I nisam bila. Nisu mi ispale torbe s paradajzom i breskvama. Nisam progutala kornet. Ništa. Jer opći darmar u Škorinoj stranci bio je samo pitanje vremena. Jedino nismo mogli pogoditi kada će točno početi, ni kako. I onda je počelo ovako.
DP nadmašio sve po ispraznom sadržaju
Nije da su druge parlamentarne stranke neki uzorni politički paketi. Nije da imaju fenomenalne programe za transformaciju zajednice, da ih krasi napadna radinost i bogatstvo organizacijskih koncepcija. Teško da kod njih sve pršti od briljantnih vizija, svjetonazorske dosljednosti i praktičnog intelekta. Ali Škorin Domovinski pokret ih je sve nadmašio po sadržaju sazdanom ni od čega. Od takorekuć totalne praznine.
U godinu i pol otkako su se osnovali, nisu s nekim suvislim planom udarili ni na jedan zakon niti su predložili neki novi. Za zakone koji mijenjaju društvo treba imati zrelu ideju, sposobnost analize i kritike i ljude koji o materiji nešto znaju. Zato su Škorine prišipetlje zauzele taktiku pasivnog prigovaranja i brundanja ne računajući u međuvremenu već odbjeglu Karolinu Vidović Krišto, koja uvijek vrišti kao oparena, premda se nikad ne da razaznati o čemu zapravo.
Nije im uspio ni jedan veliki plan
Družina koja je na lanjskim izborima pokupila 16 saborskih zastupnika jašući na valu de-radikalizacije u Plenkovićevom HDZ-u, koja je sa Škorom pobrala lijep rezultat na predsjedničkim izborima i ipak neloš na zagrebačkima, već je u ovo kratko vrijeme pokazala svakome tko ima oči da nema kapaciteta ni za što ozbiljnije nego što su ”domoljubna” zabadanja o Pupovcu, sistemski navodno prezastupljenim Srbima i Jugoslaviji koje se još dobro sjećaju samo današnji korisnici domova za starije i nemoćne.
Amaterska računica naputila ih je da se posvete zagovoru navodno zapostavljenih ratnih tema i braniteljske populacije i da skaču na svaku temu tipa smije li se na zagrebačkom trgu, u sklopu neke folklorne smotre, eventualno zaplesati i užičko kolo. Već iz pelena formirali su se u stranku nacionalističkih i nabožnih digresija. Neproduktivno, nekorisno, a s vremenom i jako dosadi. Kao i mantra o ”tradicionalnim vrijednostima hrvatskog društva” koju furaju u programu iz veljače, naravno samo paušalno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tako da tu nije moglo biti sreće. A još k tome nije im uspio ni jedan veliki plan. Nisu zauzeli mjesto HDZ-a. Plenković ih nije molio za koaliciju. Sve nešto na pola i na frtalj. Bez pravca i kompasa.
Škoro nije umio odlučiti ni kamo, a ni kako
Ali kako bi se išta od ičega i moglo s takvom nakupinom kadrova koji su se sjatili oko estradno popularnog i imovinski dobrostojećeg – što na sirotinju zna ostaviti jak dojam – Miroslava Škore? Momci iz Prvog plinarskog društva koji su zasjeli i na Pevec, a potom sebi još kupili Z1 za svoju privatnu televiziju. Pa onda Peternel kao takav, seka Vesna Vučemilović, komičar Pervan, voditelj za široke narodne mase Davor Dretar Drele, propala novinarka Vidović-Krišto, Hasanbegović, Stjepo Bartulica, pa onda još Zekanović i Penava. Madre, kakva ekipa iz koje su glasovi puka sklonog melosu tamburice & nacionalnoj mitologiji – abrakadabra – proizveli uvažene saborske zastupnike.
