Nekad je nužno odabrati stranu

Otkrivene su nezgodne bilješke prema kojima je Nixon pokušao sabotirati pregovore s Vijetnamom

Izgleda da afera Watergate nije bilo jedino u što je Nixon bio upleten

President elect Richard Nixon (left) and president Lyndon B. Johnson (right) confer on the orderly transition of power in the chief executive's White House Office, December 12, 1968, in Washington DC. Richard Nixon become the 37th President of the United States. / AFP PHOTO
FOTO: AFP

Richard M. Nixon svom je pomoćniku rekao da bi trebali pronaći način da potajno sabotiraju mirovne pregovore u Vijetnamu, sugeriraju novootkrivene bilješke. Radi se o posljednjim danima američke predsjedničke kampanje iz 1968., a Nixon je navodno bio u strahu da bi pregovori, čiji je cilj bilo okončanje rata, mogli negativno utjecati na njegove šanse da postane predsjednik, piše New York Times.

U telefonskom razgovoru s H.R. Haldemanom, koji je trebao postati šef osoblja u Bijeloj kući, Nixon je dao upute da bi prijateljski posrednik trebao raditi na tome da uvjeri južnovijetnamske lidere da ne pristanu na dogovor prije izbora. To proizlazi iz bilješki čiji je izvor sam gospodin Haldeman.

‘Gore od bilo čega što je napravio u Watergateu’

Nixonova tajna kampanja da onemogući mirovnu incijativu predsjednika Lyndona B. Johnsona, koja je propala, bila je dugo vremena izvor kontroverzi i proučavanja. Bilo je dovoljno dokaza koji su sugerirali na uključenost članova Nixonove kampanje. No, bilješke gospodina Haldemana koje su se pojavile potvrdile su dugogodišnje sumnje da je i sam Nixon bio izravno uključen, unatoč njegovom kasnijem negiranju.

“Nema sumnje da je ovo bio korak izvan normalnog političkog djelovanja, s obzirom na ulog u ljudskim životima, miješanje u aktivne mirovne pregovore”, izjavio je John A. Farrell, koji je predstavio svoje otkriće u Predsjedničkoj knjižnici Richard Nixon, prilikom najave Nixonove biografije koja će izaći u ožujku Richard Nixon: The Life. “Potencijalno, ovo je gore od bilo čega što je napravio u Watergateu”, dodao je Farrell.

Sabotaža kako bi pomogli H. Humphreyju

Njegovo otkriće, prema brojnim povjesničarima koji su pisali knjige o Nixonu i proveli opsežna istraživanja njegovih radova, konačno je potvrdilo ono o čemu se naveliko nagađalo. Iako zasjenjena aferom Watergate, intervencija članova Nixonove kampanje u mirovne pregovore godinama je držala pozornost građana. Cijela priča je povremeno podsjećala na holivudske trilere s različitim likovima, tajnim vezama, gorkim suparništvima i dosta laganja i špijuniranja.

Kao republikanski kandidat 1968. godine, Nixon je bio uvjeren da Johnson, demokrat koji je odlučio da neće tražiti reizbor, namjerno pokušava sabotirati njegovu kampanju s politički motiviranim mirovnim nastojanjima, kako bi potaknuo kandidaturu svog potpredsjednika Huberta H. Humphreya. Njegove sumnje su bile razumljive, a najmanje jedan od Johnsonovih pomagača kasnije je priznao da su bili zabrinuti i htjeli napraviti napredak prije izbora da pomognu Humphreyu.

Johnson je bio izvan sebe

Kroz veći dio kampanje Nixonov tim tajnim kanalima kontaktirao je s Južnim Vijetnamom, i to preko Anne Chennault, udovice lidera Letećih tigrova u Kini tijekom Drugog svjetskog rata, Claire Leea Chennaulta. Nixon se tako susreo s gospođom Chennault i južnovijetnamskim veleposlanikom početkom godine kako bi utvrdio da je ona “jedini predstavnik” njihove vlade. Njena je uloga bila urgirati u vladi Južnog Vijetnama da se odupru Johnsonovoj incijativi za mirovnim pregovorima u Parizu i da čekaju bolji dogovor pod Nixonovim mandatom. U jednom trenutku ambasadoru je rekla da ima poruku od svog “šefa”: “Drži se, pobijedit ćemo.”

Johnson je navodno bio izvan sebe od bijesa kad je doznao za Nixonove planove. Nazvao je njegovo ponašanje “izdajom”, no odlučio je s tim ne izaći u javnost jer nije imao čvrstih dokaza da je sam Nixon izravno bio uključen. Bilješke koje je pronašao gospodin Farrell su od telefonskog poziva koji je vođen 22. listopada 1968., nakon što se Johnson pripremao tražiti stanku u bombardiranju kako bi potaknuo mirovne pregovore u Parizu.

Nixon je apsolutno sve negirao

Nixon je, prema zapisima gospodina Haldemana, htio da republikanski senator Everett Dirksen nazove predsjednika i otkaže planove o pauzi s bombardianjem. Nixon je kasnije dodao da se kandidat za njegova zamjenika Spiro T. Agnew, direktor Središnje obavještajne agencije, treba javiti Richardu Helmsu. Zaprijetio je da ga, ako mu ne oda povlaštene informacije, neće zadržati u novoj administraciji. “Idi vidjeti Helmsa. Reci mu da želimo istinu ili neće dobiti posao.”

Nakon što je napustio ured, Nixon je zanijekao da zna išta o porukama gospođe Chennault iz kampanje od 1968., unatoč tome što su postojali dokazi da je bila u kontaktu s John N. Mitchellom, ravnateljem Nixonove kampanje, a kasnije glavnim tužiteljem. Oni koji su istraživali Nixona sigurni su da je ovo otkriće potvrda kako je Nixon kršio savezne zakone. Evan Thona, autor knjige Biti Nixon, kaže kako je gospodin Farrell ovim otkrićem potvrdio ono o čemu se nagađalo dugo vremena. Bilješke “pokazuju da je Nixon počinio zločin za pobjedu na predsjedničkim izborima”, smatra Ken Hughes, istraživač iz Miller Centra na Sveučilištu u Virginiji.

Temelji za beskrupulozno predsjedovanje

No, iz bilješki nije razvidno što je u konačnici gospodin Haldeman učinio s uputama koje je dobio od NIxona. Ne može se definitivno ni utvrditi bi li mirovni sporazum mogao biti postignut bez Nixonove intervencije, jer su pregovori od strane Južnog Vijetnama već bili uzeti kao nepovoljni. Neki stručnjaci smatraju da su pregovori ionako bili na tankom ledu. Otvoreno je pitanje i bi li Johnson, da je imao dokaz o Nixonovom osobnom angažmanu u pokušaju da upropasti pregovore, to objavio prije izbora.

Gospodin Farrell bilješke je pronašao među papirima koje je Nixonova knjižnica javno objavila u srpnju 2007. Timothy Naftali, bivši ravnatelj Nixonove knjižnice, smatra da je ovo tajno djelovanje tijekom predsjedničke kampanje “postavilo temelje za beskrupuloznost njegova predsjedovanja.”