Otkrivamo: Zagrebački ugostitelj dobit će 600.000 eura jer mu je, tvrdi, ukradena slika Paula Cézannea

Kronologija neobičnog sudskog spora

Jedini dokaz postojanja slike je ugovor koji su potpisali Močibob i Butković, koji je u međuvremenu preminuo. Prema tom ugovoru Cézanneova slika trebala je biti prodana za najmanje 600 tisuća eura. Stručnjaci tvrde da pravi Cézanne zapravo vrijedi od nekoliko milijuna do nekoliko desetaka milijuna eura.

Nedavno je sud donio nepravomoćnu presudu u Močibobovu korist, te naložio Butkovićevim nasljednicima da mu ili vrate sliku ili plate tih 600 tisuća eura. Ovaj intrigantni sudski spor Močibob je pokrenuo još 2007. kada je, kaže, shvatio da je ostao bez umjetnine.

Sud je 2014. donio prvu presudu u njegovu korist, no ona je poništena i postupak se morao ponoviti. Sada stiže i druga presuda u njegovu korist. Zanimljivo je da slike, o kojoj se spor vodi godinama, zapravo nema. Ne znaju joj se ni točan naziv, ni autentičnost. Polemična je i početna cijena koja joj je bila određena ugovorom između Močiboba i Butkovića. Sud za sada više vjeruje Močibobu.

Tko je vlasnik kontroverzne slike?

Inače, Petar Močibob poznati je zagrebački ugostitelj i galerist, koji je zaradio igrajući u nekoliko nogometnih klubova u ondašnjoj Jugoslaviji. Nastupao je i u Belgiji. Kroničari njegove nogometne karijere bilježe kako je nogomet počeo igrati 1968. u Zagrebačkim plavima. Igrao je na poziciji centarfora. Iz Zagreba je prešao u vinkovački Dinamo, a zatim karijeru nastavio u belgijskom Antwerpenu.

Zarađeni novac, po povratku u Zagreb 1978., ulaže u otvaranje kavane ‘Potepuh’ u samom centru Zagreba. Kako je lokal odlično zarađivao stječući kultni status, Močibob svoj novac nakon nekoliko godina ulaže u otvaranje galerije u Tkalčićevoj ulici. Osim umjetnina, posao obogaćuje i ponudom antikviteta. Sredinom 2000-ih postaje i član izvršnog odbora Dinama.

Kako je Močibob nabavio sliku?

Kao strastveni kolekcionar Močibob je od, sada već pokojnog, kolekcionara Branka Lesingera kupio sliku za koju se tvrdi da je originalni Paul Cézanne. U pitanju je bilo, tvrdi Močibob u presudi, neuokvireno ulje na platnu s prikazom pogleda iz sjenice ladanjske kuće.

“Osamdesetih godina prošlog stoljeća s Lesingerom sam često razmjenjivao slike. On me uvjerio da je u pitanju Cézanneovo djelo i da ga je nabavio od jedne gospođe iz Beograda. Platio sam mu s 50 tisuća tadašnjih maraka, te s još desetak slika hrvatskih autora, poput Murtića, Price i drugih.

Lesinger mi nije dao garanciju da se radi o originalnom Cézanneu, ali sam razgovarao s nekoliko vrsnih poznavatelja umjetnosti, među ostalima s Marinom Tartagliom i profesorom Rudolfom Labašem. Svi oni izrazili su svoj dojam da se radi o Cézanneovoj slici”, opisao je na sudu Močibob kako je nabavio sliku oko koje se spori s Butkovićevim nasljednicima.

Ekspertiza slike u Njemačkoj

Ladislav Butković, koji je u to vrijeme živio u Njemačkoj gdje se bavio umjetninama i nekretninama, predložio je Močibobu da mu pomogne oko procjene slike.

“Ponudio mi je da u Njemačkoj pronađe stručnjake koji bi napravili ekspertizu. Zajedno smo posjetili Dragutina Krischkea koji se bavi antikvitetima i umjetninama. On je trebao dalje raditi na procjeni slike, no ne znam je li to doista i učinio. Ja sam sve s punim povjerenjem prepustio Butkoviću”, dodaje Močibob.

