Otkrili smo skandalozan slučaj: MORH godinama štitio provalnika i branio čovjeku da uđe u svoj stan
Željko M. dobio je spor protiv države nakon gotovo 19 godina. U međuvremenu je preminuo
Punih osamnaest godina i osam mjeseci. Toliko je vremena prošlo od podizanja tužbe do presude za naknadu štete koju je Željko M., izbjeglica iz Prijedora, podnio protiv hrvatskog Ministarstva obrane. Nije ju dočekao. U međuvremenu je preminuo, pa će u konačnici vjerojatno biti obeštećen njegov unuk, koji je nakon djedove smrti odlučio nastaviti pravnu bitku s MORH-om.
Telegram je u posjedu presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu koja, osim suludo dugog trajanja postupka, otkriva nevjerojatan niz događaja: protupravnih i neshvatljivih postupaka ministarstva koji počinju ratne 1992. godine, kada je Željko M. stekao stanarsko pravo na MORH-ov stan u zagrebačkom naselju Srednjaci. U njega je uspio ući tek devet godina kasnije.
Naime, u stan je prethodno provalio i bespravno se uselio izvjesni Stjepan B. Kako je vrlo jasno opisano u presudi, dotičnom je Ministarstvo obrane godinama držalo ljestve: s provalnikom su čak sklopili ugovor o privremenom korištenju stana. Ali pravosudna agonija Željka M., prvo da istjera bespravnog stanara, otkupi stan, a potom i naplati štetu od MORH-a na ime najamnina koje je plaćao kao podstanar, još nije pravomoćno okončana.
Stjepan B. se uselio nasilno i bez pravnog osnova
Početkom devedesetih, Željko M. bježi pred vihorom rata iz Prijedora (BiH). Uobičajeno za to vrijeme, sklapa ugovor o zamjeni stanova s Perom S. krajem 1992. i tako stječe stanarsko pravo na nekretninu u vlasništvu MORH-a, stan u zagrebačkim Srednjacima, ulici Braće Domany. Ali na svoje pravo da ga koristi, a na koncu i otkupi, čekat će još godinama.
Kako je razvidno iz presude, nedugo nakon što je Željko M. potpisao zamjenu stanova, u ovaj MORH-ov upada Stjepan B. koji se “uselio nasilno i bez pravnog osnova” i tu kreće koloplet pravnih manevara kojima ministarstvo godinama pokušava spriječiti da se provalnika iseli van. Željko M. sa suprugom je morao u podstanare.
MORH nije dozvolio da se provalnika istjera iz stana
Kako bi ipak pokušao doći do stana na koji je stekao pravo, Željko je pokrenuo upravni postupak pred tadašnjim Gradskim sekretarijatom za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove. Ali sekretarijat nije mogao ništa drugo nego odbiti zahtjev, s obzirom na to da se MORH “kao vlasnik protivio iseljenju protustranke Stjepana B.”. A bez suglasnosti vlasnika, Gradski sekretarijat ne
smije naložiti iseljenje bespravnog korisnika.
Gospodin Željko na ovu se odluku žalio Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja, no žalba mu je odbijena. Ali nije odustao. Godine 1995. na vrijeme podnosi MORH-u zahtjev za otkup stana, na što je imao pravo, a ministarstvo mu iduće godine i taj zahtjev odbija. Time je, konstatira sud, postupak otkupa MORH odužio za više godina.
Prva pravomoćna presuda donesena 2001.
MORH je također odbio mirno rješenje spora, pa se neobično uporni Željko upustio u parnicu kako bi dokazao da ima pravo na otkup stana, iako je bio spriječen boraviti u njemu. I to mu je uspjelo, prvo nepravomoćno na nižem sudu, a potom pravomoćno na Županijskom sudu u Zagrebu 2001. Konačno, devet godina nakon što je cijela agonija sa stanom počela, Željko stupa u posjed, nakon što je iseljen provalnik s ugovorom o privremenom korištenju.
A onda je odlučio uzvratiti MORH-u za to što se godinama potucao kao podstanar po Hrvatskoj i tužio ih 2002. godine za pretrpljene duševne boli te štetu u visini najamnina koje je plaćao u periodu dok je pokušavao doći u posjed stana. Vjerojatno nije mogao pretpostaviti da nepravomoćnu presudu neće dočekati živ.
Unuk nastavio spor, veći dio otišao u zastaru
Željko umire 2012. godine, a njegov zakonski nasljednik postaje unuk, Marko P. koji nastavlja spor s Ministarstvom obrane. Kako nematerijalna šteta (duševne boli) nije nasljedno potraživanje, unuk nastavlja potraživati samo iznos od 46.740,99 kuna sa zateznim kamatama, što se odnosi na ukupan iznos najamnina za razdoblje od siječnja 1993. do prosinca 2001. godine.
Osam godina nakon smrti, Željku stiže posthumna zadovoljština, ali samo djelomična: većina iznosa otišla je u zastaru. Sud je uvažio prigovor Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu koje zastupa MORH. Prema Zakonu o obveznim odnosima koji je važio u trenutku podizanja tužbe, tražbina naknada štete “zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik saznao za štetu i osobu koja je tu štetu učinila”.
Kako je tužba podnesena tek 2002. godine, sud je odlučio da unuku pripada samo šteta za najamnine od ožujka 1999. do studenog 2001., što iznosi 13.122,35 kuna plus zatezne kamate.