Što se žena tiče, slobodno bi odmah mogli zamijeniti mjesta, tajnice i ključeve od auta ova trojica – ministar za bolesne Vili Beroš, ravnatelj najvećeg kliničkog bolničkog centra u državi Ante Ćorušić i nadbiskup zadarski Želimir Puljić.
Ili da njegova svetost Puljić postane šef na Rebru i predsjednik Plenkovićevog odbora za zdravstvo u HDZ-u, a da Beroš uzme biskupski štap i uhvati se misa i propovijedi. U svakoj bi varijanti sve ostalo isto premda su te tri uloge teoretski potpuno raznorodne i nepodesne za međusobno kadrovsko rotiranje i premetanje.
Tri točke stopljene u jednu
Ministar je, naime, službenik javne vlasti zadužen za financijski uredno i zakonito funkcioniranje resora. Ravnatelj velikog bolničkog sustava je pozicija za menadžera i stručnjaka odanoga znanosti. A svećenikovo je da bude savjetnik i tješitelj u teškim ljudskim pitanjima.
Ali ove su se tri točke kod nas stopile u jednu. Postale jedno. I misle isto. Ćorušić i Beroš već su se do kraja razotkrili u slučaju Čavajda, pa Ćorušić još jednom, do ružne golotinje, u nedjelju na HTV-u. A jučer se, evo, javio i Puljić da objavi kako zapravo sva ova ženska pobuna i bijes proizlaze iz čudovišne pojavnosti da ”neke žene ne žele biti majke”.
Srastanje Crkve i države
Tako se, pred našim očima, krug potpuno nacrtao, a kome eventualno još nije bilo jasno kakav se ovdje proces odigrao i već dovršio do skrajnje gotovosti, taj, bit će, nije dobro gledao. To je proces bolesnog srastanja crkve i države, kao u kakvoj talibaniji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A sada je kasno i prekasno. Jer ženska reproduktivna prava postoje u Hrvatskoj samo u zakonu, a zakona se – kao što je jako dobro poznato revnosnim HDZ-ovcima koji su ponikli od jednako revnosnih članova Saveza komunista – ipak ne treba držati kao pijan plota.
Žene su kod nas drugotne
Mjesto hrvatske žene u našoj je stvarnosti drugotno, točno onakvo kako čujemo iz hrvatske majčice Crkve, iako je u Ustavu ravnopravna s prvotnima.
Može raditi kao stoka, neka je samo, ali nema se pravo zauzeti za život kakav sama želi jer se njezine zamisli moraju najprije prosijati kroz diktat crkvenog patrijarhata i ”uloge žene i majke u Crkvi, društvu i narodu”. Tako jučer prodika biskup Puljić. Ženama se nabija krvnja da su ”nedostojne svoga glavnog poziva kreposnih i duhovnih žena i majki”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Liječnici za žene odbijaju izvršavati postupke na koje žene imaju pravo po zakonu jer ih od tog zakona navodno peče savjest. Ćorušić, na primjer, priznaje da je ”prije”, uostalom kao i mnogi drugi, napravio više stotina abortusa, ali najednom je spoznao da je to protuprirodno i protubožje pa je, kao da radi u Crkvi, počeo nagovarati žene da rađaju.
Monstruozne optužbe
Tako je, s pozicije sile, i Mireli Čavajdi odredio da treba roditi čedo sa smrtnim tumorom na mozgu, a onda joj je javno prilijepio da je nemajka koja ”nije htjela živo dijete”. Jer bi ga ”prava” majka po katoličkom kalupu rodila i ”voljela” makar tih par dana dok zauvijek ne sklopi oči. Kakav monstrum moraš biti da tako povrijediš ženu koja se raspada od boli.
No, za vrijeme Juge, Antiša Ćorušić iz Lovreća nije puštao svoju savjest da se razmaše ”jer se moralo”. Pa kako će kad se onda politički i interesno isplatilo raditi i pobačaje, dočim se sad isplati ne raditi ih.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pomazanje Partije, pa Crkve
Tada je pomazanje dolazilo od Partije, a sada ga se ište od Crkve. Oni njima novac iz proračuna, a ovi njima atest za političko napredovanje, ispravno hrvatstvo i zagovor s oltara.
A Ćorušićeva sirova mitomanija ide čak tako daleko da se usudi izgovoriti kako – kao specijalizant ginekologije, gdje se i to uči i vježba – uopće nije znao da ga čekaju i prekidi trudnoće. Ne, nisam znao, kaže Stankoviću. Kao da budući prevodilac kaže kako mu na fakultetu nisu rekli da će morati prevoditi s engleskog.