A Škori, koga su veći igrači iz biznisa naciljali da im bude maskota, palo je čak u krilo i mjesto potpredsjednika Sabora, pred kojim će Saborom osobno Drele braniti stavove stranačkog Kluba. Zahvaljujući svim tim bajkovitim čudesima, Škoro se, dakako, umislio kako je upravo njemu suđeno da povede Hrvatsku. Samo što nije umio odlučiti ni kamo, a ni kako, dok ovi njegovi tek nisu imali blage veze. A ni love nije priteklo u skladu s raznolikim apetitima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Netko mu je trebao reći da se drži tambure
Reklo bi se, znači, da se doktor ekonomije naprosto preračunao. Excel tablice pošandrcale, stavke se zapetljale. Doduše, ni Viša građevinska Škori nije išla najbolje. Profesor kod koga je odgovarao za završni rad rekao mu je, sinko, ostavi se ovoga, drž’ se ti lijepo tambure. To mu je netko trebao reći i za stranku rečenog profila i ljudstva s kolca i konopca koje se uz nju trkom prilijepilo. A još kad je pristao biti tuđi projekt, trebao je računati da će tome drugome vodu nositi. Brus familija pati, bit će da je to napokon shvatio pa se odlučio vratiti sam sebi.
A u hodu se oduševljenje Škorom istopilo čak i kod njegovih najvećih epigona i desnih ruku. Sada ti njegovi dojučerašnji adoranti govore kao Škoro nije Domovinski pokret, nijedan čovjek nije, jer to je ”respektabilna stranka”, stijena granitna, entitet sui generis. Pa razgovaraju s moš-si-mislit Tomislavom Karamarkom, tko-to-ono-bješe Brunom Esih i skoro da mole Penavu da se upiše i postane im predsjednik. Dakle, sve u svemu, kako došlo – tako i prošlo.
Eto ti, moj Roko. Čemu bi se čovjek imao čuditi? A HDZ je uvijek tu da prihvati zabludjelu braću koja su se spremna iskreno pokajati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Opći darmar u Škorinoj stranci bio je samo pitanje vremena. Što se uopće moglo očekivati od takve nakupine kadrova?
Ni druge parlamentarne stranke nisu neki uzorni politički paketi, ali Škorin Domovinski pokret ih je sve nadmašio po sadržaju sazdanom ni od čega
Momci iz Prvog plinarskog društva koji su zasjeli i na Pevec, a potom sebi još kupili Z1 za svoju privatnu televiziju. Pa onda Peternel kao takav, seka Vesna Vučemilović, komičar Pervan, voditelj za široke narodne mase Davor Dretar Drele, propala novinarka Vidović-Krišto, Hasanbegović, Stjepo Bartulica, pa onda još Zekanović i Penava. Madre, kakva ekipa
Vijest da je Miroslav Škoro abdicirao zatekla me na godišnjem odmoru, na rivi, s punim rukama s pazara i sladoledom koji se otapa, dvije kugle. U susret mi dolazi Roko. Jesi čula, šuška mi na uho? Šta? Za Škoru! Šta za Škoru? Podnija ostavku. Na šta? A, Isusa ti, na mjesto predsjednika Domovinskog pokreta. Ajde, kažem, sladoled curi. On zijeva u mene. Ja tebi breaking news – a ti ništa. Onda si ti i prije nešto znala, škilji on, kao da novinarima informacije padaju s neba i kad se kupaju po škrapama? Ma kakvi znala. Odakle bih, pa vidi me di sam. Kako onda nisi začuđena, pita me. Pa nisam.
I nisam bila. Nisu mi ispale torbe s paradajzom i breskvama. Nisam progutala kornet. Ništa. Jer opći darmar u Škorinoj stranci bio je samo pitanje vremena. Jedino nismo mogli pogoditi kada će točno početi, ni kako. I onda je počelo ovako.
DP nadmašio sve po ispraznom sadržaju
Nije da su druge parlamentarne stranke neki uzorni politički paketi. Nije da imaju fenomenalne programe za transformaciju zajednice, da ih krasi napadna radinost i bogatstvo organizacijskih koncepcija. Teško da kod njih sve pršti od briljantnih vizija, svjetonazorske dosljednosti i praktičnog intelekta. Ali Škorin Domovinski pokret ih je sve nadmašio po sadržaju sazdanom ni od čega. Od takorekuć totalne praznine.
U godinu i pol otkako su se osnovali, nisu s nekim suvislim planom udarili ni na jedan zakon niti su predložili neki novi. Za zakone koji mijenjaju društvo treba imati zrelu ideju, sposobnost analize i kritike i ljude koji o materiji nešto znaju. Zato su Škorine prišipetlje zauzele taktiku pasivnog prigovaranja i brundanja ne računajući u međuvremenu već odbjeglu Karolinu Vidović Krišto, koja uvijek vrišti kao oparena, premda se nikad ne da razaznati o čemu zapravo.
