Ova grozota preko 600 dana prijeti prolaznicima. Umjesto da je obnovi, država samo postavlja zaštitu da se ne uruši
Kulturno dobro u središtu Petrinje pokazuje kako država nije sposobna obnoviti niti zgrade u svom vlasništvu
Podrum pun vode, razjapljeni zabatni zidovi, pukotine na svim stropovima, oštećeno pročelje opasno za prolaznike. To je u kratkim crtama trenutačno stanje zaštićenog kulturnog dobra u središtu Petrinje, stambeno-poslovne zgrade obitelji Gavrilović. Zgrada je, važno je istaknuti, u potpunom vlasništvu Republike Hrvatske i kako formalno stoji u dokumentima, javne je namjene.
Točno 633 dana nakon potresa na petrinjskom području, početkom rujna, ministarstvo Ivana Paladine odlučilo je pronaći izvođača koji će napraviti – hitne mjere stabilizacije građevine i privremene zaštite kako bi se zgrada koliko-toliko očuvala, a građani mogli sigurno prolaziti pored nje.
Dakle, riječ je o nužnom krpanju. Tek onda bi trebao uslijediti cjeloviti projekt obnove, ali pitanje je hoće li to biti na račun Fonda solidarnosti, čiji rok ističe za devet mjeseci.
Zgrada obitelji Gavrilović
U povijesnoj jezgri Petrinje, na adresi Trg Stjepana Radića 6, oštećena stoji jednokatnica izgrađena krajem 19. stoljeća, izraženih elemenata arhitekture klasicizma i historicizma, za potrebe poslovnih prostorija tvornice Gavrilović. Prizemlje je bilo namijenjeno za trgovinu, dok je kat bio za stambenu upotrebu. Nakon rata, na katu se nalazio župni dvor petrinjske župe sv. Lovre.
Od 2005. zgrada Gavrilović našla se unutar proglašene Kulturno-povijesne cjeline grada Petrinje, zaštićenog kulturnog dobra koje je Ministarstvo kulture i medija službeno upisalo u Registar kulturnih dobara. Stanje ove zgrade već dugo je sve samo ne dobro: još 1995. rješenjem državne uprave pristupilo se privremenoj zaštiti spomenika kulture, a na tome je i ostalo sve do potresa.
U podrumu metar vode
Zgrada Gavrilović seriju potresa prošla je kao i većina obližnje kulturno-povijesne cjeline: znatno oštećena s crvenom naljepnicom na vratima, odmah uz natpis da je riječ o državnom vlasništvu. O kojem se nije brinulo. Kako je u projektu tehničkih mjera privremene stabilizacije navedeno, zgrada je “oštećena više i u većoj količini jer građevina nije održavana”.
Na zidovima i stropovima, vidljivo je iz fotografija nastalih tijekom pregleda, sve je puno vertikalnih i horizontalnih pukotina; urušeni zabatni zidovi omogućuju panoramski pogled u potkrovlje, s pročelne fasade prolaznicima prijete oštećeni krovni vijenci, a šteta u podrumu još se ne može definirati – jer je u njemu metar vode koju treba ispumpati i otkriti od kuda navire.
Što je Ministarstvo radilo godinu dana?
Kronologija procedure do početka projekta hitne zaštite ovog kulturnog dobra otkriva da je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine opet mjesto gdje sve zapinje, iako se u ovom slučaju radi o javnom objektu, a ne privatnoj kući ili zgradi s više suvlasnika. Dok ministar u nastupima “motivira” građane na samoobnovu, čini se da bi motiviranje na samoobnovu trebalo i “državnom” vlasniku, koje je u nadležnosti njegovog ministarstva.
Elaborat za građevinu, naime, izrađen je nekoliko mjeseci nakon potresa, a relativno brzo nakon toga – u svibnju 2021. – potrebnu suglasnost dalo je i ministarstvo Nine Obuljen Koržinek, s obzirom na to da je riječ o kulturnom dobru. I tu je priča na duže vrijeme stala. Projekt za hitne mjere i stabilizaciju napravljen je tek za više od godinu dana, u srpnju ove godine. A nedavno je odabran i izvođač radova.
Dakle, više od 600 dana nakon potresa, postavit će se zaštitni tunel za prolaznike, uklanjat će se nestabilni dimnjaci, oštećeni crjepovi i žbuka; zatvarati zabatni zidovi i krpati rupe na krovu da kiša i snijeg ne rade dodatnu štetu u unutrašnjosti. Sve to moglo bi potrajati i do dva mjeseca, a punokrvna, konstrukcijska obnova zgrade Gavrilović – tek se treba isplanirati.