Pacijentica koja je željela ostati anonimna obratila se televiziji RTL da bi ukazala na pojavu koja je kod nas opće mjesto, ali se bolnički ravnatelji i ministri prave da ona ne postoji. Mnogi specijalisti fušare na sve strane, a na svom matičnom radnom mjestu u javnim bolnicama borave koliko baš moraju, a neki ni toliko.
Tako ovu gospođu desetak godina vodi liječnik čije ime i stoji na papirima svih njenih pregleda i kontrola, ali ona kaže da ga nije vidjela ni čula četiri godine. Pregledavaju je drugi specijalisti, a u potpisu stoji on.
Pročelnik, profesor, zastupnik
U ovom slučaju, koji je samo jedan od gomile sličnih i usporedivih, riječ je o dr. Milanu Vrkljanu, pročelniku Zavoda za endokrinologiju u zagrebačkom KBC Sestre Milosrdnice. Vrkljan je i redoviti profesor na Medicinskom fakultetu. U bolnici mu je osnovna plaća oko 15.000 kuna, a na fakultetu oko 11 tisuća.
Uza sve te dužnosti, kod njega su se probudili i politički porivi pa je lani ušao u Sabor kao zastupnik Domovinskog pokreta Miroslava Škore koji je, međutim, s potpuno nejasnim objašnjenjem, napustio već u siječnju ove godine da bi se proglasio nezavisnim.
Istovremeno na dva mjesta
Vjerojatno je njegov politički angažman razlog što je Vrkljan nekidan poimence apostrofiran kao liječnik i pročelnik koji je u bolnici nevidljiv. Jer pacijentica, koja ga, kako kaže, nije sretala ni ranije, uočila ga je u Saboru. Prije su joj – kao i mnogim naručenim pacijentima – govorili da njenog liječnika, eto, nema jer je na nekim drugim važnim zadacima, s drugima kojima je potrebna pomoć, na odjelu, na operacijama, na konzilijima i hitnim sastancima.
Sada ga vidi u parlamentu. Zato pita kako on ”može u isto vrijeme biti u Saboru i potpisati se na moju povijest bolesti” koju je sastavio i za koju objektivno odgovara drugi liječnik. ”Zar ja, kao pacijent, trebam imati povjerenja u ovakvo liječenje?”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Izgleda da je Vrkljana još netko, iz istih razloga, prijavio već ranije jer je Jutarnji list početkom ove godine poslao pitanja o njegovom radu tadašnjem ravnatelju KBC Sestre Milosrdnice i Vrkljanovom pretpostavljenom dr. Mariju Zovaku.
‘Pojavio se četiri puta’
Ravnatelj KBC-a Zovak obavijestio je zainteresirane novinare da je proveo kontrolu među kolegama da bi utvrdio kako pročelnik Vrkljan od rujna do kraja studenoga ne samo da nije bio prisutan na ”jutarnjim stručnim sastancima i vizitama”, nego uopće dolazio na posao.
A u prosincu 2020. pa do sredine siječnja ove godine, ”profesor Vrkljan se pojavio četiri puta i zadržao se dva do tri sata, ali nije sudjelovao ni na stručnim sastancima, ni u vizitama, a ni u pregledima pacijenata”, naveo je u odgovoru Jutarnjem ravnatelj Zovak.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bolnica mu je, doduše, kao i svim drugim liječnicima koji se otisnu u politiku, dopustila da izbiva s posla dok traju saborska zasjedanja, ali mu je rečeno da sve ostale dana mora obavljati svoje predstojničke i druge poslove u bolnici. Kako vidimo iz Zovakovog odgovora, taj drugi dio dogovora Vrkljan je u cijelosti prečuo. Ali, koliko je poznato, nije mu se dogodilo ništa. Predstojnik Zavoda bio, predstojnik Zavoda ostao.
Nije ovo jedinstven slučaj
Bilo bi, naravno, i netočno i nekorektno spominjati ovog doktora kao unikatan slučaj jer takvih bi se dalo nabrojati na stotine. Nema ih, imaju pametnijeg posla, popodne trče na gaže kod privatnika, a bolničke kapacitete koriste kao servis, samoposluživanje i depandansu privatnih klinika.
