Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Ostavkom nakon 30 godina kazahstanski predsjednik bacio je bombu. Što se tamo događa?

Jedna od ključnih zemalja Euroazije nalazi se na mogućoj političkoj prekretnici

ZADNJA IZMJENA: ožu 20, 2019
Foto: Profimedia, Sputnik

Kad je u lipnju 2018. Kassim-Jomart Tokajev, predsjednik kazahstanskog parlamenta, najavio da se predsjednik države Nursultan Nazarbajev, koji je tada imao 78 godina i koji je vladao Kazahstanom od stjecanja nezavisnosti 1991., neće kandidirati na sljedećim predsjedničkim izborima 2020., bila je to politička bomba koja je potresla ne samo tu zemlju već je izazvala veliku pozornost pa i zabrinutost u Moskvi, Pekingu, Washingtonu, Bruxellesu. Stoga se može samo zamisliti kako se sada, nakon što je svemoćni Nazarbajev dao ostavku, u svjetskim metropolama grozničavo analiziraju moguće posljedice odlaska Nazarbajeva. Zbog svog geografskog položaja te golemih zaliha nafte, plina i urana, Kazahstan je iznimno važan ekonomski i politički čimbenik u svijetu.

Nazarbajev drži u svom kabinetu mapu Kazahstana na kojoj su ucrtana nalazišta nafte, plina, urana, dijamanata i ostalih ruda. Pritiskom na dugme na nalazištima se pale lampice pa predsjednik može gostima zorno prikazati golemo nacionalno bogatstvo. Doduše, umirujuće djeluju ocjene da će to biti meka i postupna tranzicija jer će Nazarbayev nastaviti predsjedavati važnim Vijećem sigurnosti i ostati vođa stranke Nur Otan, koja dominira parlamentom i tako osigurati miran prijenos vlasti, a mjesto predsjednika preuzeo je Kassim-Jomart Tokajev, predsjednik gornjeg doma parlamenta i vjeran sljedbenik Nazarbajeva.

Prosvijećeni apsolutist i komunist staroga kova

Kazahstan je deveta država na svijetu po površini, veći je od zapadne Europe, ali ima samo 18 milijuna stanovnika, od kojih su 12 milijuna muslimani suniti, a Rusa ima oko 4 milijuna. Kazahstan graniči s Rusijom i Kinom te posjeduje goleme količine nafte koje ga čine strateški i ekonomski važnom zemljom. Zalihe nafte iznose 30 milijardi barela, što znači da posjeduje 3 posto svjetskih rezervi nafte, i po tomu je među 15 zemalja svijeta. Rezerve prirodnog plina iznose 85 trilijuna prostornih metara, a godišnje se proizvede oko 40 milijardi kubičnih metara plina. Kazahstan također posjeduje čak 15 posto svjetskih rezervi urana. Zbog toga je u Kazahstanu sjedište banke urana, Međunarodne agencije za atomsku energiju, a za sigurnost tih zaliha koje su gorivo za nuklearne reaktore, zadužena je kazahstanska vlada.

Predsjednik Komunističke partije Kazahstana Nursultan Nazarbajev proglasio je samostalnost 1991., u vrijeme raspada Sovjetskog Saveza, a na izborima je izabran za prvog predsjednika samostalne države. Nazarbajev je prosvijećeni apsolutist i komunist staroga kova koji je pomno gradio kult ličnosti, pa njegove fotografije i izjave krase pročelja zgrada, izloga, a njegovo ime nose parkovi, univerziteti, muzeji. Od 1991. bez ikakvih ograničenja upravlja državom zbog čega su ga optuživali da je diktator koji ne poštuje demokratske, medijske i građanske slobode. Na predsjedničkim izborima 2015. Centralna izborna komisija priopćila je da je osvojio 97,7 posto glasova.

‘Kazasi i Rusi rijetko se druže, a još rjeđe međusobno žene’

Dio zapadnih analitičara upozorava da Rusija neće dopustiti nikakve promjene dosadašnje politike, a ako bi do toga došlo, tada bi, po ukrajinskom scenariju, mogla eventualno intervenirati pod izlikom zaštite etničkih Rusa. U Kazahstanu su dvije dominantne etničke skupine: Kazasi kojih prema popisu iz 2016., ima 66,48 posto dok Rusa ima oko 21 posto. Oko 70 posto stanovništva su muslimani, a oko 26 pravoslavci. Nekoć je Rusa bilo 38 posto, a broj im se smanjuje zbog toga što mnogi odlaze u strahu od budućnosti.

