Ne moraju se momci ni grliti, niti komunicirati lirskim sonetima jer postoje Ustav, zakoni i pravila da možebitne antipatije i nervoze između političara u vrhu vlasti svedu u tračnice funkcionirajućeg sustava. Što se Hrvatske tiče, tako je, doduše, samo u teoriji. Stvarna supstanca ovog najnovijeg javnog klanja oko vojske između Milanovića i Plenkovića, pa onda i između njihovih ađutanata, zapravo ne zaslužuje ni pet minuta javne pažnje jer je objektivno sitna, nebitna, takorekuć ništavna. Ali mi problem imamo i on je ozbiljan.
‘Kao ružni ožiljak na licu hrvatskog društva ostaju odvratne riječi’
Treba, dakle, primarno uočiti njega, a ne pjenu koja ga obavija. To da se u ožujku do zadnjeg časa čekalo na potpis Plenkovićevog ministra obrane Banožića da bi četvero vojnika iz garde crvenih mundira s Pantovčaka moglo otići u Bugojno na neku ratnu obljetnicu – koga briga? Da je zapovjednika Milanovićeve Počasno zaštitne bojne, brigadira Elvisa Burčula, prerano umirovio opet Mario Banožić – pa ni tu nema mesa ni za amatersku kratku priču, a pogotovo za politički triler. Naravno da je jedno i drugo trebalo biti rješavano po zakonu i pristojno i da takve stvari treba istjerati na čistac. Ali ako nije, nije da se od toga pomaknula zemljina os.
Premda je povod bio znatno važniji, i prethodnog ćemo se sukobljavanja Milanovića i Plenkovića oko izbora predsjednika Vrhovnog suda jednom sjećati samo kao ispada od starta neproduktivnog međusobnog iscrpljivanja. No ono što nakon svih tih epizoda lančanih neslaganja ostaje kao ružni ožiljak na licu hrvatskog društva, to su odvratne riječi na račun onoga drugoga, koje se iz oba pravca izgovaraju kad god zec šušne u šumi.
‘Ministar bi bolje držao jezik za zubima da ne osjeća podršku premijera’
U današnjem je nastavku, na primjer, ministar Banožić izjavio da je predsjedniku Milanoviću ”mjesto na psihijatriji”. Nisam čula da je igdje u civiliziranom svijetu ministar uputio šefa države u ludnicu. Ministar bi bolje držao jezik za zubima s ovakvim uvredama da se ne osjeća podržanim i ohrabrenim od premijera Plenkovića. Pogotovo ministar koji nema zaleđe ni u slavonskom HDZ-u odakle ga je Plenković pokupio i dao mu da ordinira s vojskom.
No, evo, u samom vrhu država gasne običaj da se suprotstavljenoj strani u raznim političkim i stručnim okršajima i neslaganjima kaže da nešto što tvrdi nije ovako nego onako. Da se pokažu dokumenti i članci zakona i tako vlastita pozicija obrani, a tuđa ospori. Da se – ako se misli da netko iznosi laži, a ima uvijek i toga – kaže, recimo, kako je to što govori ”netočno”, ”neutemeljeno”, ”manipulativno” ili ”daleko od istine”. Da se, ukratko, svi unutar nomenklature u javnim nastupima drže elementarne pristojnosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Ko nas se s najviših mjesta pothranjuje kancerozna kultura psovanja’
Umjesto toga, kod nas se s najviših mjesta pothranjuje kancerozna kultura psovanja, vrijeđanja i pljuvanja. Djecu doma učimo da se čvrsto bore za svoje stavove ako misle da su u pravu, ali da to čine na uljudan način, dopušten, argumentima i ne vadeći drugome utrobu, a onda navečer u dnevniku mogu čuti kako se najvažnije državne figure časte prostotama kao kakvi razulareni pijanci kojima je rakija pomračila mozak.
Milanović Plenkovića nazove plamenim jazavcem, herojskim zecom, kilavcem, komunističkim gojencem, Plenkošenkom, a ovaj njega šmrkavcem, piromanom, zlostavljačem, iskompleksiranim ljepotanom s Pantovčaka, lažljivcem i perfidnim licemjerom. Moguće da je Banožić najgori ministar u povijesti historije, ali kad ga Milanović opere kao sitnog žicara, bijedni opušak, nitko i ništa i tutleka koji ne zna ni pisnuti engleski a zastupa Hrvatsku u Bruxellesu, kako da ovaj nakon toga izađe iz haustora na ulicu i materi pred oči?
