Prije tucet godina, u kasno proljeće 2009., s naslovnica hrvatskih medija bolno je vrištala tema o seksualnom iskorištavanju nekoliko maloljetnica osječkog Doma za odgoj djece i mladeži koje su podvođene politički i gospodarski moćnim Osječanima. Ta mučna, u međuvremenu posve zaboravljena priča, aktualizirana je početkom snimanja prve sezone televizijske serije Šutnja.
Već drugi tjedan serija zasnovana na motivima te mračne priče – nakon Zagreba, a prije Kijeva u Ukrajini – snima se u Osijeku. Nekom strašnom igrom sudbine, sve se poklopilo sa smrću bebe u jednom drugom osječkom domu koji treba skrbiti o djeci čiji roditelji, iz nekih razloga, to ne mogu.
Ljudi koji su zadovoljavali bolesnu požudu
I taj dom u kojem je beba umrla (unatoč dirljivoj poruci na njihovim mrežnim stranicama kako ”sva djeca imaju pravo na život u sigurnom i njegujućem domu gdje se mogu osjećati voljenim i prihvaćenim”) kao i onaj u kojem je prije 12 godina otkrivena užasna priča o podvođenju maloljetnica, djevojčica od kojih su neke imale tek 14 godina, motrio je isti Centar za socijalnu skrb.
U međuvremenu ondje su se, kao i u Domu za odgoj djece i maloljetnika, promijenile čelne osobe. Ali, ostao je jezivi kontinuitet: isti Centar za socijalnu skrb skrbio je o preminuloj bebi, kao svojedobno i o njezinoj majci. Može li priča biti strašnija?
Kad sam prije 12 godina u Jutarnjem listu pisao da se neki moćni Osječani seksualno iživljavaju nad nezaštićenom djecom iz ”popravnog doma”, kako kolokvijalno zovu takve ustanove, dio javnosti tražio je objavu njihovih imena. Imena osoba koji su za kutiju Marlbora, bon za mobitel ili 50 kuna, iskorištavale djecu za zadovoljenje bolesnih požuda.
A tko će, zaboga, dokazati silovanje?
Djevojčice su znale njihova imena. Neke od njih viđale su na televiziji, neki su se slikali na izbornim plakatima. Zašto dakle, nisam objavio njihova imena? Pokušavao sam zamisliti scenu iz sudnice u kojoj novinar stoji na mjestu optuženog za klevetu, nasuprot nekog lokalnog moćnika kojemu je oskvrnavio čast i ugled, a kojeg zastupa skupi odvjetnik s torbom vrijednom bar dvije tisuće eura i trenutak kada se u sudnici, u svojstvu svjedokinje, pojavljuje štićenica Doma za odgoj djece i mladeži.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ista ona djevojčica na koju se lokalni moćnik iz sudnice požalio svodniku jer nije pristala na analni seks, pa joj ovaj potom opalio nekoliko vrućih šamara. Što će, pred strogim licem hrvatskog pravosuđa, reći uplašeno dijete koje na izlasku iz sudnice čeka njen svodnik? Hoće li potvrditi ono što su ona i nekoliko drugih djevojčica iz Doma, njenih vršnjakinja, ispričale novinaru. Ili će zanijekati da je ikada vidjela čovjeka iz sudnice, lokalnog moćnika, kojem se prohtjelo, za 50 kuna, bon za mobitel ili kutiju Marlbora, da djevojčica po njemu mokri. Jer ga to pali i jer to doma ne može tražiti od supruge.
Ništa tim djevojčicama nije išlo na ruku. Osobito sustav, ili budimo izravniji – hrvatska država. Ako je maloljetnica starija od 14 godina i ako je spolni odnos bio dobrovoljan (a tko će, zaboga dokazati silovanje, jer curice su plaćene, doduše skromnije nego odrasle prostitutke, nagrađene bonom za mobitel, s 50-ak kuna ili kutijom cigareta) seksualni predator lišen je svake krivnje. Tako je bilo po zakonu.
Svjedoka strpali u zatvorsku bolnicu
Djevojčicama iz Doma ama baš ništa nije išlo u prilog: policijski inspektor koji je istraživao slučajeve podvođenja maloljetnica smijenjen je kad je nadređenima počeo spominjati imena predatora. Slučaj je potom zaključen za dva dana: policijski nadzor iz Zagreba ”utvrdio” je da nikakve organizirane prostitucije nema.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neugodni svjedok, Dragutin Pocrnić, čiji se sin također nalazio u Domu i koji je dobro znao što se ondje događa, zaprijetio je kako će javno izaći s imenima osoba koje su seksualno iskorištavale maloljetnice. Zatvoren je na 15 dana zbog širenja lažnih i uznemirujućih vijesti. Posljednjeg dana u zatvoru dolazi mu psihijatar I. P. koji ga ”vještači” i za dvije-tri minute uspostavlja dijagnozu: opasan je za sebe i okolinu. Voze ga u Zagreb, u zatvorsku bolnicu, u Svetošimunsku, i bez ikakve terapije drže među ubojicama i teškim kriminalcima.