A ni njima, ni onima koji se dodatno bave još i politikom, nitko ne kaže da bi svoje usporedne karijere morali financirati na svoj račun i za njih platiti određenu cijenu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A kao što zna svatko tko se liječio u bolničkom krevetu, bolnice su već od tri sata popodne uglavnom prazne, skupa oprema leži neiskorištena, a pacijente nadgledaju sestre i kakav dežurni liječnik, često specijalizant. Takvo javno zdravstvo koštalo je lani naše hiperstrpljive porezne obveznike 28 milijardi kuna. Usporedbe radi, desetljećima nedostižni Pelješki most kineski su graditelji podigli za cijenu od malo preko dvije milijarde kuna.
Idemo dalje – po starom
A u srijedu su Vlada i ministar financija Zdravko Marić, kroz rebalans proračuna, namijenili dodatnih 2,8 milijardi za dubioze zdravstva koje su nevjerojatno skočile premda je u razdoblju korone izvršeno 25 do 30 posto manje usluga nego u normalnim godinama. Ministar Vili Beroš i premijer Plenković nešto zakukuljeno petljaju o ”reformama”. Da. Kad na vrbi rodi grožđe.
Utoliko dr. Vrkljan može biti posve miran i nastaviti po starom. A ova gospođa i svi drugi koji eventualno nisu zadovoljni uslugama javnog zdravstvenog sektora i suludim listama čekanja – uvijek kod istih liječnika mogu dobiti brzu narudžbu u privatnim klinikama. Istina, tako plaćaju dvaput. Ali zdravlje, je li tako, nema cijene.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Otkriveno da šef u KBC-u mjesecima ne dolazi na posao, pacijenti ga nisu vidjeli godinama. I? Ništa
Kada će već jednom netko doktorima reći da bi paralelne karijere morali financirati na svoj račun?
Bolnice su već od tri sata popodne uglavnom prazne, skupa oprema leži neiskorištena, a pacijente nadgledaju sestre i kakav dežurni liječnik, često specijalizant. Takvo javno zdravstvo koštalo je lani naše hiperstrpljive porezne obveznike 28 milijardi kuna
Pacijentica koja je željela ostati anonimna obratila se televiziji RTL da bi ukazala na pojavu koja je kod nas opće mjesto, ali se bolnički ravnatelji i ministri prave da ona ne postoji. Mnogi specijalisti fušare na sve strane, a na svom matičnom radnom mjestu u javnim bolnicama borave koliko baš moraju, a neki ni toliko.
Tako ovu gospođu desetak godina vodi liječnik čije ime i stoji na papirima svih njenih pregleda i kontrola, ali ona kaže da ga nije vidjela ni čula četiri godine. Pregledavaju je drugi specijalisti, a u potpisu stoji on.
Pročelnik, profesor, zastupnik
U ovom slučaju, koji je samo jedan od gomile sličnih i usporedivih, riječ je o dr. Milanu Vrkljanu, pročelniku Zavoda za endokrinologiju u zagrebačkom KBC Sestre Milosrdnice. Vrkljan je i redoviti profesor na Medicinskom fakultetu. U bolnici mu je osnovna plaća oko 15.000 kuna, a na fakultetu oko 11 tisuća.
Uza sve te dužnosti, kod njega su se probudili i politički porivi pa je lani ušao u Sabor kao zastupnik Domovinskog pokreta Miroslava Škore koji je, međutim, s potpuno nejasnim objašnjenjem, napustio već u siječnju ove godine da bi se proglasio nezavisnim.
Istovremeno na dva mjesta
Vjerojatno je njegov politički angažman razlog što je Vrkljan nekidan poimence apostrofiran kao liječnik i pročelnik koji je u bolnici nevidljiv. Jer pacijentica, koja ga, kako kaže, nije sretala ni ranije, uočila ga je u Saboru. Prije su joj – kao i mnogim naručenim pacijentima – govorili da njenog liječnika, eto, nema jer je na nekim drugim važnim zadacima, s drugima kojima je potrebna pomoć, na odjelu, na operacijama, na konzilijima i hitnim sastancima.
