Predsjednik Sabora je kazao kako stvaranje takvog ozračja nije dobro i kako se sve radi transparentno, dok su Milanovićeve sumnje kod premijera izazvale uobičajeno alergijsku reakciju. “Kako to on zna?”, čudio se Plenković na Milanovićeve optužbe o krađi potpisa, zapitavši se je li predsjednik “vidoviti Milan”.
Odakle toliko nepovjerenje?!
Stvarno, odakle uopće drska ideja da bi Vlada koju vodi HDZ mutila oko provjere potpisa prikupljenih u okviru referendumskih inicijativa? Kako je tu uopće nekome moglo pasti na pamet?! Čemu toliko nepovjerenje?
Pa nije valjda da su provjeru potpisa za posljednje referendumske inicijative organizirala, recimo, lica s USKOK-ovih optužnica, ili da je, ako ćemo baš pretjerivati, predsjednica povjerenstva za provjeru potpisa bila osoba preko koje se, po tvrdnjama USKOK-a, namještalo polaganje državnih ispita? Pa sad…
Lovro&Josipa
Provjeru potpisa za posljednje referendumske inicijative u Vladi Andreja Plenkovića prije tri godine vodio je sadašnji USKOK-ov optuženik Lovro Kuščević, tadašnji ministar uprave. Državna tajnica u ministarstvu, u čijem djelokrugu je bila provjera potpisa za referendumske inicijative udruga “Narod odlučuje” i “Istina o Istanbulskoj”, bila je sadašnja USKOK-ova okrivljenica Josipa Rimac.
Predsjednica Povjerenstva za provjeru broja i vjerodostojnosti potpisa bila je tadašnja i sadašnja načelnica Samostalnog sektora za građanska stanja i modernizaciju upravnog postupanja, Terezija Marić, osoba koju bi Rimac obavijestila – tako bar tvrdi USKOK – kad bi netko bitan polagao državni ispit, te od koje je unaprijed dobivala ispitna pitanja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ta ekipa, dakle, pod palicom Andreja Plenkovića, presudila je kako za niti jedno od tri referendumska pitanja nije bilo dovoljno valjanih potpisa, iako su inicijative tvrdile da su prikupile od tri do 33 tisuće potpisa iznad propisanog minimuma od deset posto birača. I dalje se netko pita otkud sumnje?
Provjera bez kontrole
Idemo onda na sam proces provjere potpisa u vrućoj političkoj jeseni 2018. godine. Vlada, ona Plenkovićeva, je odbila mogućnost da predstavnici referendumskih inicijativa i udruga civilnog društva nadgledaju provjeru potpisa koju je radio APIS. Ovu odluku su, s gotovo istim argumentima, kritizirali i oni koji su pokrenuli referendume i GONG, koji je bio protiv oba predložena referenduma.
Danas optuženik USKOK-a, a tad Plenkovićev ministar uprave, Lovro Kuščević je lakonski ustvrdio kako “nije primjereno sumnjati u transparentnost i zakonitost državne uprave”. Ukratko, provjeru valjanosti potpisa nije se moglo nadgledati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Samo jedan uvjetić
Nakon što je ustanovljeno da postoji preko 60 tisuća nevažećih potpisa, referendumske inicijative i GONG su htjeli barem naknadno provjeriti revidirane potpise. No, radi zaštite osobnih podataka potpisnika nije bilo moguće identificirati o kojim se uopće osobama doista radi. Štoviše, iako je najviše potpisa poništeno zbog nečitko unesenih ili nepotpunih podataka – u to se nije moglo dobiti uvid, samo u podatke o biračima koji su preminuli. Takvu “reviziju” odbili su i predstavnici referendumskih inicijativa i GONG-a.
Posljednji čin odigrao se u veljači 2019. godine. Josipa Rimac je predstavnicima Mosta koji su došli do Ministarstva uprave kazala da mogu dobiti uvid o dokumentaciju o potpisima građana za referendum. Uz jedan uvjetić – da od svakog od desetaka tisuća ljudi čiji su potpisi proglašeni nevažećima dobiju privolu.
Pritom se identitet onih čiji su potpisi proglašeni nevažećima nije mogao doznati. Jer, osobni podatci. Godinu i tri mjeseca kasnije, Rimac je uhićena, a referendumske inicijative već su bile zaboravljene.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Politička razlika
Doista, dakle, samo ekstremno nevjerne Tome mogu posumnjati u to da bi netko, a pogotovo Vlada koju vodi Andrej Plenković, mogla muljati s provjerom potpisa. S druge strane, ne treba još uzeti zdravo za gotovo ni trijumfalističke tvrdnje Mostovaca o tome kako su prikupili dovoljno potpisa za raspisivanje referenduma.