Za više boravaka u Kazahstanu potpisnik ovih redova uvjerio se da postoje ozbiljne etničke napetosti između Kazasa i Rusa koje su do sada bile pod kontrolom zbog čvrste ruke kojom je Nazarbajev upravljao zemljom. Međutim veliko je pitanje što će se dalje događati. Kad sam jedne subote promatrao ceremoniju vjenčanja u parku u središtu Almatyja, grada sa 750.000 stanovnika, bilo je lako zamijetiti kako su se sklapali isključivo etnički čisti brakovi, Kazasi s Kazahstankama, a Rusi s Ruskinjama. Nije bilo niti jednog mješovitog para, a Jurij Kozlov, kompjutorski stručnjak, to ne smatra čudnim.

“Kazasi i Rusi rijetko se druže, a još rjeđe međusobno žene. Prevelike su civilizacijske i kulturološke razlike da bi druženja i miješani brakovi uspjeli. Kazasi poštuju tradicijske običaje, roditelji upravljaju životima svoje djece sve dok su živi, a nerijetko im biraju i partnere. Nikada nisam hodao s Kazahinjom, jer se razlike ne smanjuju, jer smo odvojeni već od djetinjstva. Kazasi pohađaju škole u kojima se predaje na njihovom jeziku, a mi one u kojima se govori ruskim jezikom. I tako sve do fakulteta. No, za razliku od nas koji svaki dan učimo kazaški jezik, oni ruski uče samo jednom tjedno. Češće imaju satove engleskog nego ruskog. I to najbolje pokazuje koliko drže do nas.”

Po tradiciji mnogi Kazasi imaju ženu i nekoliko ljubavnica

Ruski jezik je i dalje službeni, a ruskinja Svetlana Romanovskaja, članica parlamenta koja u svom kabinetu drži udžbenike engleskog i kazahstanskog jezika, smatra kako svi u Kazahstanu moraju naučiti kazaški jezik. Predsjednik Nazarbajev donio je zakone koji oštro kažnjavaju svaki oblik etničkog radikalizma, bez obzira na to s koje strane dolazio. Međutim, upozoravaju Rusi, naručio je izgradnju Astane, futurističkog glavnog grada, jer je u Almati, bivšoj prijestolnici, navodno živjelo previše Rusa, oko 30 posto, a sada ih u Astani živi jedva nekoliko postotaka. S tvrdnjama Kozlova slaže se i Julia, mlada menadžerica ruskog porijekla iz Astane koja dubinu civilizacijskih i tradicijskih razlika između dva naroda ilustrira običajem da Kazasi znaju imati i po nekoliko žena.

“Premda je zabranjeno, mnogi Kazasi imaju ženu i nekoliko ljubavnica što se doživljava kao nešto normalno. Prva, ili ‘starija žena’ ima privilegirani položaj u odnosu na prijateljice, ona daje suglasnost suprugu da živi s njima, a one su je dužne slušati. Zbog toga je Kazahstan zemlja s vrlo malo razvoda. Žene zbog tradicije i načina na koji su odgajane, bez obzira na obrazovanje, pristaju na takvu poziciju. Valjda i zbog toga što ih je u Kazahstanu mnogo više žena nego muškaraca. “ Julija ne krije da bi se osjećala sigurnije u Rusiji, no ostaje u Kazahstanu jer ima dobar posao i pristojnu plaću. No, ako joj se ukaže prilika, otići će bez mnogo razmišljanja. “Premda sam ovdje rođena i školovana, ne znam kako će se stvari dalje razvijati, događaji u Ukrajini pokazuju da je sve moguće”, objasnila je zabrinuto.

Iako je u Sovjetskom Savezu bila zabranjena poligamija, nakon pada komunizma tradicija više ženstva je obnovljena. Tako kruži priča kako u Astani, koji je postao glavni grad u koji su uselile desetine tisuća muškaraca, mnogi od njih žive s “tokals”, drugom, mlađom ženom, dok su starije ostale kod kuće. Mnogoženstvo je 1998. dekriminalizirano, no iako su bila dva pokušaja da se legalizira poligamija, ti prijedlozi ipak nisu prošli u parlamentu. Ispitivanja javnog mnijenja pokazala su da više od 40 posto Kazahstanaca podržava višeženstvo, dok oko 20 posto žena nema ništa protiv poligamije. Poligamija se dovodi u vezu s islamom koji u određenim okolnostima dopušta da muškarac ima više žena. Dio njih smatra kako nije problem što muškarci imaju više od jedne supruge, ako ih poštuje, prema njima se dobro odnosi te ih financijski izdržava.