Nakon što je sliku predao poznaniku sastavio je, kaže, s njim 24. kolovoza 2004. i ugovor o tome. Njime je Ladislav Butković potvrdio da je Krischkeu povjerio sliku Paula Cézannea na prodaju na tri mjeseca. Za to vrijeme Krischke je trebao provjeriti njezinu autentičnost i potražiti najboljeg kupca. Pripalo bi mu, prema tom istom dokumentu, 20 posto provizije od postignute cijene.

Rukom dopisani detalji ugovora

Butković je još rukom na ugovor dopisao kako je vlasnik slike Petar Močibob, te da će on u slučaju prodaje dobiti 65 posto vrijednosti, dok bi Butkoviću pripalo 35 posto. Prema istom ugovoru Butković snosi i odgovornost za nestanak slike. Taj detalj kasnije će biti ključan u procesu protiv njegovih nasljednika.

“Zatim smo 30. kolovoza 2004. ja i Ladislav zaključili još jedan ugovor. Prema njemu je isklična cijena slike, dakle ona koja se postavlja prva na licitaciji, trebala biti 600 tisuća eura”, tvrdi Močibob kojeg je Butković uvjerio da će uspjeti postići cijenu veću od tih 600 tisuća eura.

“No, kada se nakon nekog vremena vratio u Zagreb Butković nije donio sa sobom moju sliku. Govorio mi je da ima ozbiljnog kupca. Nisam mu baš vjerovao pa smo se čak i sukobili oko toga”, priznaje Močibob zbog čijeg je sukoba s Butkovićem morala intervenirati i policija.

Slika je ukradena nakon Butkovićeve smrti?

Do realizacije posla, međutim, nikada nije došlo, jer je Ladislav Butković preminuo u lipnju 2005. u Berlinu. Sud je, kako stoji u presudi, uvjeren da je slika u tom trenutku još uvijek bila u njegovom vlasništvu, no u ostavinskoj masi nije pronađena. Naime, kako je potvrdila jedna od Butkovićevih kćeri, Nataša Butković, u stan njezinog oca provaljeno je nedugo nakon njegove smrti. Iz toga se može zaključiti kako je slika možda i ukradena.

Još dok joj je otac bio u bolnici doznala je da su njezin polubrat Davor Butković (gospodin s poznatim novinarom Davorom Butkovićem dijeli samo ime i prezime), Ladislavov sin iz prvog braka, te jedna odvjetnica tražili u očevom stanu neku sliku, no nisu je pronašli. Njezina sestra Gordana Butković doznala je tek naknadno, i to iz policijskog spisa napravljenog nakon provale, da postoji fotografija neke slike čija se procjena tražila. Tu fotografiju, međutim, nikada nitko nije pokazao sudu. “Iz rezimea sam pročitala da se ne može raditi o Cézanneovoj slici”, svjedočila je.

‘Bilo mi je smiješno da se tata bavio umjetninama’

Sam Davor Butković potvrdio je na sudu kako nema ništa protiv da se slika, ako ikada bude pronađena, vrati Petru Močibobu. Međutim, tvrdi da o slici ništa posebno nije znao.

“Zadnji put sam kod oca u Berlinu bio 1991. i uopće ne znam čime se on bavio u Njemačkoj. Bilo mi je smiješno kada sam čuo da se bavio umjetninama. Mene je nazvao Petar Močibob i tražio me tu sliku. Kako nisam znao o čemu priča zvao sam sestru u Njemačku”, prisjetio se na sudu Davor Butković.

Butkovićev nasljednik drži kako je ovaj cijeli proces neutemeljen, jer ni on ni njegove polusestre ne mogu biti odgovorni za vraćanje slike koja nije dio nasljedstva njihovog oca.

