'Ovaj svećenik uzeo je mom tati stan jer je obećao brinuti o njemu. Dok je tata umirao, on je skijao'
Drago Hedl istražio je priču o velečasnom Ivici Rebiću koji je sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju s gospodinom iz Osijeka
Bivši ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, velečasni Ivica Rebić, koji je u kolovozu 2018. imenovan župnikom Župe sv. Luke u Josipovcu kraj Osijeka, sklopio je, kao privatna osoba, ugovor o doživotnom uzdržavanju s Krešimirom Jezildžićem.
Člankom 5., ugovora, sklopljenog prije dvije godine, 8. veljače 2018., velečasni Rebić obvezao se Jezildžiću pomagati u svakodnevnim poslovima, pribavljati hranu, lijekove, odjeću, obuću i ostale potrepštine, pripremati obroke, skrbiti o čišćenju, higijeni i pranju rublja. Rebić se, također, obvezao i da će o Jezlidžiću isključivo brinuti u njihovim kućanstvima, ili u slučaju bolesti, u bolnici.
‘U vrijeme smrti mog oca, on je bio na skijanju’
Krešimir Jezildžić umro je, kako stoji u smrtnom listu, 12. siječnja ove godine, u svojoj kući u Vukovarskoj ulici u Osijeku. Njegovo tijelo pronađeno je nakon tri dana, 15. siječnja kad su susjedi, kojima se nije javljao na telefon obavijestili policiju, a ova zajedno s vatrogascima, ušla u stan i zatekla mrtvo tijelo. Zvonimir Jezildžić, Krešimirov sin jedinac, koji živi u Zagrebu, rekao je za Telegram kako se velečasni Rebić, bivši ravnatelja Caritasa, u vrijeme smrti njegova oca nalazio na skijanju.
Ugovorom o doživotnom uzdržavanju Krešimir Jezildžić ostavio je velečasnom svoj stan od 66,90 metara četvornih, grobno mjesto na osječkom groblju Novi grad, svu pokrenu imovinu, novčana sredstva na bankovnim računima, zaostatke mirovine kao i sav novac koji bude imao u trenutku smrti.
Odmah se upisao kao vlasnik stana
Istoga dana kada je s Jezildžićem sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju, velečasni Rebić stavio je zabilježbu na njegovu nekretninu, no nije se mogao uknjižiti, s obzirom da je u ugovoru stajalo kako to može učiniti tek nakon smrti Krešimira Jezildžića. Uradio je to, međutim, 15. siječnja ove godine, čim je Matični ured Osječko-baranjske županije izdao smrtni list, pa se gruntovno uknjižio kao novi vlasnik nekretnine, stana u kojem je Jezildžić živio.
– Došao sam iz Zagreba čim sam saznao za očevu smrt i u lokalnom dnevnom listu već vidio osmrtnicu u kojoj sam, kao ožalošćeni, bio potpisan zajedno s rodbinom i prijateljima. Pretpostavljam da je osmrtnicu naručio i platio velečasni Rebić. Sprovod je bio zakazan za 16. siječnja u 13.40, a da me nitko ništa nije pitao. Odjurio sam u Državno odvjetništvo i tražio da se obavi obdukcija. Lijes s tijelom mog pokojnog oca već je bio dopremljen na groblje – priča Zvonimir Jezildžić za Telegram.
Velečasni je angažirao pogrebno poduzeće
U posljednji čas sin Zvonimir dobit će potvrdu Kliničkog zavoda za patologiju i sudsku medicinu KBC Osijek o provođenju obdukcije, pa je lijes s pokojnikom vraćen na odjel patologije. Iako mu je, kaže, patolog dr. sc. Boris Dumenčić obećao kako će ga obavijestiti o završetku obdukcije, kako bi mogao organizirati očev sprovod, to se nije dogodilo, pa će iz novina, iz osmrtnice koju je ponovo dao velečasni Rebić, saznati da će mu otac biti pokopan 27. siječnja.
Na odjelu patologije KBC Osijek Telegramovu su novinaru rekli da je po posmrtne ostatke Zvonimirovog oca došao osječki Ukop, a ondje su objasnili da je to učinjeno na zahtjev velečasnog Rebića.
‘Zašto smatram da je ovo duboko amoralno’
Nakon povratka iz Zagreba, da bi organizirao očev pokop, sin Krešimira Jezildžića suočit će se s novim problem. Odsjeo je u očevoj kući, čije ključeve ima, no velečasni Ivica Rebić, bojeći se valjda troškova, već je uspio dogovoriti da HEP iskopča plin. Zvonimir Jezildžić tek će uz pomoć rješenja radi smetanja posjeda, Općinskog suda u Osijeku, od 3. veljače ove godine, uspjeti primorati HEP da ponovno uključi plin.
– Sada bar mogu normalno živjeti u očevoj nekretnini – kaže Zvonimir Jezildžić. U međuvremenu, 28. siječnja, dva dana nakon očeva sprovoda, podnio je tužbu Općinskom sudu u Osijeku u kojem traži raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, a uložio je i zabilježbu na nekretninu koja je, stoji u izvodu iz zemljišnih knjiga, od 15. siječnja ove godine u vlasništvu velečasnog Ivice Rebića.
– Otac je u vrijeme sklapanja ugovora bio u dobi od 76 godina, bio je bolestan, pa je evidentno kako je Rebić bio svjestan njegove skore smrti, a upitno je koliko je moj otac bio svjestan posljedica tog ugovora. Zato smatram da je ugovor ništetan i duboko nemoralan, tim prije jer je Rebić znao kako moj otac ima sina jedinca, koji je s njim u redovnom kontaktu – kaže Zvonimir Jezildžić.
Velečasni je ignorirao sve naše pokušaje
Telegram je pokušao razgovarati s velečasnim Rebićem, ali nije odgovarao na pozive, kako one upućene na broj njegovog mobitela, tako ni na fiksni broj u njegovoj župi. Nije reagirao ni na više SMS poruka. Željeli smo ga pitati kako je to brinuo o osobi s kojom je sklopio ugovor o doživotnom održavanju, je li bio na skijanju u vrijeme njene smrti te je li tada, dok je bio odsutan, organizirao da o Krešimiru Jezildžiću skrbi neko drugi.
Također, zanimalo nas je ima li velečasni Rebić još nekih ugovora o doživotnom uzdržavanju, te kako pored svoje svećeničke dužnosti stigne skrbiti o starim i nemoćnima – pripremati im hranu, čistiti prostorije, prati rublje i sve drugo što je stajalo u ugovoru s pokojnim Jezildžićem, na čiji se stan uknjižio i prije njegova pokopa.