Opet se intenzivirala priča o tome da Iran ubrzano razvija nuklearno oružje; koliko je to zbilja realno?

Iran napušta nuklearni sporazum

Do još veće eskalacije sukoba došlo je ovih dana nakon što je Iranska organizacija za atomsku energiju (AEOI) potvrdila da je 2.000 kilograma uranovog heksafluorida preneseno iz nuklearnog postrojenja Natanz u Fordow. Iran je ranije objavio da je u tom dobro zaštićenom objektu postavljeno 1.044 centrifuga. Nuklearnim sporazumom iz 2015. zabranjuju se sve nuklearne aktivnost u Fordowim postrojenjima koja se nalaze blizu grada Qom.

Iranski predsjednik Hasan Rouhani izjavio je kako je “ubrizgavanje plina u centrifuge u Fordowu dio četvrtog koraka za smanjenjebnuklearnih obveza prema sporazumu.” Taj potez uznemirio je sve potpisnice sporazuma, pa je britanski ministar vanjskih poslova Dominic Raab osudio ponašanje Teherana ustvrdivši kako on predstavlja rizik za nacionalnu sigurnost Velike Britanije. “Želimo pronaći put kroz konstruktivan međunarodni dijalog, ali Iran se mora pridržavati preuzetih obveza,” istaknuo je Raab, ali nije odgovorio na pitanje zašto bi se Iran pridržavao sporazuma kad su se SAD povukle iz njega pa on praktički više ne postoji.

Odluku o ubrizgavanju uranovog plina u centrifuge u Fordowu Rusija je opisala kao izuzetno alarmantnu, ali je Moskva istodobno napala europske sile tvrdeći “da stalno traže od Irana da izvrši sve obveze bez iznimke, ali da ne daje ništa zauzvrat”. Inače, Kremlj je svojedobno američke sankcije protiv Irana osudio te ih nazvao nezakonitima i bez presedana.

SAD optužuju Iran za zastrašivanje inspektora

Američki državni sekretar Mike Pompeo otkrio je ovih dana da je Iran “priveo” jednu inspektoricu Međunarodne agencije za atomsku energiju te ju je nakratko spriječio da napusti zemlju. Takav postupak Pompeo je nazvao “nečuvenim i neopravdanim činom zastrašivanja”. Iran je pak odgovorio kako je otkazao akreditaciju inspektorici nakon što se aktivirao alarm dok je ulazila u postrojenje za obogaćivanje urana u Natanzu.

To je izazvalo zabrinutost iranskih vlasti da bi ona mogla nositi na sebi “sumnjivi proizvod”. No taj potez najavljuje da će od sada Teheran imati tvrđi odnos spram SAD-a, ali i prema potpisnicima sporazuma iz Ženeve. Najnovija eskalacije sukoba između Irana i SAD-a odnose između tih dviju država ponovno je vratila u središte pozornosti svjetske javnosti.

Iran ne popušta pod pritiskom

Nakon što se politika američkog predsjednika Donalda Trumpa potpuno kompromitirala u Siriji, gotovo na isti način Amerikanci su sada udarili glavom o iranski zid. Iako je Donald Trump uveo stroge sankcije protiv Teherana, zbog toga je izvoz te zemlje pao za 80 posto, Iran se nije slomio niti je popustio pod pritiscima iz Washingtona.

Upravo suprotno. Teheran se, naime, uvjerio, nakon što je Trump samovoljno napustio sporazum o ograničavanju upotrebe nuklearne energije, čemu su se usprotivile sve zemlje potpisnice te nakon što je protiv Irana uveo teške sankcije, da je američki predsjednik spreman na kojekakve avanture pa i na agresiju protiv njihove zemlje.

Ako najvažniji državnici, od francuskog predsjednika Emmanuela Macrona do njemačkog predsjednika Franka-Waltera Steinmeiera, upozoravaju kako nitko ne može predvidjeti kakve će biti posljedice politike Donalda Trumpa, onda nije neočekivano da Iran poduzme sve kako bi se u takvoj situaciji maksimalno zaštitio. S jedne strane od imperijalnih pretenzija SAD-a, a s druge strane od prijetnji koje stižu iz Izraela i Saudijske Arabije.

Nuklearno naoružanje jamči sigurnost

A najefikasnija je zaštita, kako to već dugo ističe sjevernokorejski lider Kim Jong -un, upravo atomsko oružje. Da su Irak, Sirija ili Libija imali nuklearne bombe nikada ih se nitko ne bi usudio napasti. Kao što Trump ne može napasti Sjevernu Koreju koja je neusporedivo vojno slabija od Irana. Sve to najvjerojatnije je bilo presudno u odluci Irana da započne, pa i pod cijenu još većih sankcija, s pripremama za proizvodnju vlastitog atomskog arsenala.

