Ok, znalo se da javna poduzeća služe za uhljebljivanje. Ali ovo što rade AP i njegovi suradnici posve je nova razina

Stječe se dojam da što je neko javno poduzeće čvršće u zagrljaju politike, to je i kriminal veći

U zemlji u kojoj je normalno da glasnogovornik Vlade chata sa šefom javne tvrtke i šalje mu imena svojih prijatelja koji tamo rade, teško je očekivati da će one zaista početi služiti javnom interesu, a ne stranci na vlasti i interesnim skupinama

Hrvatske šume jedna je od javnih firmi koje su odlukom Vlade svrstane u skupinu “pravnih osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku”. Koji su to interesi odlično ilustriraju poruke između AP-ovih najbližih suradnika i Krunoslava Jakupčića, donedavnog direktora Hrvatskih šuma.

Interesi koji se ostvaruju kroz kontrolu javnih poduzeća vrlo se rijetko poklapaju s interesima građana Hrvatske, što nije nikakva novost. Općepoznato je da javna poduzeća s jedne strane služe za uhljebljivanje stranačkih ljudi, njihove rodbine i prijatelja, a s druge strane da se iz njih izvlači novac, ili nekakva druga korist koja se, naravno, može unovčiti.

Uz zapošljavanje preko veze, događaju se i mnogo gore stvari

Rijetko će se vidjeti da u upravama i nadzornim odborima sjede ljudi koji nisu povezani s politikom, koji su odabrani po stručnim kriterijima, a onda se ta situacija preslikava na niže razine, sve do portira.

Osim zapošljavanja preko veze, u javnim poduzećima događaju se i puno ozbiljnije stvari. Spomenuti Jakupčić uhićen je u aferi vjetroelektrane zajedno s Josipom Rimac, bivšom državnom tajnicom. Sumnjiči ih se da su pogodovali investitoru u vjetroelektranu Krš – Pađene.

Kolika je razina bahatosti u javnim poduzećima pokazuje i to da su Jakupčiću odvjetnika u ovom slučaju plaćale Hrvatske šume, zbog čega ga je Povjerenstvo za sukob interesa kaznilo s 20 tisuća kuna.

Što je firma čvršće u zagrljaju politike, kriminal je veći

Iako je vrh politike, sudeći po komunikaciji premijerovih suradnika s Jakupčićem, vrlo blizak s upravama javnih tvrtki, kada je u pitanju sprječavanje kriminala i kontrola poslovanja, tu stojimo vrlo slabo. Dapače, stječe se dojam da što je neko javno poduzeće čvršće u zagrljaju politike, to je i kriminal veći.

Teško se u ovom kontekstu ne prisjetiti INA-e, koja je također na popisu strateških firmi, a u kojoj je moguće da neopaženo nestane milijardu kuna, a država također tamo ima vrlo veliki utjecaj.

Kako tamo izgleda zapošljavanje i imaju li AP-ovi suradnici utjecaja na kadrovska pitanja – koga treba zaposliti, a koga premjestiti ili produljiti ugovor – ne znamo jer još nisu u javnost procurile poruke, ali nije teško pretpostaviti.

Glasnogovornih Vlade šefu javnog poduzeća šalje imena prijatelja

U zemlji u kojoj je normalno da glasnogovornik Vlade chata sa šefom javne tvrtke i šalje mu imena svojih prijatelja koji tamo rade, teško je očekivati da će one zaista početi služiti javnom interesu, a ne stranci na vlasti i uskim interesnim skupinama.

Kako nam ni pravosuđe, kada su velike korupcije afere u pitanju, ne stoji baš najbolje – osim ako nisu baš prisiljeni reagirati – jasno je da ćemo se s kriminalom i korupcijom suočavati i u budućim desetljećima.