Ovaj je Požežanin razbio staklo i spasio dijete iz užarenog automobila (otac je rekao da želi čekati bravara)
Roditeljima je ključ ostao u autu i dijete je skoro pola sata bilo zaključano
Oko 10.30 sati jučer ujutro ispred trgovine u Poreču jedan je muškarac razbio staklo na automobilu i izvukao van dvogodišnjaka koji je navodno bio u automobilu skoro pola sata po najvećem suncu. Mediji su saznali da je muškarac koji se spasio dijete 35-godišnji Požežanin Zoran Grgić koji je prepričao što se zapravo dogodilo.
“Igrom slučaja sam bio na parkingu kada mi je jedna žena, koja me poznaje, viknula: »Zoka, pomozi!«. Došao sam i vidio dijete u automobilu i odlučio razbiti staklo. No, roditelji koji su bili blizu su mi kazali da to ne radim jer da dolazi bravar, budući da im je u vozilu ostao ključ. Nisam odustajao i pitao ih za koliko vremena dolazi bravar jer je dijete bilo ne samo znojno već potpuno mokro i naizgled mu nije bilo dobro. Pitao sam tog oca: »Što ti ne razbijaš staklo?«. Na to mi je kazao da čeka bravara, a s druge strane ta druga žena mi viče i dalje: »Zoka, pomozi mu, razbij staklo!« Tada sam otišao do svog automobila koji je bio parkiran na nekoliko metara i uzeo ključ za skidanje kotača”, ispričao je Grgić za Novi list.
Otac nije dozvolio razbijanje
Grgić dalje kaže da mu u prvom trenutku otac djeteta nije dozvolio razbijanje, ali ga je on tad ulovio za rame i odgurnuo te napokon razbio staklo. “Izvukao sam dijete iz vozila, odnio u hladovinu i dao mu piti vode, dok je otac ostao šokiran. Dijete je bilo potpuno mokro i počelo plaviti. Budući da se otac onako postavio i čak bio ljut na mene, ponudio sam mu da ću mu čak platiti što sam mu razbio staklo, no na to mi nije odgovorio. Kada otac nije htio, ja sam razbio staklo. U svakom slučaju to bih napravio svaki put kad je to potrebno, bez puno razmišljanja, jer je meni očito važnije dijete od stakla, a možda ne misli svatko tako”, rekao je Požežanin.
“Kad sam primio u naručje tog dječaka, tijelo mu je bilo toplo i mekano kao spužva. To je bilo strašno za vidjeti. Osjetivši ga stisnutog uz sebe i kako mu srce lupa, osjećao sam se neopisivo sretno, kao da sam dobio milijun dolara. Čim se sjetim, taj trenutak mi vraća osmijeh na lice. Onaj njegov umilni pogled kad sam ga izvukao iz užarenog automobila nikad neću zaboraviti. Stavio mi je ručicu preko ramena i to je neopisiv osjećaj koji mi i sad mami suze”, rekao je Grgić za 24sata.