Ovaj video prikazuje svu strahotu koju moraju proživjeti obitelji žrtava (20 godina od genocida u Srebrenici)
Identifikacija posmrtnih ostataka žrtava mučna je za njihove najmilije
Prilikom identifikacije žrtava genocida u Srebrenici njihove obitelji proživljavaju teške i stresne trenutke. Tijela njihovih najmilijih nisu kompletna, najčešće su nađeni tek pojedini dijelovi, a nitko ne može garantirati da će i ostatak skeleta biti pronađen. Sama potraga za posmrtnim ostacima žrtava je spora i teška.
S mučnim procesom ovih dana, 20 godina nakon što je izgubio brata Jusu, susreće se Ramiz Bećirović iz Srebrenice, piše Al Jezeera.
Ramizu su u Identifikacijskom centru odmah rekli što ga čeka: “Ovdje je problem, kao i kod drugih sekundarnih grobnica, tijelo nije kompletno. Nažalost, ono što je pronađeno, ja ću vam sad objasniti da znate šta je pronađeno. Imamo skicu skeleta kako izgleda kod svakog čovjeka. Ono što nedostaje od kostiju obojeno je crvenom bojom. U ovom slučaju, donji dio tijela je kompletan nađen. Nađena je lijeva ruka, jedan dio kičmenog stuba, rebara s obje strane. Od desne strane, s desne strane, nedostaje podlaktica i rameni dio desne strane. Glava, također, nije nađena,” pojasnio je Senad Hasanbegović iz Identifikacijskog centra u Tuzli.
Ni to nije ono najgore…
Ramizu takve informacije teško padaju, vrlo emocionalno ovo sve proživaljva. No, ni to nije ono najgore. Nakon fotografija, slijedi najteži dio procesa. Bećiroviću su objasnili da su posmrtni ostaci njegovog brata pronađeni na pet različitih lokacija u jednoj grobnici te da nedostaju podlaktica, glava, vratni pršljenovi.
“Posljednji susret s mojim bratom je bio 11. srpnja, pred pad Srebrenice, kad smo krenuli preko šume. Možda negdje pred mrak, oko pet, šest sati. I to je to, nikad ga više nisam vidio,” prisjeća se Ramiz koji će 11. srpnja napokon pokopati svoga brata u Memorijalnom centru Potočari.
“Imam jedno prazno mjesto gdje ću pokopati brata Jusu. Neće biti skroz lako, ali lakše će mi biti kad znam da je ovdje, pored oca, brata i sestrića,” zaključuje potreseni Ramiz koji je 20 godina čekao da pokopa brata onako kako je dostojno svakog čovjeka.