‘Skinite nam se s grbače’
Neodvojivi dio te simbiotske priče je, dakako, i ministar Beroš koji je, stjeran napokon u kut, morao priznati da žene imaju određena prava odlučivati po zakonu o svojoj maternici, iako ih u Hrvatskoj, pod njegovom jurisdikcijom, ne mogu dobiti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prava je šteta da Beroš nije na vrijeme obukao habit jer bi se onda mogao do kraja katolički raspjevati kao i ovaj razbješnjeli duhovnik, biskup Puljić. Koji poručuje, kopajući noktima po tragediji trudnice sa smrtno bolesnim plodom, kako ”ima žena koje ne vole svoje materinstvo” pa ga eskiviraju tražeći podršku u zakonu.
Nije poznato ima li biskup Puljić djece, neki imaju pa se pitamo i za njega. Ali oni koji ne bi smjeli imati ženu i djecu – neka se skinu s grbače nama ženama i majkama. Volimo li mi svoje materinstvo najmanje je njihov posao.
Zašto se Beroš pravi blesav
U svakom slučaju, eto zašto se Beroš pravi blesav kad ga upitaju hoće li smijeniti Ćorušića, HDZ-ovog ginekologa koji smatra, kao i nadbiskup Puljić, da žene imaju šutke rađati bez pitanja i pogovora, čak i kad ih zadesi nesreća Mirele Čavajde, i da nije neko oštećenje kad se ženi izvadi zdravi jajnik.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neće smijeniti tog nabusitog veseljaka koji voli pucati ne zato što ne može. Jer može, ima većinu u Upravnom vijeću i ne treba mu nitko drugi da to učini. Nego neće jer su isti. Od iste fele. Njih trojica. I oni kroje ženski realitet u Hrvatskoj.
Ova trojica do kraja su zatvorila krug. Jasno je da je gotovo, država nam je bolesno srasla s Crkvom
Uloge ministra, ravnatelja i svećenika spojile su se u jednu. To je proces bolesnog srastanja crkve i države, kao u kakvoj talibaniji
Beroš neće smijeniti Ćorušića ne zato što ne može. Jer može, ima većinu u Upravnom vijeću i ne treba mu nitko drugi da to učini. Nego neće jer su isti
Što se žena tiče, slobodno bi odmah mogli zamijeniti mjesta, tajnice i ključeve od auta ova trojica – ministar za bolesne Vili Beroš, ravnatelj najvećeg kliničkog bolničkog centra u državi Ante Ćorušić i nadbiskup zadarski Želimir Puljić.
Da se Ćorušić, recimo, zaredi i u biskupskoj mantiji zasjedne pored Bozanića. Da Puljić uđe u Vladu i preuzme zdravstvo. A da Beroš ode na Rebro biti Ćorušić.
Ili da njegova svetost Puljić postane šef na Rebru i predsjednik Plenkovićevog odbora za zdravstvo u HDZ-u, a da Beroš uzme biskupski štap i uhvati se misa i propovijedi. U svakoj bi varijanti sve ostalo isto premda su te tri uloge teoretski potpuno raznorodne i nepodesne za međusobno kadrovsko rotiranje i premetanje.
Tri točke stopljene u jednu
Ministar je, naime, službenik javne vlasti zadužen za financijski uredno i zakonito funkcioniranje resora. Ravnatelj velikog bolničkog sustava je pozicija za menadžera i stručnjaka odanoga znanosti. A svećenikovo je da bude savjetnik i tješitelj u teškim ljudskim pitanjima.
Ali ove su se tri točke kod nas stopile u jednu. Postale jedno. I misle isto. Ćorušić i Beroš već su se do kraja razotkrili u slučaju Čavajda, pa Ćorušić još jednom, do ružne golotinje, u nedjelju na HTV-u. A jučer se, evo, javio i Puljić da objavi kako zapravo sva ova ženska pobuna i bijes proizlaze iz čudovišne pojavnosti da ”neke žene ne žele biti majke”.
Srastanje Crkve i države
Tako se, pred našim očima, krug potpuno nacrtao, a kome eventualno još nije bilo jasno kakav se ovdje proces odigrao i već dovršio do skrajnje gotovosti, taj, bit će, nije dobro gledao. To je proces bolesnog srastanja crkve i države, kao u kakvoj talibaniji.
