Ostalo je važno pitanje: odakle je Karamarko izvukao ovog čovjeka i odjednom ga postavio za ministra graditeljstva?

Lovro Kuščević bio je niskopozicionirani HDZ-ovac, načelnik male općine. A onda je 2012. došao Tomislav Karamarko

FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Nakon jučerašnje ostavke, za očekivati je da će Lovro Kuščević prestati biti nacionalna tema broj jedan, bar dok se ne zaplete službena istraga koja bi morala uslijediti nakon svih otkrića objavljenih u medijima posljednjih tjedana. USKOK, uostalom, koliko znamo, već istražuje jedan krak priče, vezan uz stečaj njegovog propalog poduzeća. U sjeni je ipak ostalo prilično važno pitanje; kako je taj čovjek uopće završio kao ministar, prvo u Vladi Tima Oreškovića?

Iz Nerežišća, majušne bračke općine gdje je od 2005. bio načelnik, u nacionalnu politiku izvukao ga je Tomislav Karamarko. Hodogram je pritom prilično zanimljiv; 20. svibnja 2012. godine, Karamarko je izabran za novog predsjednika HDZ-a. Samo dva mjeseca kasnije, dotad posve nepoznatog Lovru Kuščevića postavlja za predsjednika stranačkog Odbora za prostorno uređenje i graditeljstvo i člana svoje Vlade u smjeni, kako su nazivali ključne ljude kojima se Karamarko namjeravao suprotstaviti tadašnjem premijeru Milanoviću.

Ako prevrtimo film do srpnja 2019. godine, doznat ćemo da je Lovro Kuščević u to vrijeme već bio povezan s offshore hobotnicom koja se spremala preuzeti stotine tisuća kvadrata zemljišta na Braču. To bi, naravno, mogla biti slučajnost, no u današnjim je okolnostima uistinu zanimljiva činjenica da je uletio baš na to područje, iako je čovjek po struci pravnik. U pokušaju da rasvijetlimo kako je taj gospodin odjednom postao ključni HDZ-ov čovjek za graditeljstvo, jučer poslijepodne kontaktirali smo Tomislava Karamarka. Na pozive nam nije odgovarao, a nakon poruke da bismo se rado čuli s njim, zamolio nas je da mu kažemo koja je tema. Kada smo spomenuli da nas zanima inicijalni uzlet Lovre Kuščevića u visoku politiku, Karamarko nam se više nije javio.

Nakon prosvjeda legalizirao “Bericu”

Biografiju bilo kojeg ministra, pa ni sada već bivšeg, nije teško pronaći: Kuščević je rođen 1975. godine u Supetru, oženjen je i otac dvoje djece, pravnik s diplomom Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu. U HDZ se učlanio kada mu je bilo 16 godina. Nakon diplome radio je u privatnim tvrtkama Bolka i Carrara, koje su propale, nakon čega se odlučio baciti u privatni biznis. Osnovao je tvrtku Kuščević d.o.o., koju je nakon njegovog izbora za načelnika Nerežišća preuzela rodbina.

Kuščevićeva politička karijera počela je skromno, 2001. godine, kada je postao predsjednik Općinske organizacije HDZ-a Nerežišća. Načelnik Općine postao je 2005. godine, a dvije godine kasnije našao se na 11. mjestu izborne liste HDZ-a u X. izbornoj jedinici, i to mu je bio najveći uzlet do naglog izbora za šefa stranačkog Odbora za graditeljstvo. Lovro Kuščević iza sebe nije ostavio mnogo tragova iz ranijih razdoblja. U arhivima hrvatskih medija moguće je pronaći crticu iz 2010. godine, kada ga je prosvjed stotinjak bijesnih radnika građevinske tvrtke „Berica” natjerao da se privremeno skloni u Zagreb. Radnici su optužili općinske vlasti, na čelu s načelnikom Kuščevićem, da vlasniku tvrtke, Slobodanu Negoeviću, ne žele izdati lokacijsku dozvolu, zbog čega je ovaj najavio otkaze i zatvaranje poduzeća.

Iz općine su pak uzvraćali da Negoević nelegalno eksploatira kamen, te da je radnike nahuškao na prosvjed. Problem je riješen pet dana nakon održanog prosvjeda, kada je, pisala je Slobodna Dalmacija, Kuščević potpisao potrebni parcelacijski elaborati i omogućio tvrtki stjecanje građevinske dozvole za bespravno izgrađenu zgradu u gospodarskoj zoni. Kuščević je u izjavi za Slobodnu porekao da je kočio „Bericu”, kazavši da je jedva čekao riješiti situaciju. Usprkos proklamiranom zadovoljstvu, Kuščević je tada ozbiljno zaprijetio da će tužiti neke prosvjednike koji su pred kamerama navodno pokazivali fotografije njegove malodobne djece.