U priopćenju Plenkovićevog HDZ-a poručili su Milanoviću i cijelom svijetu da je on najobičniji ”iskompleksirani klaun”. Pa što je sljedeće? Da krade po dućanima. Da opći sa životinjama?
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Osobe izvan kontrole kontroliraju državu. Raspašoj’
Politički vrh donosi zakon kojim će se sankcionirati vrijeđanje na internetu? Stvarno duhovito. Pa oni pružaju divan primjer svim tim anonimnim divljacima koji iz svoje dnevne sobe slobodno nazivaju kurvama, smradovima, okotom i govnom koga god im se prohtije. Nije da se prostaci nemaju na koga ugledati.
Zato se mnogim staloženim ljudima dodatno i gadi ta politika u kojoj kolo vode i tvoje silne pare troše tipovi koji se ne znaju obuzdati čak ni na jeziku. Osobe izvan kontrole kontroliraju državu. Raspašoj. I tako jasno da ovo što rade nije polemika, nije sukob mišljenja, nije borba za svoju koncepciju, nije rat ideja. Nije čak ni nužna samoobrana. Ovo je čista prljava pornografija. A iz tog poremećenog stanja teško se vratiti u neku normalu i minimalni bonton čak i da za to postoji neko čarobno dugme.
Jer kad političkom oponentu jednom pred kamerama suneš da je za ludnicu, u eskalaciji sigurno nećeš ići korak niže nego gore, pa gore, pa još gore. A što bi mogli biti komparativ i superlativ za ludnicu? E pa to čekamo u nastavku. Bojim se da ćemo od ovih i dočekati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Osobe izvan kontrole kontroliraju državu. Ovo što rade nije sukob mišljenja, to je čista prljava pornografija
'Politički vrh donosi zakon kojim će se sankcionirati vrijeđanje na internetu? Stvarno duhovito'
Pa oni pružaju divan primjer svim tim anonimnim divljacima koji iz svoje dnevne sobe slobodno nazivaju kurvama, smradovima, okotom i govnom koga god im se prohtije. Nije da se prostaci nemaju na koga ugledati. Zato se mnogim staloženim ljudima dodatno i gadi ta politika u kojoj kolo vode i tvoje silne pare troše tipovi koji se ne znaju obuzdati čak ni na jeziku
I šarene mačke pod strehom vide da su Milanović i Plenković na ratnoj nozi, ali to, samo po sebi, nije neki poseban skandal. Uvijek je jednostavnije ako ljudi na ključnim funkcijama bar u bitnim državničkim stvarima imaju slične stavove, ali ne moraju ih imati. To nije rijetkost. Gdje su predsjednik države i predsjednik vlade s raznih strana političkog spektra, gdje ih razdvaja svjetonazor, a pogotovo gdje između te dvije osobe postoji povijest izbornih nadmetanja i rivalstava za osvajanje visokih funkcija u zemlji kao između ove naše dvojice, takve se situacije događaju.
Ne moraju se momci ni grliti, niti komunicirati lirskim sonetima jer postoje Ustav, zakoni i pravila da možebitne antipatije i nervoze između političara u vrhu vlasti svedu u tračnice funkcionirajućeg sustava. Što se Hrvatske tiče, tako je, doduše, samo u teoriji. Stvarna supstanca ovog najnovijeg javnog klanja oko vojske između Milanovića i Plenkovića, pa onda i između njihovih ađutanata, zapravo ne zaslužuje ni pet minuta javne pažnje jer je objektivno sitna, nebitna, takorekuć ništavna. Ali mi problem imamo i on je ozbiljan.
‘Kao ružni ožiljak na licu hrvatskog društva ostaju odvratne riječi’
Treba, dakle, primarno uočiti njega, a ne pjenu koja ga obavija. To da se u ožujku do zadnjeg časa čekalo na potpis Plenkovićevog ministra obrane Banožića da bi četvero vojnika iz garde crvenih mundira s Pantovčaka moglo otići u Bugojno na neku ratnu obljetnicu – koga briga? Da je zapovjednika Milanovićeve Počasno zaštitne bojne, brigadira Elvisa Burčula, prerano umirovio opet Mario Banožić – pa ni tu nema mesa ni za amatersku kratku priču, a pogotovo za politički triler. Naravno da je jedno i drugo trebalo biti rješavano po zakonu i pristojno i da takve stvari treba istjerati na čistac. Ali ako nije, nije da se od toga pomaknula zemljina os.
