Otac 12-ero djece iz Strašnika ostao bez krova nad glavom: 'Ljudima koji su upozoravali na lošu obnovu se prijetilo'

Kaže da od države pomoći nema, a pomogli su mu tek dobri ljudi

FOTO: N1

Obitelj Prašnjak iz Strašnika nakon velikog potresa na Banovini ostala je bez krova nad glavom. Njihova u poratnom razdoblju obnovljena kuća više ne može biti dom za 12-ero djece koja su u njoj živjela, javlja N1. Stoga su ovih dana dobili dvije mobilne kućice u koje su privremeno smješteni. Donirali su ih, kaže Stjepan Prašnik, dobri ljudi. Kad govori o razumijevanju državnih institucija kaže: “To je vidljivo na terenu, lijepo se provozali ovdje, gore-dolje, ali ništa od toga.”

Hvali tek gradonačelnika Petrinje koji ih je obišao, ali svjestan je da ni njemu nije lako. “Čovjek je na milijun muka, ali mi smo samo kap vode u moru. Valjda ćemo nekako. Bitno mi je da mi dječica imaju donekle kakav-takav i topli i siguran smještaj i krov nad glavom. Najmanji su po kućicama, a mi odrasli spavamo dolje u šatoru”, rekao je Prašnjak. Još jedna kućica, dodaje, dobro bi im došla, no ako je ne dobiju, veli, “ako ne bude, gledat ćemo u nebo i kao i dosad, spavat ćemo na smjene”.

Uvjeravali ga da mu je kuća sigurna

Od države pomoći nema. “Možda nekome smeta što smo mi obitelj s dvanaestero djece. Možda mu ta djeca i smetaju. Ovo sve što se događa i događalo se, da nije te mladosti ovdje, i u ovom selu i u okolici, pomažu ljudima, ja ne znam, mi bismo morali na koji način i kako živjeti – ne znam”, pojašnjava.

Prašnjak kaže da su ih uvjeravali da im je kuća sigurna za život, no on tvrdi da nije. “Ja ih pozivam da dođu oni i dovedu svoje obitelji i žive unutra”, rekao je te pojasnio kako se kod svakog novog potresa kuća širi i da ih je strah biti u njoj.

Govoreći o malverzacijama tijekom obnove i upozoravanju na loš rad, Prašnjak je rekao da se ljude koji su upozoravali nije slušalo i da im se čak i prijetilo. Upitan misli li hoće li itko odgovarati za lošu obnovu, Prašnjak je rekao: “Ajmo se nasmijati. Ne želim nikome ništa loše, ali ovdje se svašta radilo.”