Nekoliko puta vještače ga, u Popovači i Vrapču. Nakon pola godina puštaju ga jer svi nalazi pokazuju da je čovjek potpuno normalan. Država će mu kasnije, velikodušno isplatiti platiti 30-ak tisuća kuna jer ga je, bez ikakve osnove, držala u zatvoru.
Neki se boje da će ih se prepoznati
Kasnije se pročulo kako se razmišljalo i o pritvaranju novinara zbog širenja lažnih i uznemirujućih vijesti, no vjerojatno se odustalo zbog procjene da bi to izazvalo buru u javnosti. Jedan ”presvetli” moralizatorski kolumnist, sav satkan od najčišćeg poštenja, cijelu priču o prostituiranju maloljetnica iz osječkog Doma proglasio je izmišljenom. Stvarno, djevojčicama iz osječkog Doma za odgoj djece i maloljetnika, ništa, ama baš, ništa nije išlo na ruku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Novinarka portala Index Martina Pauček Šljivak prije nekoliko dana istražila je epilog mračne osječke priče i objavila presude skandalozno niskih kazni najsitnijim ribama, epizodistima, koji su se našli pred strogim licem hrvatskog pravosuđa.
Ta otužna priča o zaboravu, zataškavanju, sveopćem izostanku empatije i zastrašujućoj šutnji, sada se upravo pretače u tv-seriju istog imena – Šutnja. Neki od ”glavnih junaka” u strahu se raspituju hoće li iz serije biti jasno o kome se radi. Lijepo je, i priznajem, pomalo osvetoljubivo, pustiti ih da, kako bi to saznali, čekaju pojavljivanje Šutnje na malim ekranima potkraj godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Opet se aktualizirala mučna priča: Kako su zataškani seksualni zločini osječkih moćnika nad maloljetnicama u domu
Novinarski serijal o šutnji, ponižavajućem podvođenju maloljetnica, sada se pretače u tv-seriju Šutnja
Prije tucet godina, u kasno proljeće 2009., s naslovnica hrvatskih medija bolno je vrištala tema o seksualnom iskorištavanju nekoliko maloljetnica osječkog Doma za odgoj djece i mladeži koje su podvođene politički i gospodarski moćnim Osječanima. Ta mučna, u međuvremenu posve zaboravljena priča, aktualizirana je početkom snimanja prve sezone televizijske serije Šutnja.
Već drugi tjedan serija zasnovana na motivima te mračne priče – nakon Zagreba, a prije Kijeva u Ukrajini – snima se u Osijeku. Nekom strašnom igrom sudbine, sve se poklopilo sa smrću bebe u jednom drugom osječkom domu koji treba skrbiti o djeci čiji roditelji, iz nekih razloga, to ne mogu.
Ljudi koji su zadovoljavali bolesnu požudu
I taj dom u kojem je beba umrla (unatoč dirljivoj poruci na njihovim mrežnim stranicama kako ”sva djeca imaju pravo na život u sigurnom i njegujućem domu gdje se mogu osjećati voljenim i prihvaćenim”) kao i onaj u kojem je prije 12 godina otkrivena užasna priča o podvođenju maloljetnica, djevojčica od kojih su neke imale tek 14 godina, motrio je isti Centar za socijalnu skrb.
U međuvremenu ondje su se, kao i u Domu za odgoj djece i maloljetnika, promijenile čelne osobe. Ali, ostao je jezivi kontinuitet: isti Centar za socijalnu skrb skrbio je o preminuloj bebi, kao svojedobno i o njezinoj majci. Može li priča biti strašnija?
Kad sam prije 12 godina u Jutarnjem listu pisao da se neki moćni Osječani seksualno iživljavaju nad nezaštićenom djecom iz ”popravnog doma”, kako kolokvijalno zovu takve ustanove, dio javnosti tražio je objavu njihovih imena. Imena osoba koji su za kutiju Marlbora, bon za mobitel ili 50 kuna, iskorištavale djecu za zadovoljenje bolesnih požuda.
A tko će, zaboga, dokazati silovanje?