Član vlade u sjeni

Da je 2012. definitivno bila prijelomna godina za političku karijeru Lovre Kuščevića pokazuje i podatak da je tada svrstan među članove spomenute Karamarkove „Vlade u sjeni”, grupacije od 20 ljudi s kojima je novopečeni predsjednik stranke namjeravao jurišati vladu Zorana Milanovića.

Iz ove perspektive gotovo je zabavno čitati kako je non stop spominjao uvođenje reda u državnu upravu, katastar i pravosuđe. Posebno je zanimljivo kako se zalagao da se ne smanjuju ovlasti lokalnim dužnosnicima jer će to, citiramo gospodina Kuščevića, otvoriti vrata korupciji. “Na ovaj način se događa centralizacija, a lokalnim upravama i samoupravama se dekretom oduzima pravo odlučivanja”, govorio je. Ima još: krajem 2012. za Poslovni je govorio o gomili projekata na Braču, a tekst završava ovako: “Preblago se postupa prema bespravnoj gradnji, a procedure koje se nameću investitorima su besmislene”, žali se načelnik, inače član HDZ-ove Vlade u sjeni, u kojoj je zadužen za prostorno uređenje i graditeljstvo. U slučaju pobjede te stranke na idućim parlamentarnim izborima, mogao bi preuzeti odgovarajuće ministarstvo. Srećom, dotad ima dovoljno vremena za realizaciju svih lokalnih projekata koje je zamislio.

Gruntovnicu izmjestiti iz pravosuđa

Tu nije kraj Kuščevićevim istupima koji iz ove perspektive djeluju kao vic; možda je najluđi došao u rujnu 2015. godine, nekih pet mjeseci prije nego što će postati ministar graditeljstva u vladi Tima Oreškovića. U intervjuu za Poslovni dnevnik Kuščević je tada najavio kako gruntovnicu namjerava izmjestiti iz pravosuđa, te geodetima dati puno veće ovlasti. Kako je objasnio u intervjuu, neuredni sustav prostornog uređenja i građenja velika je zapreka gospodarskom razvoju Hrvatske. Zbog toga je on, kao i drugi predsjednici stranačkih Odbora, „po naputku predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka”, napravio sedam prijedloga zakona kojima bi trebali riješiti probleme u sektoru građevine.

Kao najvažniji dio svojeg programa istaknuo je „da zemljišnoknjižne odjele koji se nalaze u Općinskim sudovima treba izdvojiti iz Ministarstva pravosuđa i objediniti ih s Državnom geodetskom upravom u jedinstvenu državnu upravnu organizaciju pod nadležnošću Vlade RH.

Uspon do vrha i sunovrat u ponor

Do vrha je Kuščević konačno stigao nakon formiranja kratkovjeke 13. hrvatske Vlade premijera Oreškovića, kada je postao ministar graditeljstva i prostornoga uređenja. Uslijedio je razlaz HDZ-a i MOST-a, koji je značio pad Vlade, ali Kuščević je ostao u sedlu. Uzdrmale ga nisu ni veze s uskoro politički pokojnim Karamarkom, pa je nastavio sjediti u Vladi Andreja Plenkovića, prvo opet kao ministar graditeljstva, a od lipnja 2017. godine kao ministar uprave. Tu se prije svega istaknuo kao čovjek koji je za Plenkovića rješavao pokušaje građanskih inicijativa “Narod odlučuje” i “Istina o Istanbulskoj” da raspišu referendum.

U lipnju prošle godine Lovro Kuščević se vinuo do osobnog vrhunca na stranačkoj hijerarhijskoj ljestvici, postavši politički tajnik HDZ-a. Treba napomenuti, Kuščević je tijekom razdoblja naglog stranačkog uspona rado javno pokazivao silne izraze domoljublja i vjere, poput inzistiranja da u Saboru pozdravlja s “Hvaljen Isus i Marija”. Sjećamo se i jedne aferice, kada su se na portalima pojavile fotografije na kojima je Kuščević ponosno pozirao s dvije mlade sabljarke, vrlo vjerojatno premale za lov, te s dvije orade uhvaćene preblizu ribogojilištu.

Ništa od svega toga nije ozbiljno uzdrmalo njegovu poziciju; sve dok Telegram prije tri tjedna nije izašao s otkrićem da Kuščević nije upisao kuću u katastar, njegova pozicija činila se čvrstom poput stijene. Nakon toga su afere prokuljale, uhvatili su ih se i ostali mediji, i nisu stali sve dok prošlog tjedna nismo došli do najvećeg Kuščevićevog skandala: otkrića da su tijekom njegovog mandata na čelu Nerežišća ogromne količine vrijednog zemljišta završile su u rukama off-shore kompanija.