Ostarjeti u Hrvatskoj. 'Zlostavljaju mi majku zbog nasljedstva. Istjerali su je iz kuće, bacili joj suđe. Sama si kuha u pušnici'

Svaka četvrta osoba je starija od 65 godina

Pa tako pravobraniteljica ističe da je svaka četvrta osoba u Hrvatskoj starija od 65 godina, a mnogi stariji žive sami i bez podrške, imaju ozbiljne probleme u podmirenju osnovnih životnih potreba zbog većih troškova života, nedostupne su im socijalne usluge (pomoć u kući, mjesto u domovima za starije i sl.) te potrebne im zdravstvene usluge.

Tijekom 2022. godine došlo je do velikih poskupljenja hrane i energenata, uz godišnju stopu inflacije od čak 13,1 posto, što je posebno teško pogodilo najsiromašnije starije osobe. Pri tome je formula usklađivanja mirovina samo djelomično pratila rast cijena, dok se nacionalna naknada za starije osobe usklađuje samo jednom godišnje, a u 2022. godini nije značajnije rasla te je iznosila 820,80 kn.

Isto tako pravobraniteljica je istaknula da jednokratnim novčanim pomoćima nisu bili obuhvaćeni siromašni umirovljenici koji žive u RH, a mirovinu primaju isključivo iz inozemstva.

Porast nasilja u obitelji prema starijim

Značajno je porastao broj starijih žrtava nasilja u obitelji – s 314 na čak 834, što je 165,6 posto više nego 2020. godine. Pritužbe koje je zaprimila pravobraniteljica otvorile su i pitanje prepoznavanja nasilja nad starijima od strane nadležnih tijela.

Primjerice, iako su narušeni obiteljski odnosi i sukobi uzrokovani očekivanjima nasljeđivanja imovine česti okidači, takvi se sukobi tretiraju primarno kao imovinsko-pravni sporovi. Jedna od pritužbi koja je stigla pravobraniteljici uključivala je obiteljsko nasilje koje nadležni nisu prepoznali kao takvo.

“Prije godinu dana su doselili u maminu kuću i od tada je svaki dan maltretiraju i psihički zlostavljaju. Sve zbog nasljedstva moje majke. Brat od mame traži da svu imovinu prepiše njemu. Ja ne smijem doći jer mi prijete. Nedavno su izbacili njenu kuhinju i suđe iz kuće, pa joj sad ne daju kuhati i jesti u kuhinji, kuha u pušnici a jede u sobi. Njezin frižider su odnijeli u podrum kuće. Moja mama u svojoj kući može boraviti samo u svojoj sobi”, ispričala je zabrinuta kći.

Nedostatak smještaja u domu i skrbi

Značajan broj starih i nemoćnih žive i sami i bez podrške, pa pravobraniteljica navodi da treba ukazati na nedostatan broj mjesta u institucionalnoj skrbi. U domovima za starije kronično nedostaje smještaja pa prema procjeni Udruge „starKA“, za otprilike 20 posto i to za hitne slučajeve – za starije osobe koje nakon bolničkog liječenja ili iz drugih ozbiljnih zdravstvenih razloga trebaju 24-satnu pomoć i podršku.

I dalje je prisutan problem ilegalnog rada domova koji ugrožava živote korisnika te je ustanovljeno da je čak 13 domova nastavilo raditi i nakon zabrane rada. U jednom takvom domu u Zagrebačkoj županiji inspektori su u ponovljenom nadzoru zatekli nepokretne starije osobe bez hrane i vode, higijenski zapuštene i prepuštene same sebi.

Vlasnica ilegalnog doma u Istri inspektorima je odbijala dati podatke o bivšim i sadašnjim korisnicima te je onemogućavala nadzor koji je onda proveden uz prisustvo djelatnika MUP-a.

Čovjek je molio susjede da dođu po njega

Pravobraniteljici je stigla mučna pritužba od zabrinute žene koja kaže da su kći i sin svog oca smjestili u starački dom u kojem su potpuno neadekvatni uvjeti, skrb je veoma loša, a osoblje zlostavlja štićenike. Žena je dobila broj mobitela tog čovjeka i prilikom razgovora čula je kako netko jauče.

“Rekao je da ima dva cimera u sobi koji leže zavezani i u bolovima. Žalio se na hranu, da nema tuša te da ne smije iz sobe. Napominjem da čovjek nije lišen ljudskih sloboda i prava. Drugi dan sam zvala, nije se javio pa sam nazvala broj s interneta tzv. upraviteljicu. Rekla je da ne može razgovarati osim ako kći odobri. Zvali su i moji susjedi neku večer i on je rekao da je dom mrtvačnica i molio je susjeda, a i mene prije, da dođemo po njega”, ispričala je zabrinuta žena.

U spomenutim slučajevima iznimno zabrinjava upornost vlasnika domova, navodi pravobraniteljica, da nastave raditi usprkos izrečenoj mjeri zabrane rada. Isto tako nedostaju javno objavljene informacije koji konkretno domovi imaju potrebnu licencu, odnosno kojima je zabranjen rad. Naime, u potrazi za smještajem starije osobe i članovi njihovih obitelji i dalje se često vode preporukom, informacijama objavljenim na internetskim stranicama domova ili na društvenim mrežama, a nemaju jednostavan način provjere radi li pružatelj usluge smještaja odnosno dom bez potrebnih dozvola.