Djevojčice su znale njihova imena. Neke od njih viđale su na televiziji, neki su se slikali na izbornim plakatima. Zašto dakle, nisam objavio njihova imena? Pokušavao sam zamisliti scenu iz sudnice u kojoj novinar stoji na mjestu optuženog za klevetu, nasuprot nekog lokalnog moćnika kojemu je oskvrnavio čast i ugled, a kojeg zastupa skupi odvjetnik s torbom vrijednom bar dvije tisuće eura i trenutak kada se u sudnici, u svojstvu svjedokinje, pojavljuje štićenica Doma za odgoj djece i mladeži.
Ista ona djevojčica na koju se lokalni moćnik iz sudnice požalio svodniku jer nije pristala na analni seks, pa joj ovaj potom opalio nekoliko vrućih šamara. Što će, pred strogim licem hrvatskog pravosuđa, reći uplašeno dijete koje na izlasku iz sudnice čeka njen svodnik? Hoće li potvrditi ono što su ona i nekoliko drugih djevojčica iz Doma, njenih vršnjakinja, ispričale novinaru. Ili će zanijekati da je ikada vidjela čovjeka iz sudnice, lokalnog moćnika, kojem se prohtjelo, za 50 kuna, bon za mobitel ili kutiju Marlbora, da djevojčica po njemu mokri. Jer ga to pali i jer to doma ne može tražiti od supruge.
Ništa tim djevojčicama nije išlo na ruku. Osobito sustav, ili budimo izravniji – hrvatska država. Ako je maloljetnica starija od 14 godina i ako je spolni odnos bio dobrovoljan (a tko će, zaboga dokazati silovanje, jer curice su plaćene, doduše skromnije nego odrasle prostitutke, nagrađene bonom za mobitel, s 50-ak kuna ili kutijom cigareta) seksualni predator lišen je svake krivnje. Tako je bilo po zakonu.
Svjedoka strpali u zatvorsku bolnicu
Djevojčicama iz Doma ama baš ništa nije išlo u prilog: policijski inspektor koji je istraživao slučajeve podvođenja maloljetnica smijenjen je kad je nadređenima počeo spominjati imena predatora. Slučaj je potom zaključen za dva dana: policijski nadzor iz Zagreba ”utvrdio” je da nikakve organizirane prostitucije nema.
Neugodni svjedok, Dragutin Pocrnić, čiji se sin također nalazio u Domu i koji je dobro znao što se ondje događa, zaprijetio je kako će javno izaći s imenima osoba koje su seksualno iskorištavale maloljetnice. Zatvoren je na 15 dana zbog širenja lažnih i uznemirujućih vijesti. Posljednjeg dana u zatvoru dolazi mu psihijatar I. P. koji ga ”vještači” i za dvije-tri minute uspostavlja dijagnozu: opasan je za sebe i okolinu. Voze ga u Zagreb, u zatvorsku bolnicu, u Svetošimunsku, i bez ikakve terapije drže među ubojicama i teškim kriminalcima.
Nekoliko puta vještače ga, u Popovači i Vrapču. Nakon pola godina puštaju ga jer svi nalazi pokazuju da je čovjek potpuno normalan. Država će mu kasnije, velikodušno isplatiti platiti 30-ak tisuća kuna jer ga je, bez ikakve osnove, držala u zatvoru.
Neki se boje da će ih se prepoznati
Kasnije se pročulo kako se razmišljalo i o pritvaranju novinara zbog širenja lažnih i uznemirujućih vijesti, no vjerojatno se odustalo zbog procjene da bi to izazvalo buru u javnosti. Jedan ”presvetli” moralizatorski kolumnist, sav satkan od najčišćeg poštenja, cijelu priču o prostituiranju maloljetnica iz osječkog Doma proglasio je izmišljenom. Stvarno, djevojčicama iz osječkog Doma za odgoj djece i maloljetnika, ništa, ama baš, ništa nije išlo na ruku.
Novinarka portala Index Martina Pauček Šljivak prije nekoliko dana istražila je epilog mračne osječke priče i objavila presude skandalozno niskih kazni najsitnijim ribama, epizodistima, koji su se našli pred strogim licem hrvatskog pravosuđa.
Ta otužna priča o zaboravu, zataškavanju, sveopćem izostanku empatije i zastrašujućoj šutnji, sada se upravo pretače u tv-seriju istog imena – Šutnja. Neki od ”glavnih junaka” u strahu se raspituju hoće li iz serije biti jasno o kome se radi. Lijepo je, i priznajem, pomalo osvetoljubivo, pustiti ih da, kako bi to saznali, čekaju pojavljivanje Šutnje na malim ekranima potkraj godine.