Sada ga vidi u parlamentu. Zato pita kako on ”može u isto vrijeme biti u Saboru i potpisati se na moju povijest bolesti” koju je sastavio i za koju objektivno odgovara drugi liječnik. ”Zar ja, kao pacijent, trebam imati povjerenja u ovakvo liječenje?”.
Izgleda da je Vrkljana još netko, iz istih razloga, prijavio već ranije jer je Jutarnji list početkom ove godine poslao pitanja o njegovom radu tadašnjem ravnatelju KBC Sestre Milosrdnice i Vrkljanovom pretpostavljenom dr. Mariju Zovaku.
‘Pojavio se četiri puta’
Ravnatelj KBC-a Zovak obavijestio je zainteresirane novinare da je proveo kontrolu među kolegama da bi utvrdio kako pročelnik Vrkljan od rujna do kraja studenoga ne samo da nije bio prisutan na ”jutarnjim stručnim sastancima i vizitama”, nego uopće dolazio na posao.
A u prosincu 2020. pa do sredine siječnja ove godine, ”profesor Vrkljan se pojavio četiri puta i zadržao se dva do tri sata, ali nije sudjelovao ni na stručnim sastancima, ni u vizitama, a ni u pregledima pacijenata”, naveo je u odgovoru Jutarnjem ravnatelj Zovak.
Bolnica mu je, doduše, kao i svim drugim liječnicima koji se otisnu u politiku, dopustila da izbiva s posla dok traju saborska zasjedanja, ali mu je rečeno da sve ostale dana mora obavljati svoje predstojničke i druge poslove u bolnici. Kako vidimo iz Zovakovog odgovora, taj drugi dio dogovora Vrkljan je u cijelosti prečuo. Ali, koliko je poznato, nije mu se dogodilo ništa. Predstojnik Zavoda bio, predstojnik Zavoda ostao.
Nije ovo jedinstven slučaj
Bilo bi, naravno, i netočno i nekorektno spominjati ovog doktora kao unikatan slučaj jer takvih bi se dalo nabrojati na stotine. Nema ih, imaju pametnijeg posla, popodne trče na gaže kod privatnika, a bolničke kapacitete koriste kao servis, samoposluživanje i depandansu privatnih klinika.
A ni njima, ni onima koji se dodatno bave još i politikom, nitko ne kaže da bi svoje usporedne karijere morali financirati na svoj račun i za njih platiti određenu cijenu.
A kao što zna svatko tko se liječio u bolničkom krevetu, bolnice su već od tri sata popodne uglavnom prazne, skupa oprema leži neiskorištena, a pacijente nadgledaju sestre i kakav dežurni liječnik, često specijalizant. Takvo javno zdravstvo koštalo je lani naše hiperstrpljive porezne obveznike 28 milijardi kuna. Usporedbe radi, desetljećima nedostižni Pelješki most kineski su graditelji podigli za cijenu od malo preko dvije milijarde kuna.
Idemo dalje – po starom
A u srijedu su Vlada i ministar financija Zdravko Marić, kroz rebalans proračuna, namijenili dodatnih 2,8 milijardi za dubioze zdravstva koje su nevjerojatno skočile premda je u razdoblju korone izvršeno 25 do 30 posto manje usluga nego u normalnim godinama. Ministar Vili Beroš i premijer Plenković nešto zakukuljeno petljaju o ”reformama”. Da. Kad na vrbi rodi grožđe.
Utoliko dr. Vrkljan može biti posve miran i nastaviti po starom. A ova gospođa i svi drugi koji eventualno nisu zadovoljni uslugama javnog zdravstvenog sektora i suludim listama čekanja – uvijek kod istih liječnika mogu dobiti brzu narudžbu u privatnim klinikama. Istina, tako plaćaju dvaput. Ali zdravlje, je li tako, nema cijene.