Rusi se teško mire s tim da više nemaju povlašteni status

Jedna je Kazahstanka na ovaj način opisala svoju bračnu zajednicu: “U našoj obitelji sve dijelimo. Svaku od nas tri žene djeca zovu mama, izlazimo zajedno, dijelimo poslove u domaćinstvu…” Bivši zet predsjednika Nazarbajeva optužio ga je javno, nakon što je otišao iz zemlje, da i on ima „mlađu suprugu“ s kojom živi u Astani, dok je u staroj prijestolnici ostavio majku svoje dvije kćerke i sina. Dio Kazahstanaca uvjeren je kako neće proći dugo vremena da se zakon koji legalizira poligamiju ne nađe ponovno pred parlamentom. U međuvremenu oni koji žele imati više supruga, svoje mlađe žene odvode hodžama koji obavljaju vjersko vjenčanje. Profesor matematike iz Almatija Erlan Raimbek smatra, pak, kako je problem Rusa u tome što se većina ne može pomiriti s time da više nemaju povlašteni status.

”Ne mogu se pomiriti s tim da su postali manjina i da više ne dominiraju političkim i društvenim životom kao u vrijeme kada je Kazahstan bio jedna od sovjetskih republika. Ne mogu prihvatiti da Kazahstanci ne pamte sovjetsku eru po dobru. Unatoč golemim nalazištima nafte i plina, Kazahstan je bio siromašna i nerazvijena republika, a za Staljinove strahovlade, tu je bilo 11 gulaga, zloglasnih logora kroz koje prošlo više stotina tisuća interniraca i njihovih obitelji. Nakon Drugog svjetskog rata Sovjeti su gotovo tri desetljeća koristili Kazahstan kao poligon za atomske pokuse. Posljedice se osjećaju i danas: ljudi u blizini poligona i dalje obolijevaju od raka, a djeca se rađaju kao invalidi”, kaže Raimbek.

Svaka nestabilnost u Kazahstanu pogodila bi SAD

Kazasi s kojima smo razgovarali ne kriju pak bojazan da bi se Rusi spram njihove zemlje mogli ponašati na sličan način kao i u Ukrajini, pa su zbog toga svi odreda na strani Ukrajinaca, dok Rusi, dakako, podržavaju politiku Putina smatrajući da bi na isti način, ako bude potrebno, trebao zaštititi interese ruske manjine u Kazahstanu. Zbog toga mnogi nisu sretni što je Kazahstan u Euroazijskoj ekonomskoj uniji (EEU) u kojoj dominiraju Rusi, a članovi su uz Kazahstan, još Bjelorusija i Armenija. Boje se, naime, da bi im to moglo ugroziti suverenitet zemlje. Pogotovo stoga što Rusija ne krije svoju želju da proširi i ojača svoj utjecaj u Euroaziji.

Budući da Moskva ne želi da Kazahstan i ostale članice EEU jačaju svoje političke i ekonomske veze sa zapadnim državama i Kinom mnogi strahuju da bi Rusija, u slučaju da se to dogodi, mogla intervenirati. Doduše, Nazarbajev unatoč bliskih veza s Putinom nije pristao da Kazahstan prihvati rublju kao svoju valutu. Svaka nestabilnost u Kazahstanu pogodila bi SAD jer je ta zemlja u programu Partnerstva za mir NATO pakta te dopušta Amerikancima da preko njihova teritorija dopremaju naftu pa i oružje u Afganistan. Osim toga američke tvrtke uložile su milijarde dolara u sektor nafte i plina u Kazahstanu.

Zbog svega toga teško je predvidjeti što će se događati u Kazahstanu. Premda je od stjecanja nezavisnosti Kazahstan ostvario golemi ekonomski napredak, životni standard je neprekidno rastao, a milijarde dolara uložene su u izgradnju bolnica, škola, fakulteta, cesta, željeznice. Nestabilna situacija u susjednim država, rast militantnog islamizma i terorizma, nesigurna ekonomska situacija zbog stalnih oscilacija cijena nafte, društvene frustracije zbog golemih razlika u standardu te porast nacionalizma, predstavljaju ozbiljnu prijetnju stabilnosti države.

Mladen Pleše
Novinar
454 članka Više o autoru
Više s weba