Postoji itekakva politička razlika između “prikupili smo potpise, ali su nam ih ukrali” i “nismo prikupili potpise”, da je to sasvim dovoljan motiv za nešto kreativnije zbrajanje. Drugo, već sad se može sa sigurnošću reći da za malo prebačena granica od deset posto potpisa birača – neće biti dovoljna.
U dosadašnjim referendumskim inicijativama, još od Vlade Jadranke Kosor naovamo, u prosjeku bi nevažećih potpisa bilo oko deset posto. Što znači da realan limit za nastavak referendumske inicijative nije 368.446, već možda i blizu 400 tisuća prikupljenih potpisa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Novi novi HDZ
Jasno, preda li Most i jedan jedini potpis više od zakonskog limita, provjera bi morala biti krajnje transparentna. “Nek’ ih broje jedan po jedan na Trgu svetoga Marka što se mene tiče, mogu odmah”, rekao je jučer premijer Plenković, predstavivši se time, trivijalno je lako zaključiti, kao lider novog novog HDZ-a.
Jer, stari novi HDZ je imao razdjelnicu u odnosu na vrijeme prije i poslije Plenkovića. Novi novi HDZ dijeli se, očito, na davno vrijeme kad je Plenković uz asistenciju Kuščevića, Rimac i Marić potpise provjeravao (ili “provjeravao”) u najstrožoj tajnosti i sadašnje doba totalne, krajnje transparentnosti. Ili, da se ostane u duhu hrvatskog jezika – potpune prozirnosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Otkud te silne sumnje o krađi? Možda jer su referendumske potpise dosad provjeravali USKOK-ovi okrivljenici?
Plenković i Jandroković se danas zgražaju nad sumnjama o krađi potpisa. No, prije tri godine...
Provjeru potpisa za posljednje referendumske inicijative vodio je sadašnji USKOK-ov optuženik Lovro Kuščević, tadašnji ministar uprave. Državna tajnica u tom ministarstvu bila je sadašnja USKOK-ova okrivljenica Josipa Rimac. A to je tek početak priče
Gordan Jandroković i Andrej Plenković su jučer bili iznenađeni, a bogami i pomalo uvrijeđeni. Sumnje koje su izgovorili u Mostu i koje je ponovio predsjednik RH Zoran Milanović – da bi se potpisi prikupljeni za referendum mogli na neki način pokrasti – dosta su uzdrmale dvojicu najviših dužnosnika iz redova HDZ-a.
Predsjednik Sabora je kazao kako stvaranje takvog ozračja nije dobro i kako se sve radi transparentno, dok su Milanovićeve sumnje kod premijera izazvale uobičajeno alergijsku reakciju. “Kako to on zna?”, čudio se Plenković na Milanovićeve optužbe o krađi potpisa, zapitavši se je li predsjednik “vidoviti Milan”.
Odakle toliko nepovjerenje?!
Stvarno, odakle uopće drska ideja da bi Vlada koju vodi HDZ mutila oko provjere potpisa prikupljenih u okviru referendumskih inicijativa? Kako je tu uopće nekome moglo pasti na pamet?! Čemu toliko nepovjerenje?
Pa nije valjda da su provjeru potpisa za posljednje referendumske inicijative organizirala, recimo, lica s USKOK-ovih optužnica, ili da je, ako ćemo baš pretjerivati, predsjednica povjerenstva za provjeru potpisa bila osoba preko koje se, po tvrdnjama USKOK-a, namještalo polaganje državnih ispita? Pa sad…
Lovro&Josipa
Provjeru potpisa za posljednje referendumske inicijative u Vladi Andreja Plenkovića prije tri godine vodio je sadašnji USKOK-ov optuženik Lovro Kuščević, tadašnji ministar uprave. Državna tajnica u ministarstvu, u čijem djelokrugu je bila provjera potpisa za referendumske inicijative udruga “Narod odlučuje” i “Istina o Istanbulskoj”, bila je sadašnja USKOK-ova okrivljenica Josipa Rimac.
Predsjednica Povjerenstva za provjeru broja i vjerodostojnosti potpisa bila je tadašnja i sadašnja načelnica Samostalnog sektora za građanska stanja i modernizaciju upravnog postupanja, Terezija Marić, osoba koju bi Rimac obavijestila – tako bar tvrdi USKOK – kad bi netko bitan polagao državni ispit, te od koje je unaprijed dobivala ispitna pitanja.