Nema sumnje da je takva odluka Irana posljedica nerazumne američke politike na Bliskom Istoku, ali i drugdje na svijetu, ponajprije u Aziji. Na takav potez Iran su dodatno motivirale sve potpisnice sporazuma iz Ženeve koje su se verbalno suprotstavile uvođenju američkih sankcija, ali su ih unatoč toga vrlo brzo počele primjenjivati. To je uvjerilo Teheran da ne može računati ni na čiju pomoć.

Dodatni razlog za najnovije poteze Irana je način na koji su SAD izdale svoje saveznike Kurde u Siriji te ih prepustili na milost i nemilost turskoj soldateski, ali i tragična sudbina Palestinaca. Iran je u sukobu s Izraelom jer drži da su stradanja toga naroda jedan od glavnih izvora nestabilnosti na Bliskom Istoku te da je to rana koja nije zacijelila i koja se mora izliječiti.

Američka politika nije u interesu lokalnih naroda

Jedan dužnosnik iranskog ministarstva vanjskih poslova koji je želio ostati anoniman objasnio je kako SAD već 40 godina vode pogrešnu politiku spram Bliskog Istoka. “Amerikanci su ovdje došli isključivo zbog vlastitih interesa. Dok će se tako ponašati, a ignorirati interese naroda koji tu žive, ništa se dobro dogoditi neće. Jer američki su interesi u suprotnosti s interesima naroda koji tu žive.

U tomu im pomažu države u kojima vladaju plemenske diktature koje su preslabe da bi se održale na vlasti pa moraju tražiti zaštitu Washingtona. Zbog toga autoritarne plemenske vlasti u Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Kataru, vode politiku kakvu im diktira Washington, a ona je protivna težnjama njihovih naroda. Uostalom kako se Washington ponaša na Bliskom Istoku najbolje ilustrira podatak da su SAD godinama financirale i podupirale terorističke skupine kao što su ISIL, Džabhat-al Nustra, a da o Osama bin Ladenu i ne govorimo.

Trump zbog svojih predizbornih ciljeva uništava sve što je napravio bivši američki predsjednik Barack Obama. Zbog toga je s nama raskinuo sporazum o nuklearnoj energiji, zato se povukao iz sporazuma o klimatskim promjenama koji su potpisale praktički sve zemlje svijeta, a iz Sirije se povukao pod izlikom da je taj rat započeo Obama. Znate, ako čak ni njegova supruga ne zna što će učiniti sutra, kako bi to onda znao netko drugi.”

Amerikance ne zanima demokracija

Pri tomu se u Teheranu upozorava da su jedan od primjera licemjernosti američke politike pokušaji da se destabiliziraju vlasti u Kini, Kubi, Venezueli ili Sjevernoj Koreji. Sve pod izlikom da tamo žele uvesti demokraciju. Međutim, da je Trumpu doista toliko stalo do demokracije zašto se za nju ne bori kod svojih najodanijih bliskoistočnih saveznika na čelu sa Saudijskom Arabijom, gdje je na vlasti jedna od najrigidnijih diktatura na svijetu.

Amerikance, međutim, ne zanima demokracija već žele staviti pod svoju kontrolu sve one koji se protive njihovoj politici. Iranska samouvjerenost, koja je toliko iznenadila Trumpovu administraciju, ne potiče samo iz povijesnog iskustva da je ta zemlja bilo često na udaru raznih neprijatelja, ali da se uvijek uspješno obranila, nego i iz činjenica da Teheran raspolaže više nego respektabilnom vojnom silom.

Teheran je dobro naoružan

Nedavni napadi iz Jemena na naftne objekte u Saudijskoj Arabiji otkrili su da je tom prilikom korišteno čak 18 bespilotnih zrakoplova i najmanje sedam krstarećih raketa iranskog podrijetla. Iran je također razvio snažnu protuzračnu obranu te balističke rakete sve većeg dometa i sofisticiranosti. Posebnu pozornost Teheran je posvetio krstarećim raketama koje lete na malim visinama.

Dok balističke rakete lete predvidljivim paraboličnim putanjama, dotle se krstareće rakete tijekom leta prilagođavaju tlu pa ih radari teško detektiraju. Zbog toga Teheran ima snage i znanja poduzeti sve kako bi se što efikasnije zaštitio, a na pregovore koje Trump stalno nudi, pristat će samo ako dobiju čvrsta jamstva da će SAD ukinuti sankcije i vratiti se sporazumu koji je potpisan u Ženevi.