No, činjenica da je nešto bilo očekivano ne znači da neće imati šire političke implikacije od još jednog ipak samo lokalnog poraza za vladajuću stranku. Istina, HDZ u Splitu nikad nije stajao Bog zna kako dobro. Stranka Franje Tuđmana čak ni u ratnim, pa ni u post-Olujnim godinama na lokalnim izborima nije uspijevala dobaciti do trideset posto glasova za gradsko vijeće.
Vremena se mijenjaju
Prosjek svih lokalnih izbora za HDZ je 23,1 posto, što 23,8 posto osvojenih na listi za gradsko vijeće prije dva tjedna čini svakako solidnim rezultatom. Međutim, slika splitskih izbora je malo šira i malo neugodnija za, na razini države, najjaču hrvatsku stranku.
Vremena se, naime, mijenjaju. Prije pet godina malo tko je mogao i zamisliti da će se gradonačelnici dva najveća hrvatska grada zvati Tomislav Tomašević i Ivica Puljak. A stranke koje će doći na sam rub samostalne većine u gradskim parlamentima – Možemo! i Centar.
Kako je pala desnica u Splitu
Ta promjena vidi se i u snazi tradicionalne desnice (onu na koju HDZ može računati kad im zatreba koja ruka) u Splitu. Primjerice, na lokalnim izborima 2013. godine, SDP-ov i HDZ-ov kandidat su bili gotovo izjednačeni u drugom krugu. U međuvremenu je SDP tamo potonuo do ruba izbornog praga. HDZ i desnica, međutim, ne samo da tu činjenicu nisu iskoristili, nego su, evo doživjeli težak poraz.
HDZ i Kerum su, u ovoj ili onoj kombinaciji od posljednjih 13 godina Splitom vladali njih osam. Sad su ostali na tridesetak posto glasova (plus pet i po posto Domovinskog pokreta), a kandidat tradicionalnog desnog političkog spektra, Zoran Đogaš, nije osvojio niti trećinu glasova u drugom krugu protiv kandidata stranke koja na nacionalnoj razini, po anketama, vrijedi dva posto. I to je glavni razlog zbog čega će premijer dobiti još neku boru nakon splitskog debakla.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ pred zidom?
Naime, iako su HDZ-ovi birači izrazito odani, iako se čini da ni cijeli niz korupcijskih afera koje po toj stranci pljušte sa svih strana ne mogu skinuti pozlatu s njihovih tridesetak posto glasova na državnoj razini (što ih čini neprikosnovenim šampionima svih anketa), moguće je da se stvari u pozadini malo jače mijenjaju. Da birači prije svega gledaju tko je najizgledniji kandidat za pobjedu nad HDZ-om, što značajno diže njegove brojke (dogodilo se Puljku lani, kao i ove godine) i dubinski utječe na konačne izborne rezultate.
Dogodi li se nešto slično za dvije godine na parlamentarnim izborima, HDZ i Plenković bi se mogli naći pred zidom, svakako ne ovako surovo kao u Splitu, ali dovoljno da odu u opoziciju. Kakav je, pak, HDZ prema svojim predsjednicima koji gube izbore, ne treba previše podsjećati.
Strateška pogreška oko Bojana Ivoševića
S druge strane, Plenković utjehu može pronaći u vlastitim – pogreškama. Zoran Đogaš je bio jednostavno loš izbor. Da je ovaj liječnik bez ikakvog iskustva u politici mogao imati ikakve šanse protiv Puljka, trebao je biti kandidat lani, prije zlosretnog Vice Mihanovića, s njegovim čudesnim doktoratom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Druga ključna strateška pogreška bio je Bojan Ivošević. Netko je u HDZ-u zaključio da je dogradonačelnik Ivošević najslabija karika i da se na njemu može slomiti Puljka. Međutim, ovaj aktivist s velikim uličnim kredibilitetom je, zapravo, cijelo vrijeme bio Puljkova najjača karika.
Prijeti li HDZ-u “novo normalno”
Čovjek koji je bio udarna igla u sukobu s uklanjanjem desetljećima ukorijenjenih nepravilnosti u gradu, unatoč povremenim problemima s temperamentom (što je u Splitu od svih gradova u Hrvatskoj vjerojatno – najmanji minus), prepoznat je kao onaj koji želi i uspijeva izgurati promjene. I svaki udarac prema njemu bio je, očito, dodatni poguranac za cijelu Puljkovu ekipu.
Ključno pitanje za HDZ će stoga, u analizi splitskog debakla u dva čina (prvi je bio krajem lipnja, u prvom krugu, kad je Centar rasturio na izborima za gradsko vijeće) biti u tome koliko se ovdje radilo o lokalnim specifičnostima, a koliko o znaku općeg zamora s HDZ-ovom vlasti u zemlji. Ili, parafrazirajući Andreja Plenkovića, hoće li “nenormalna” situacija u Splitu za HDZ postati – novo normalno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovako brutalan poraz u Splitu mogao bi biti i ozbiljan znak zamora s HDZ-ovom vlasti u zemlji
Ključno pitanje za Plenkovića - je li "nenormalni" Split znak novog normalnog za HDZ?