Ta ekipa, dakle, pod palicom Andreja Plenkovića, presudila je kako za niti jedno od tri referendumska pitanja nije bilo dovoljno valjanih potpisa, iako su inicijative tvrdile da su prikupile od tri do 33 tisuće potpisa iznad propisanog minimuma od deset posto birača. I dalje se netko pita otkud sumnje?
Provjera bez kontrole
Idemo onda na sam proces provjere potpisa u vrućoj političkoj jeseni 2018. godine. Vlada, ona Plenkovićeva, je odbila mogućnost da predstavnici referendumskih inicijativa i udruga civilnog društva nadgledaju provjeru potpisa koju je radio APIS. Ovu odluku su, s gotovo istim argumentima, kritizirali i oni koji su pokrenuli referendume i GONG, koji je bio protiv oba predložena referenduma.
Danas optuženik USKOK-a, a tad Plenkovićev ministar uprave, Lovro Kuščević je lakonski ustvrdio kako “nije primjereno sumnjati u transparentnost i zakonitost državne uprave”. Ukratko, provjeru valjanosti potpisa nije se moglo nadgledati.
Samo jedan uvjetić
Nakon što je ustanovljeno da postoji preko 60 tisuća nevažećih potpisa, referendumske inicijative i GONG su htjeli barem naknadno provjeriti revidirane potpise. No, radi zaštite osobnih podataka potpisnika nije bilo moguće identificirati o kojim se uopće osobama doista radi. Štoviše, iako je najviše potpisa poništeno zbog nečitko unesenih ili nepotpunih podataka – u to se nije moglo dobiti uvid, samo u podatke o biračima koji su preminuli. Takvu “reviziju” odbili su i predstavnici referendumskih inicijativa i GONG-a.
Posljednji čin odigrao se u veljači 2019. godine. Josipa Rimac je predstavnicima Mosta koji su došli do Ministarstva uprave kazala da mogu dobiti uvid o dokumentaciju o potpisima građana za referendum. Uz jedan uvjetić – da od svakog od desetaka tisuća ljudi čiji su potpisi proglašeni nevažećima dobiju privolu.
Pritom se identitet onih čiji su potpisi proglašeni nevažećima nije mogao doznati. Jer, osobni podatci. Godinu i tri mjeseca kasnije, Rimac je uhićena, a referendumske inicijative već su bile zaboravljene.
Politička razlika
Doista, dakle, samo ekstremno nevjerne Tome mogu posumnjati u to da bi netko, a pogotovo Vlada koju vodi Andrej Plenković, mogla muljati s provjerom potpisa. S druge strane, ne treba još uzeti zdravo za gotovo ni trijumfalističke tvrdnje Mostovaca o tome kako su prikupili dovoljno potpisa za raspisivanje referenduma.
Postoji itekakva politička razlika između “prikupili smo potpise, ali su nam ih ukrali” i “nismo prikupili potpise”, da je to sasvim dovoljan motiv za nešto kreativnije zbrajanje. Drugo, već sad se može sa sigurnošću reći da za malo prebačena granica od deset posto potpisa birača – neće biti dovoljna.
U dosadašnjim referendumskim inicijativama, još od Vlade Jadranke Kosor naovamo, u prosjeku bi nevažećih potpisa bilo oko deset posto. Što znači da realan limit za nastavak referendumske inicijative nije 368.446, već možda i blizu 400 tisuća prikupljenih potpisa.
Novi novi HDZ
Jasno, preda li Most i jedan jedini potpis više od zakonskog limita, provjera bi morala biti krajnje transparentna. “Nek’ ih broje jedan po jedan na Trgu svetoga Marka što se mene tiče, mogu odmah”, rekao je jučer premijer Plenković, predstavivši se time, trivijalno je lako zaključiti, kao lider novog novog HDZ-a.
Jer, stari novi HDZ je imao razdjelnicu u odnosu na vrijeme prije i poslije Plenkovića. Novi novi HDZ dijeli se, očito, na davno vrijeme kad je Plenković uz asistenciju Kuščevića, Rimac i Marić potpise provjeravao (ili “provjeravao”) u najstrožoj tajnosti i sadašnje doba totalne, krajnje transparentnosti. Ili, da se ostane u duhu hrvatskog jezika – potpune prozirnosti.