestance ponavljam da je pitanje svih pitanja. Mislim da doista trebamo ministarstvo demografije koje će koordinirati sve mjere koje su potrebne za demografsku obnovu. Demografska obnova nije pitanje samo dječjih doplataka ili rodiljnih naknada, ona ne uključuje samo otvaranje novih radnih mjesta, socijalnu politiku, već i klimu u društvu koja mora biti puno pozitivnija i optimističnija”.

Ozbiljno napala hrvatsku diplomaciju

Predsjednica je komentirala i svoju odluku o tome zašto je odbila potpisati imenovanje HNS-ovog Borisa Blažekovića za konzula u New Yorku: “Ono što mogu reći jest da u konačnici ne bi bilo dobro ni za državu, ni za hrvatsku iseljeničku zajednicu u Americi, a niti za samog gospodina Blažekovića da je taj postupak išao dalje, uvažavajući sve okolnosti koje su se otkrile”, rekla je.

Općenito, govoreći o hrvatskoj diplomaciji još jednom je zaključila kako nije dobra: “Stanje je vrlo šaroliko i držim da je sustav u ovom trenutku prespor, inertan i trom i da ne dopušta pojedincima da naprave puno više od onoga čemu danas svjedočimo. Do sada sam uglavnom šutjela, nisam htjela da opet ispadne da kritiziram Vladu ili Ministarstvo, međutim ne mogu dalje, to je jedna od mojih ustavnih ovlasti Ne znam što bih više rekla predsjedniku Erdoganu kada se susretnemo i kada me pita kad ćemo imenovati novog veleposlanika ili novu veleposlanicu u Ankari. Prošle su gotovo tri godine”.

Prisjećanje na razgovor sa Zvonkom Bušićem

Predsjednica se i tijekom razgovora prisjetila svog razgovora sa Zvonkom Bušićem kojeg je, kako se ovih dana saznalo, svojedobno posjetila u zatvoru. “Moj odlazak njemu bio je motiviran ne samo činjenicom da sam tada bila veleposlanica Republike Hrvatske u SAD-u koja je bila dužna brinuti o hrvatskim državljanima, već i ljudskom, moralnom obvezom prema nekome tko je tako dugo bio u zatvoru zbog nečega što je počinio kako bi skrenuo pozornost demokratskoga svijeta na hrvatsko pitanje.

…U sedmosatnom razgovoru u tzv. maximum security zatvoru upoznala sam čovjeka nevjerojatnog optimizma, zavidne fizičke snage i snage volje koju nisu uspjele slomiti niti desetljeća zatvora. Ono što me je fasciniralo tijekom tog našeg razgovora, jest činjenica da se ni u jednom jedinom trenutku nije požalio ni na svoju sudbinu, ni na uvjete u kojima je živio u zatvoru, ni na američki sustav, niti na svoje ograničene kontakte sa svijetom, jer je zapravo u istoj prostoriji s njime, osim zatvorskog osoblja, mogao sjediti jedino svećenik ili hrvatski veleposlanik ili veleposlanica. U njemu nije bilo ni trunka mržnje, ni gorčine. Govorio je o svojoj Hrvatskoj, o svojoj Bosni i Hercegovini u kojoj je rođen, o svojim roditeljima, o svojoj obitelji, o svojim mislima, idejama.

Bio je iznimno načitan, jako je puno čitao u zatvoru, što god je mogao dohvatiti. Razgovor je bio prožet filozofskim razmišljanjima, reminiscencijama i analizama prošlosti, ali me je posebno fascinirala snažna okrenutost budućnosti, takva vjera u Hrvatsku da ne možete, a da pred time ne osjetite ogromno poštovanje da bez obzira na sve što je prošao u životu, bez obzira na neke elemente iz vlastite prošlosti zbog kojih je on osobno žalio, i dalje je plamtjela vjera u vlastitu i hrvatsku budućnost koja mi se tada činila nesalomljivom. I zbog toga me je trenutak kada si je oduzeo život duboko šokirao, jer poznavala sam jednog drugačijeg Zvonka Bušića”, ispričala je predsjednica Republike Hrvatske.