Vremena se, naime, mijenjaju. Prije pet godina malo tko je mogao i zamisliti da će se gradonačelnici dva najveća hrvatska grada zvati Tomislav Tomašević i Ivica Puljak. A stranke koje će doći na sam rub samostalne većine u gradskim parlamentima - Možemo! i Centar
Andrej Plenković bi se noćas mogao nemirno prevrtati u krevetu. Istina, splitski poraz njegovog kandidata Zorana Đogaša u drugom krugu izvanrednih izbora nije bio nimalo neočekivan. Nije iznenađujuća ni njegova uvjerljivost – Đogaš jednostavno u niti jednom trenutku ove kampanje nije imao šanse, a to je bilo posebno razvidno u drugom krugu kojeg su i on i HDZ otaljigali preko volje i bez entuzijazma.
No, činjenica da je nešto bilo očekivano ne znači da neće imati šire političke implikacije od još jednog ipak samo lokalnog poraza za vladajuću stranku. Istina, HDZ u Splitu nikad nije stajao Bog zna kako dobro. Stranka Franje Tuđmana čak ni u ratnim, pa ni u post-Olujnim godinama na lokalnim izborima nije uspijevala dobaciti do trideset posto glasova za gradsko vijeće.
Vremena se mijenjaju
Prosjek svih lokalnih izbora za HDZ je 23,1 posto, što 23,8 posto osvojenih na listi za gradsko vijeće prije dva tjedna čini svakako solidnim rezultatom. Međutim, slika splitskih izbora je malo šira i malo neugodnija za, na razini države, najjaču hrvatsku stranku.
Vremena se, naime, mijenjaju. Prije pet godina malo tko je mogao i zamisliti da će se gradonačelnici dva najveća hrvatska grada zvati Tomislav Tomašević i Ivica Puljak. A stranke koje će doći na sam rub samostalne većine u gradskim parlamentima – Možemo! i Centar.
Kako je pala desnica u Splitu
Ta promjena vidi se i u snazi tradicionalne desnice (onu na koju HDZ može računati kad im zatreba koja ruka) u Splitu. Primjerice, na lokalnim izborima 2013. godine, SDP-ov i HDZ-ov kandidat su bili gotovo izjednačeni u drugom krugu. U međuvremenu je SDP tamo potonuo do ruba izbornog praga. HDZ i desnica, međutim, ne samo da tu činjenicu nisu iskoristili, nego su, evo doživjeli težak poraz.
HDZ i Kerum su, u ovoj ili onoj kombinaciji od posljednjih 13 godina Splitom vladali njih osam. Sad su ostali na tridesetak posto glasova (plus pet i po posto Domovinskog pokreta), a kandidat tradicionalnog desnog političkog spektra, Zoran Đogaš, nije osvojio niti trećinu glasova u drugom krugu protiv kandidata stranke koja na nacionalnoj razini, po anketama, vrijedi dva posto. I to je glavni razlog zbog čega će premijer dobiti još neku boru nakon splitskog debakla.
HDZ pred zidom?
Naime, iako su HDZ-ovi birači izrazito odani, iako se čini da ni cijeli niz korupcijskih afera koje po toj stranci pljušte sa svih strana ne mogu skinuti pozlatu s njihovih tridesetak posto glasova na državnoj razini (što ih čini neprikosnovenim šampionima svih anketa), moguće je da se stvari u pozadini malo jače mijenjaju. Da birači prije svega gledaju tko je najizgledniji kandidat za pobjedu nad HDZ-om, što značajno diže njegove brojke (dogodilo se Puljku lani, kao i ove godine) i dubinski utječe na konačne izborne rezultate.
Dogodi li se nešto slično za dvije godine na parlamentarnim izborima, HDZ i Plenković bi se mogli naći pred zidom, svakako ne ovako surovo kao u Splitu, ali dovoljno da odu u opoziciju. Kakav je, pak, HDZ prema svojim predsjednicima koji gube izbore, ne treba previše podsjećati.
Strateška pogreška oko Bojana Ivoševića
S druge strane, Plenković utjehu može pronaći u vlastitim – pogreškama. Zoran Đogaš je bio jednostavno loš izbor. Da je ovaj liječnik bez ikakvog iskustva u politici mogao imati ikakve šanse protiv Puljka, trebao je biti kandidat lani, prije zlosretnog Vice Mihanovića, s njegovim čudesnim doktoratom.
Druga ključna strateška pogreška bio je Bojan Ivošević. Netko je u HDZ-u zaključio da je dogradonačelnik Ivošević najslabija karika i da se na njemu može slomiti Puljka. Međutim, ovaj aktivist s velikim uličnim kredibilitetom je, zapravo, cijelo vrijeme bio Puljkova najjača karika.
Prijeti li HDZ-u “novo normalno”
Čovjek koji je bio udarna igla u sukobu s uklanjanjem desetljećima ukorijenjenih nepravilnosti u gradu, unatoč povremenim problemima s temperamentom (što je u Splitu od svih gradova u Hrvatskoj vjerojatno – najmanji minus), prepoznat je kao onaj koji želi i uspijeva izgurati promjene. I svaki udarac prema njemu bio je, očito, dodatni poguranac za cijelu Puljkovu ekipu.
Ključno pitanje za HDZ će stoga, u analizi splitskog debakla u dva čina (prvi je bio krajem lipnja, u prvom krugu, kad je Centar rasturio na izborima za gradsko vijeće) biti u tome koliko se ovdje radilo o lokalnim specifičnostima, a koliko o znaku općeg zamora s HDZ-ovom vlasti u zemlji. Ili, parafrazirajući Andreja Plenkovića, hoće li “nenormalna” situacija u Splitu za HDZ postati – novo normalno.