Stručnjaci izrazili sumnju u autentičnost slike

I dok sud u ovom trenutku vjeruje da se radilo upravo o slici Paula Cézannea, te da Butkovići, ukoliko ne vrate sliku, Močibobu moraju platiti 600 tisuća eura, stručnjaci koji su tijekom procesa ispitani nisu uvjereni da je u pitanju originalno djelo slavnog slikara. Tvrdi to i sam Dragutin Krischke, koji je bio uključen u njezinu procjenu.

“Dobio sam tu sliku kako bih provjerio autentičnost. Nakon što sam utvrdio da se ne radi o originalnom Cézanneu vratio sam je Butkoviću. Znam da je ta slika bila u vlasništvu Petra Močiboba, no on nije bio s Butkovićem kada sam mu je vraćao. Da sam utvrdio da je u pitanju original iskoristio bih priliku i prodao je za velike novce”, priznao je Krischke.

I Sanja Cvetnić, profesorica povijesti umjetnosti s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja je pozvana svjedočiti u ovom procesu, izrazila je sumnju u autentičnost slike. “Nisam nikada čula da bi netko u Hrvatskoj imao u svojoj privatnoj zbirci sliku Paula Cézannea. To bi mi bilo prilično nevjerojatno”, kazala je na sudu ugledna profesorica.

Kolekcionar: ‘Bio sam siguran da je original’

Kolekcionar Aleksandar Šir, posvjedočio je pak kako mu se Branko Lesinger, čovjek od kojeg je Močibob kupio sliku, hvalio iznimno vrijednim umjetničkim djelom.

“Bio sam siguran da je u pitanju originalni Cézanne. Ja se već 50 godina bavim kolekcionarstvom i mogu procijeniti radi li se o originalnoj slici ovog umjetnika. Znam da ju je Petar Močibob kupio prije nekih 25 godina i da ju je odnio svom poznaniku Butkoviću u Njemačku kako bi dobio procjenu”, ispričao je na sudu Šir.

Prema njegovim riječima radilo se o slici “nevelikog formata, koja je predstavljala pogled iz kleti”. U prvom planu bili su vrtuljak, cvijeće i ulaz u to mjesto odakle se slikalo. Bili su vidljivi i “vrlo snažni potezi kista”.

Svi svjedoci različito opisuju veličinu slike

I povjesničar umjetnosti Darko Schneider znao je da je Branko Lesinger imao sliku koja bi mogla biti djelo Paula Cézannea. “Rekao mi je da će je dati na analizu u neki strani laboratorij. Stekao sam dojam da se radilo o Cézanneovoj slici iz ranijeg razdoblja njegovog stvaralaštva, tamo negdje 1868. ili 1869. godine kada je prijateljevao s Emileom Zolom“, iznio je svoj stav Schneider.

Da je Močibob doista od Lesingera kupio ovu sliku tijekom procesa potvrdio je i svojom pisanom izjavom poznati zagrebački odvjetnik Damir Galetović.

Inače, svi svjedoci različito opisuju veličinu slike. Šir je tako kazao da je nevelika, Krischke da se radi o slici veličine 50 puta 35 centimetara, a Schneider kaže da su joj dimenzije bile 42 puta 36 centimetara. U presudi pak stoji da Butkovići moraju vratiti sliku veličine dimenzija 35 puta 27 centimetara.

Moraju platiti i 600 tisuća sudskih troškova

Iako, dakle, slike evidentno nema, a ne zna se ni je li originalni Paul Cézanne ni koliko bi stvarno mogla vrijediti, Općinski građanski sud u Zagrebu smatra da bi tu istu sliku, koju sud nije vidio čak ni na fotografiji, nasljednici Ladislava Butkovića ipak trebali vratiti Močibobu.

Ako to ne učine, sud kaže da mu moraju namiriti štetu od 600 tisuća eura, ali i platiti još gotovo 600 tisuća kuna sudskih troškova.

Oni se s tom presudom ne mire već su ovih dana uložili žalbe. To znači da će se sudska saga o misterioznom Cézanneu još neko vrijeme nastaviti.