Zbog kvara dizala štićenike rijetko izvode na zrak

U izvješću se navode i neke nepravilnosti koje su uočene tijekom inspekcija domova: nisu ugrađeni rukohvati u kupaonicama i hodnicima, nisu osigurani ležaji sa mehanizmom za podizanje i spuštanje za korisnike, nije ugrađen sustav vatrodojave, lijekovi nisu pod ključem, kod većine pružatelja usluge smještaja nedostaje kvalificiranog osoblja, prije svega medicinskih sestara i fizioterapeuta.

Osim nedostatka osoblja, nedostaje i ulaganja u opremu i prostor. Tako su česti kvarovi dizala što potvrđuje pritužba na jedan dom u Dalmaciji, u kojem se zbog kvara dizala korisnike rijetko izvodi na svježi zrak, a na preglede ih se po stepenicama doma spušta na rukama.

U kombinaciji s nedostatkom odgovarajućih socijalnih usluga otvaraju se mogućnosti zloupotreba koje stare dovode u ranjiv položaj. Iako Ustav RH propisuje da su djeca dužna brinuti o starim i nemoćnim roditeljima, propisi i dalje ne omogućavaju ostvarivanje prava na bolovanje za brigu o oboljelim roditeljima ili djedovima i bakama, kao što ne omogućavaju niti stjecanje statusa njegovatelja u takvim slučajevima.

Ugovori o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju

Još jedan problem s kojim se suočavaju starije osobe u Hrvatskoj je i sklapanje ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju. U 2022. je sklopljeno 7,690 takvih ugovora, a zbog rizika od zlouporaba potrebno je uvesti dodatne zaštitne mehanizme, ističe pravobraniteljica. Pa tako, usprkos zabrani i propisanoj ništetnosti takvih ugovora, vlasnici domova za starije s korisnicima su sklapali ugovore o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju.

Često se događa da su starije osobe nakon sklapanja takvih ugovora zanemarivane, tj. ne izvršavaju se ugovorne obveze. Dolazi i do verbalnog i fizičkog nasilja nakon sklapanja ugovora, a koje se ponekad intenzivira nakon što dođe do tužbe radi raskida ugovora. Iskorištavaju se starije osobe koje boluju od uznapredovale demencije koje su sklopile ugovor, ali su formalno poslovno sposobne; kao i na iskorištavanje osoba teško narušenog zdravlja koje su preminule ubrzo nakon sklapanja ugovora.

Pravobraniteljica predlaže – promijeniti nazive ugovora da bude jasnije o čemu je riječ, ograničiti broj ugovora koji jedna osoba može sklopiti, osnovati registar ovih ugovora i zakonski odrediti sudske postupke za raskid ovih ugovora kao žurne. Početak rada Radne skupine koja će raditi na potrebnim zakonskim izmjenama istaknula je kao primjer pozitivnog pomaka.

Problem informiranja starijih osoba

„Nisam dobio covid dodatak pa sam otišao u HZMO da vidim zašto. Rekli su mi da sam trebao ispuniti tiskanicu primanja dohotka iz inozemstva. Ja nemam nikakva primanja iz inozemstva. Imam samo Hrvatsku mirovinu od 2540 kn. Napomena da sam radio u Njemačkoj osam mjeseci. Slušajući vijesti govorilo se da prijavu moraju napraviti primatelji inozemne mirovine pa se ja nisam smatrao da moram napraviti prijavu”, samo je jedna od prijava koja je stigla na adresu pravobraniteljice kada su u pitanju dodaci.

Iz pritužbi je vidljivo da do dijela umirovljenika koji su u inozemstvu ostvarili staž, ali nemaju pravo na inozemnu mirovinu, nije došla informacija da je HZMO-u potrebno dostaviti izjavu da ne primaju mirovinu iz inozemstva. Stoga se apelira da HZMO poradi na informiranju građana.

Uskraćivanje zdravstvene zaštite

Tijekom 2022. godine pravobraniteljica je primila i pritužbe o uskraćivanju zdravstvene zaštite osobama starije životne dobi. Tako je pritužiteljica navela da liječnica Hitne pomoći tijekom intervencije nije željela saslušati ni pacijenta ni članove njegove obitelji te je, postavivši krivu dijagnozu, odbila prevesti pacijenta u bolnicu iako je imao hitnu uputnicu. Pritužiteljica je smatrala da je dob njezina oca bila razlog uskraćivanja zdravstvene zaštite, pri čemu je zaključila da „kada imaš 76 godina u očima zdravstvenog sustava si samo starac“.

Slična pritužba stigla je od obitelji pacijenta čije se stanje danima pogoršavalo, a na kraju je došlo do puknuća neprepoznate aneurizme. Liječnici koji su ga pregledavali nisu napravili niti jedan laboratorijski nalaz, a pretrage su napravljene tek po dolasku u drugu, veću bolnicu. Tako se u zdravstvenim ustanovama često mogu čuti komentari o životnoj dobi pacijenata uz napomenu da je „sretan što je uopće živ“.

Pravobraniteljica zaključuje da je Hrvatska suočena s trendom starenja stanovništva koji zahtijeva i odgovarajuću reakciju. Osobe starije životne dobi, posebno koje žive u ruralnim krajevima, često ostaju same, društveno i prometno izolirane, bez podrške i novca za osnovne životne potrebe, a pristup zdravstvenim ili socijalnim uslugama im je značajno otežan.