Ova kriza zbilja bi mogla u povijest poslati šaltere i čekanje u redu. Stručnjaci objašnjavaju zašto
Da stvari funkcioniraju on-line, shvatila je čak i državna administracija
Još početkom veljače iz resora ministra Vilija Beroša pohvalili su se da je u organizaciji hrvatskog predsjedništva Europskom unijom “prvi put u povijesti Vijeća EU održana videokonferencija na visokoj razini”. Umjesto da svi putuju u Bruxelles, razgovaralo se, dakle, video-vezom.
Nepuna dva mjeseca kasnije, Hrvatska se, čini se – skupa, naravno, s ostatkom Europe – sve više privikava na sasvim novi način rada. Gradska vijeća organiziraju virtualne sjednice i odluke donose elektronski. Gradovi i općine uspostavljaju on-line tržnice kako bi pomogli obiteljskim gospodarstvima i građanima kojima treba svježe voće i povrće. Institucije i tvrtke pozivaju ljude da, umjesto da dolaze na šaltere i u urede, komuniciraju putem maila, a zahtjeve i dokumentaciju predaju on-line.
Zaokret državne birokracije
Ne događa se to samo na lokalnoj razini, koja je i dosad u mnogim slučajevima u pogledu digitalizacije bila naprednija od državnih ustanova. I na razini države zadnjih se tjedana primjećuje određena promjena. Primjerice, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje objavio je da “radi omogućavanja ostvarivanja određenih prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, HZZO je iznimno omogućio podnošenje zahtjeva elektronskim putem (…)”.
I za antikriznu mjeru Vladinog minimalca, poslodavci uglavnom ispunjavaju on-line zahtjeve, prilažući na isti način i potrebnu dokumentaciju. Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) primio ih je dosad desetke tisuća – bez papira, bez gužvi i redova – a koliko je poznato, sve skupa je dosad funkcioniralo dosta dobro. Čak i Hrvatski sabor, kako je u nedjelju pisao Novi list, razmatra mogućnost da se ovoga tjedna zastupnici u glasovanje uključe od kuće, slično kao što su se prošlog tjedna izjašnjavali zastupnici Europskog parlamenta.
Duh je izašao iz boce
Ova nagla digitalizacija domaće politike, poslovanja i svakodnevnog života, ostat će dio svakodnevice i kada pandemija bude samo ružna uspomena, ne dvoji poznati informatički stručnjak Marko Rakar. “Ovo će napraviti čuda”, kaže Rakar, koji smatra da je duh izašao iz boce i da će ga biti jako teško vratiti nazad – čak i kad bi to netko htio.
“Političari na Zoomu dnevno imaju konferencijske pozive s 15-20 sudionika, organiziraju se virtualne pressice i virtualni okrugli stolovi i ljudi vide da stvar – funkcionira”, ističe Rakar. Isto se događa i u svakodnevnom životu, kao i u poslovanju.
Zašto putovati na sastanke?
“Zašto bih, na primjer, išao na poslovni sastanak u Krapinu? Iz Zagreba mi do tamo treba sat vremena vožnje, pa sastanka od 45 minuta, pa opet sat vremena natrag”, iznosi Rakar primjer iz svakodnevnog života, “kad se sastanak može održati i putem interneta”. Kamere svi imamo i na mobitelima i laptopima, a ako baš želimo vrhunsku kvalitetu, ulaganje u posebnu web kameru je oko 700 kuna.
Da stvar funkcionira on-line, shvatila je čak i domaća birokracija. Primjerice, prijava na Hrvatski zavod za zapošljavanje je do prije desetak dana iziskivala osobni dolazak na šalter. “No, kad su u HZZ-u shvatili da će ima nahrupiti more ljudi i potencijalno proširiti zarazu, omogućili su on-line prijavu nezaposlenosti. I odjednom – stvar šljaka”, kaže Rakar.
Jedan od gradova koji su dosad bili predvodnici u digitalizaciji je svakako Bjelovar, o čemu je Telegram pisao u rujnu prošle godine. Stoga ova kriza tom gradu možda i nije donijela tolike promjene u pogledu funkcioniranja gradske uprave, ali i oni bilježe neke novosti: primjerice, sutra će se prvi put održati digitalna sjednica gradskog vijeća, kazao nam je jutros gradonačelnik Dario Hrebak, koju će građani također moći pratiti uživo.
Zbogom šalterima i redovima
Hrebak podsjeća da je Bjelovar prvi uveo novu razinu transparentnosti, kada su u svibnju prošle godine omogućili da svatko putem aplikacije ima uvid u troškove gradske uprave. Trebalo je skoro godinu dana da tim putem krenu i ostali gradovi, ističe bjelovarski gradonačelnik, ali ta vrsta transparentnosti ipak malo po malo postaje standard. Uvjeren je stoga da će se ista stvar dogoditi i s digitalizacijom: “I digitalne gradske uprave postat će standard”.
Hrebak i Rakar slažu se oko optimistične procjene – ova kriza mogla bi definitivno privesti kraju masovna čekanja na šalterima raznih institucija i poduzeća. Rakar je uvjeren da će, čak ako netko to i poželi, biti jako teško vratiti se na taj “stari” način rada (riječ stari je u navodnicima jer je to, zapravo, do prije nekoliko tjedana bio gotovo pa jedini pristup), a slično razmišljanje dijeli i Hrebak: dugoročno, kaže, “ovo je put prema ukidanju šaltera”. Samo je, naravno, pitanje koliko će taj put doista trajati.