Ovaj politički kaos zapravo je dobar za Hrvatsku. Izbjegnuta je opasnost da postanemo Srbija ili Mađarska
Dobro je da se raspala vlast koja nas je vodila na put Srbije i Mađarske
Komentatori i urednici jednog njemačkog lista ovih su dana ustvrdili da su pad Vlade i raspad vladajuće koalicije, dugoročno govoreći, zapravo dobri za Hrvatsku.
Jer, da nema ovog kaosa, Hrvatskoj bi ozbiljno zaprijetila opasnost da postane nova Srbija ili Mađarska. Riječ je o dvije europske zemlje koje su se najdalje moguće odmakle od bilo kakve stvarne demokratske prakse. O demokratskim idealima da ne govorimo.
Pošto je Kolinda Grabar Kitarović pobijedila na predsjedničkim izborima, i nakon formiranja koalicije Hrvatske demokratske zajednice i Mosta, činilo se da se u Hrvatskoj konfigurira maligna vlast, kojoj je, pod egidom nacionalizma i reformi, jedan od glavnih stvarnih ciljeva zaštita njenih klijenata.
Titofil među podržavateljima HDZ-a
Sasvim je vidljivo tko su bili klijenti te vladajuće strukture. Tu su, među prvima, braća Mamić, sa svojim stotinama milijuna utajenog novca. Braća Mamić ne samo da su financirali predsjedničinu i HDZ-ovu kampanju, nego su se, do posve nedavno nedavno, privatno družili s predsjednicom Republike i s predsjednikom Hrvatske demokratske zajednice.
Zatim, tu je Milan Bandić, sa širokim krugom suradnika u politici, biznisu i neodređenom području između legalnog posla i podzemlja. I Bandić i Mamići boje se kaznenog pogona, pa trebaju zaštitu najviše državne vlasti.
Stoga je Bandić postao jedini titofil među podržavateljima Hrvatske demokratske zajednice. Tu su, naposljetku, pojedini viši poslovni krugovi, koji podržavaju Bandića I Mamića, ili s njima posluju.
Tu su, zatim, brojni i lokalni biznismeni, koji redovito, desetljećima, financiraju Hrvatsku demokratsku zajednicu, za što očekuju stanovite beneficije u obliku političko-pravne zaštite, ili poslovnih prednosti.
Mediji na HDZ-ovom payrollu
Tu su, naposljetku, radikalno desni intelektualni krugovi, koji, načelno, ne traže ozbiljniji novac, ali zato zahtijevaju veliki javni i institucionalni prostor, u kojem bi provodili svoj plan dekriminalizacije Nezavisne Države Hrvatske.
I na samom kraju, tu je najniži rang medija, koji se stavio na HDZ-ov payroll, i sada ne zna kako bi natrag. Svim je ovim društvenim grupama bila u interesu petrifikacija desne, ekstremno nacionalističke, kvazireformske Hrvatske.
A jednom, kad se takve društvene strukture dovoljno čvrsto etabliraju, one vrlo teško gube vlast i društveni utjecaj, što najbolje vidimo u Srbiji, zemlji kojom vlada organizirani kriminal, i u kojoj Aleksandar Vučić nikada ne može izgubiti izbore.
Realne zasluge Bože Petrova
Slično je u Mađarskoj, kojom vlada nacionalizam nedostojan članstva u Europskoj uniji, i čije glavne nacionalne tvrtke, kako znamo, ne priznaju sudove drugih europskih država. I gdje, također, Viktor Orban ne može izgubiti izbore.
Hrvatskoj je, zaista, poslije pobjede Kolinde Grabar Kitarović, i rezultata parlamentarnih izbora, prijetilo uspostavljanje baš takve, kriminalizirane I ekstremno nacionalističke konfiguracije vlasti.
Srećom, to se nije dogodilo; štogod inače mislili o Boži Petrovu, tom se čovjeku mora priznati zasluga za onemogućavanje formiranja takve strukture vlasti. Kada je, pak, riječ o Tomislavu Karamarku i Tihomiru Oreškoviću, oni su gotovo podjednako negativne figure hrvatske političke krize.
Nesposobnost u političkim krizama
Tomislav Karamarko prvo je dopustio da HDZ postane radikalno desna stranka, što je najveća moguća pogreška bilo kojeg predsjednika Hrvatske demokratske zajednice, da bi se zatim nastavio dovoditi u krajnje kompromitantne situacije.
Užasno je sramotno što se potpredsjednik Vlade sastaje s jednim Zdravkom Mamićem. Naposljetku, Tomislav Karamarko pokazao se prilično nesposobnim da upravlja političkim krizama, jer je gotovo sigurno da će Karamarkovi potezi pridonijeti povratku Zorana Milanovića na vlast.
Tihomir Orešković pokazao je, pak, nevjerojatan prezir prema samom izvoru suvereniteta, prema građanima Republike Hrvatske. Čovjek kojeg nitko nije izabrao već se tjednima predstavlja kao zastupnik narodnih interesa.
Dugotrajna vladavina ekstremnog nacionalizma
Orešković se, zapravo, ponaša kao da pripada nekoj od latinoameričkih ili južnouropskih vojnih hunti. Krajnje je vrijeme da se Hrvatska riješi i Oreškovića i Karamarka.
Potvrde li se točnim vijesti o istragama protiv Tomislava Karamarka, što ih prenosi HDZ-ov portal, to će samo pojačati dramatičnost sadašnjih događaja, ali neće ništa bitno promijeniti.
Bitno je, naime, da se sadašnja vladajuća struktura, koja je vodila Hrvatsku u dugotrajnu vladavinu ekstremnog nacionalizma i kriminala, dovoljno brzo raspala, i da se više neće moći uspostaviti.