Premda je povod bio znatno važniji, i prethodnog ćemo se sukobljavanja Milanovića i Plenkovića oko izbora predsjednika Vrhovnog suda jednom sjećati samo kao ispada od starta neproduktivnog međusobnog iscrpljivanja. No ono što nakon svih tih epizoda lančanih neslaganja ostaje kao ružni ožiljak na licu hrvatskog društva, to su odvratne riječi na račun onoga drugoga, koje se iz oba pravca izgovaraju kad god zec šušne u šumi.
‘Ministar bi bolje držao jezik za zubima da ne osjeća podršku premijera’
U današnjem je nastavku, na primjer, ministar Banožić izjavio da je predsjedniku Milanoviću ”mjesto na psihijatriji”. Nisam čula da je igdje u civiliziranom svijetu ministar uputio šefa države u ludnicu. Ministar bi bolje držao jezik za zubima s ovakvim uvredama da se ne osjeća podržanim i ohrabrenim od premijera Plenkovića. Pogotovo ministar koji nema zaleđe ni u slavonskom HDZ-u odakle ga je Plenković pokupio i dao mu da ordinira s vojskom.
No, evo, u samom vrhu država gasne običaj da se suprotstavljenoj strani u raznim političkim i stručnim okršajima i neslaganjima kaže da nešto što tvrdi nije ovako nego onako. Da se pokažu dokumenti i članci zakona i tako vlastita pozicija obrani, a tuđa ospori. Da se – ako se misli da netko iznosi laži, a ima uvijek i toga – kaže, recimo, kako je to što govori ”netočno”, ”neutemeljeno”, ”manipulativno” ili ”daleko od istine”. Da se, ukratko, svi unutar nomenklature u javnim nastupima drže elementarne pristojnosti.
‘Ko nas se s najviših mjesta pothranjuje kancerozna kultura psovanja’
Umjesto toga, kod nas se s najviših mjesta pothranjuje kancerozna kultura psovanja, vrijeđanja i pljuvanja. Djecu doma učimo da se čvrsto bore za svoje stavove ako misle da su u pravu, ali da to čine na uljudan način, dopušten, argumentima i ne vadeći drugome utrobu, a onda navečer u dnevniku mogu čuti kako se najvažnije državne figure časte prostotama kao kakvi razulareni pijanci kojima je rakija pomračila mozak.
Milanović Plenkovića nazove plamenim jazavcem, herojskim zecom, kilavcem, komunističkim gojencem, Plenkošenkom, a ovaj njega šmrkavcem, piromanom, zlostavljačem, iskompleksiranim ljepotanom s Pantovčaka, lažljivcem i perfidnim licemjerom. Moguće da je Banožić najgori ministar u povijesti historije, ali kad ga Milanović opere kao sitnog žicara, bijedni opušak, nitko i ništa i tutleka koji ne zna ni pisnuti engleski a zastupa Hrvatsku u Bruxellesu, kako da ovaj nakon toga izađe iz haustora na ulicu i materi pred oči?
U priopćenju Plenkovićevog HDZ-a poručili su Milanoviću i cijelom svijetu da je on najobičniji ”iskompleksirani klaun”. Pa što je sljedeće? Da krade po dućanima. Da opći sa životinjama?
‘Osobe izvan kontrole kontroliraju državu. Raspašoj’
Politički vrh donosi zakon kojim će se sankcionirati vrijeđanje na internetu? Stvarno duhovito. Pa oni pružaju divan primjer svim tim anonimnim divljacima koji iz svoje dnevne sobe slobodno nazivaju kurvama, smradovima, okotom i govnom koga god im se prohtije. Nije da se prostaci nemaju na koga ugledati.
Zato se mnogim staloženim ljudima dodatno i gadi ta politika u kojoj kolo vode i tvoje silne pare troše tipovi koji se ne znaju obuzdati čak ni na jeziku. Osobe izvan kontrole kontroliraju državu. Raspašoj. I tako jasno da ovo što rade nije polemika, nije sukob mišljenja, nije borba za svoju koncepciju, nije rat ideja. Nije čak ni nužna samoobrana. Ovo je čista prljava pornografija. A iz tog poremećenog stanja teško se vratiti u neku normalu i minimalni bonton čak i da za to postoji neko čarobno dugme.
Jer kad političkom oponentu jednom pred kamerama suneš da je za ludnicu, u eskalaciji sigurno nećeš ići korak niže nego gore, pa gore, pa još gore. A što bi mogli biti komparativ i superlativ za ludnicu? E pa to čekamo u nastavku. Bojim se da ćemo od ovih i dočekati.