A sada je kasno i prekasno. Jer ženska reproduktivna prava postoje u Hrvatskoj samo u zakonu, a zakona se – kao što je jako dobro poznato revnosnim HDZ-ovcima koji su ponikli od jednako revnosnih članova Saveza komunista – ipak ne treba držati kao pijan plota.
Žene su kod nas drugotne
Mjesto hrvatske žene u našoj je stvarnosti drugotno, točno onakvo kako čujemo iz hrvatske majčice Crkve, iako je u Ustavu ravnopravna s prvotnima.
Može raditi kao stoka, neka je samo, ali nema se pravo zauzeti za život kakav sama želi jer se njezine zamisli moraju najprije prosijati kroz diktat crkvenog patrijarhata i ”uloge žene i majke u Crkvi, društvu i narodu”. Tako jučer prodika biskup Puljić. Ženama se nabija krvnja da su ”nedostojne svoga glavnog poziva kreposnih i duhovnih žena i majki”.
Liječnici za žene odbijaju izvršavati postupke na koje žene imaju pravo po zakonu jer ih od tog zakona navodno peče savjest. Ćorušić, na primjer, priznaje da je ”prije”, uostalom kao i mnogi drugi, napravio više stotina abortusa, ali najednom je spoznao da je to protuprirodno i protubožje pa je, kao da radi u Crkvi, počeo nagovarati žene da rađaju.
Monstruozne optužbe
Tako je, s pozicije sile, i Mireli Čavajdi odredio da treba roditi čedo sa smrtnim tumorom na mozgu, a onda joj je javno prilijepio da je nemajka koja ”nije htjela živo dijete”. Jer bi ga ”prava” majka po katoličkom kalupu rodila i ”voljela” makar tih par dana dok zauvijek ne sklopi oči. Kakav monstrum moraš biti da tako povrijediš ženu koja se raspada od boli.
No, za vrijeme Juge, Antiša Ćorušić iz Lovreća nije puštao svoju savjest da se razmaše ”jer se moralo”. Pa kako će kad se onda politički i interesno isplatilo raditi i pobačaje, dočim se sad isplati ne raditi ih.
Pomazanje Partije, pa Crkve
Tada je pomazanje dolazilo od Partije, a sada ga se ište od Crkve. Oni njima novac iz proračuna, a ovi njima atest za političko napredovanje, ispravno hrvatstvo i zagovor s oltara.
A Ćorušićeva sirova mitomanija ide čak tako daleko da se usudi izgovoriti kako – kao specijalizant ginekologije, gdje se i to uči i vježba – uopće nije znao da ga čekaju i prekidi trudnoće. Ne, nisam znao, kaže Stankoviću. Kao da budući prevodilac kaže kako mu na fakultetu nisu rekli da će morati prevoditi s engleskog.
‘Skinite nam se s grbače’
Neodvojivi dio te simbiotske priče je, dakako, i ministar Beroš koji je, stjeran napokon u kut, morao priznati da žene imaju određena prava odlučivati po zakonu o svojoj maternici, iako ih u Hrvatskoj, pod njegovom jurisdikcijom, ne mogu dobiti.
Prava je šteta da Beroš nije na vrijeme obukao habit jer bi se onda mogao do kraja katolički raspjevati kao i ovaj razbješnjeli duhovnik, biskup Puljić. Koji poručuje, kopajući noktima po tragediji trudnice sa smrtno bolesnim plodom, kako ”ima žena koje ne vole svoje materinstvo” pa ga eskiviraju tražeći podršku u zakonu.
Nije poznato ima li biskup Puljić djece, neki imaju pa se pitamo i za njega. Ali oni koji ne bi smjeli imati ženu i djecu – neka se skinu s grbače nama ženama i majkama. Volimo li mi svoje materinstvo najmanje je njihov posao.
Zašto se Beroš pravi blesav
U svakom slučaju, eto zašto se Beroš pravi blesav kad ga upitaju hoće li smijeniti Ćorušića, HDZ-ovog ginekologa koji smatra, kao i nadbiskup Puljić, da žene imaju šutke rađati bez pitanja i pogovora, čak i kad ih zadesi nesreća Mirele Čavajde, i da nije neko oštećenje kad se ženi izvadi zdravi jajnik.
Neće smijeniti tog nabusitog veseljaka koji voli pucati ne zato što ne može. Jer može, ima većinu u Upravnom vijeću i ne treba mu nitko drugi da to učini. Nego neće jer su isti. Od iste fele. Njih trojica. I oni kroje ženski realitet u Hrvatskoj.