Nije im uspio ni jedan veliki plan
Družina koja je na lanjskim izborima pokupila 16 saborskih zastupnika jašući na valu de-radikalizacije u Plenkovićevom HDZ-u, koja je sa Škorom pobrala lijep rezultat na predsjedničkim izborima i ipak neloš na zagrebačkima, već je u ovo kratko vrijeme pokazala svakome tko ima oči da nema kapaciteta ni za što ozbiljnije nego što su ”domoljubna” zabadanja o Pupovcu, sistemski navodno prezastupljenim Srbima i Jugoslaviji koje se još dobro sjećaju samo današnji korisnici domova za starije i nemoćne.
Amaterska računica naputila ih je da se posvete zagovoru navodno zapostavljenih ratnih tema i braniteljske populacije i da skaču na svaku temu tipa smije li se na zagrebačkom trgu, u sklopu neke folklorne smotre, eventualno zaplesati i užičko kolo. Već iz pelena formirali su se u stranku nacionalističkih i nabožnih digresija. Neproduktivno, nekorisno, a s vremenom i jako dosadi. Kao i mantra o ”tradicionalnim vrijednostima hrvatskog društva” koju furaju u programu iz veljače, naravno samo paušalno.
Tako da tu nije moglo biti sreće. A još k tome nije im uspio ni jedan veliki plan. Nisu zauzeli mjesto HDZ-a. Plenković ih nije molio za koaliciju. Sve nešto na pola i na frtalj. Bez pravca i kompasa.
Škoro nije umio odlučiti ni kamo, a ni kako
Ali kako bi se išta od ičega i moglo s takvom nakupinom kadrova koji su se sjatili oko estradno popularnog i imovinski dobrostojećeg – što na sirotinju zna ostaviti jak dojam – Miroslava Škore? Momci iz Prvog plinarskog društva koji su zasjeli i na Pevec, a potom sebi još kupili Z1 za svoju privatnu televiziju. Pa onda Peternel kao takav, seka Vesna Vučemilović, komičar Pervan, voditelj za široke narodne mase Davor Dretar Drele, propala novinarka Vidović-Krišto, Hasanbegović, Stjepo Bartulica, pa onda još Zekanović i Penava. Madre, kakva ekipa iz koje su glasovi puka sklonog melosu tamburice & nacionalnoj mitologiji – abrakadabra – proizveli uvažene saborske zastupnike.
A Škori, koga su veći igrači iz biznisa naciljali da im bude maskota, palo je čak u krilo i mjesto potpredsjednika Sabora, pred kojim će Saborom osobno Drele braniti stavove stranačkog Kluba. Zahvaljujući svim tim bajkovitim čudesima, Škoro se, dakako, umislio kako je upravo njemu suđeno da povede Hrvatsku. Samo što nije umio odlučiti ni kamo, a ni kako, dok ovi njegovi tek nisu imali blage veze. A ni love nije priteklo u skladu s raznolikim apetitima.
Netko mu je trebao reći da se drži tambure
Reklo bi se, znači, da se doktor ekonomije naprosto preračunao. Excel tablice pošandrcale, stavke se zapetljale. Doduše, ni Viša građevinska Škori nije išla najbolje. Profesor kod koga je odgovarao za završni rad rekao mu je, sinko, ostavi se ovoga, drž’ se ti lijepo tambure. To mu je netko trebao reći i za stranku rečenog profila i ljudstva s kolca i konopca koje se uz nju trkom prilijepilo. A još kad je pristao biti tuđi projekt, trebao je računati da će tome drugome vodu nositi. Brus familija pati, bit će da je to napokon shvatio pa se odlučio vratiti sam sebi.
A u hodu se oduševljenje Škorom istopilo čak i kod njegovih najvećih epigona i desnih ruku. Sada ti njegovi dojučerašnji adoranti govore kao Škoro nije Domovinski pokret, nijedan čovjek nije, jer to je ”respektabilna stranka”, stijena granitna, entitet sui generis. Pa razgovaraju s moš-si-mislit Tomislavom Karamarkom, tko-to-ono-bješe Brunom Esih i skoro da mole Penavu da se upiše i postane im predsjednik. Dakle, sve u svemu, kako došlo – tako i prošlo.
Eto ti, moj Roko. Čemu bi se čovjek imao čuditi? A HDZ je uvijek tu da prihvati zabludjelu braću koja su se spremna iskreno pokajati.