Ovako Europa regulira pobačaje u 21. stoljeću: kod nas na snazi zakon iz 1978., u Njemačkoj iz doba Hitlera
Za razliku od HDZ-a, nova njemačka vlada zaziva promjene zakona
Slučaj Mirele Čavajde pokrenuo je raspravu o izmjenama Zakona o pobačaju u Hrvatskoj. HDZ je odbio oporbeni prijedlog, a, iako je Ustavni sud odredio da se izmjene moraju donijeti jer je trenutni zakon donesen 1978., vladajući su poručili kako to ne namjeravaju učiniti. Rasprava o toj temi izazvala bi podjele u društvu, pravdaju se, no premijer je i sam priznao da bi teško bilo postići konsenzus unutar koalicije.
Nije Hrvatska jedina koja pobačaj regulira zakonima iz bivšeg sustava, pa se tako ovih dana Njemačka želi riješiti jednog dijela zakonodavnog okvira koji vuku još od nacističkog režima. Za razliku od HDZ-a, nova njemačka vlada je ta koja zaziva promjene zakona, usvojenog prije gotovo 90 godina, 1933., nekoliko mjeseci nakon što je Adolf Hitler preuzeo vlast.
Radi se o regulaciji kojom se zabranjuje takozvano “reklamiranje pobačaja”, pod što se čak podrazumijeva i objavljivanje osnovnih informacija o prekidu trudnoće, pa i rizika za žene. Njemački liječnici tako sve to vrijeme krše zakon objave li bilo kakve informacije o pobačaju i formalno im prijeti novčana kazna, ali i do dvije godine zatvora.
‘Apsurdni anakronizam i nepravda’
“Na internetu dozvoljavamo svakom teoretičaru zavjere i širitelju lažnih vijesti da dijele gluposti o pobačaju, ali kvalificiranim liječnicima, zaštitnicima znanosti i činjenica, njima zabranjujemo da pružaju činjenične informacije”, poručio je ministar pravosuđa Marco Buschmann u svibnju, tijekom prve debate oko vladinog prijedloga u parlamentu. “To je apsurdno, to je anakronizam, to je nepravda”, ustvrdio je.
Iako se radi o reliktu Hitlerovog režima, oporba se protivi ukidanju navedenog dijela zakona, jer će to, tvrde, potkopati zakonski definirano “pravo na zaštitu života”. Umjesto toga predlažu minorne izmjene – da se liječnicima dopusti da informiraju pacijentice o metodama prekida trudnoće.
Pobačaj u Njemačkoj tehnički nije legalan, samo je dekriminaliziran. Trudnoća se trenutno može prekinuti pod određenim uvjetima – do 12. tjedna i to tek nakon obaveznog savjetovanja i trodnevnog čekanja te u slučaju silovanja i postojanja opasnosti za ženin život.
Legalnost pobačaja trenutno nije tema
Iako se trenutno ne raspravlja o legalnosti pobačaja, a vlada kaže da nema namjeru ići dalje od ukidanja zabrane “reklamiranja”, prođe li njihov prijedlog zakonsko pitanje prekida trudnoće moglo bi biti otvoreno.
Aktivisti i liječnici već upozoravaju kako postoje posljedice zbog nezakonitosti pobačaja te da su žene suočene s brojnim preprekama i ograničenim pristupom. Postupak nije pokriven javnim zdravstvenim osiguranjem, pa ga žene same moraju plaćati. Ne rade ga ni sve zdravstvene institucije (od 2003. taj broj je gotovo dvostruko manji, piše Politico), a neke obavljaju abortuse samo jedan dan u tjednu. Liječnici čak sami mogu određivati do kojeg tjedna trudnoće rade pobačaj, a kako ga brojne bolnice ne izvršavaju, ne obučavaju buduće ginekologe o tom zahvatu.
Krene li rasprava o zakonitosti, aktivisti i stručnjaci u Njemačkoj predviđaju stroži otpor konzervativnih skupina, ali i političkih stranaka te žestoku raspravu.
Poljska vlada uvela ‘registar trudnoće’
Zakonskih pomaka u drugim članicama EU-a bilo je proteklih godina. Irska je 2018. preokrenula desetljećima dugu zabranu, nakon što je to podržala velika većina građana na referendumu. Nizozemska je ukinula obvezno petodnevno čekanje prije postupka, a Španjolska je u prijedlog zakona, kojim žele uvesti bolovanje za bolne menstruacije, uvrstila i ukidanje obveznog roditeljskog pristanka za prekid trudnoće djevojkama od 16 i 17 godina. I Europski parlament je prošle godine proglasio pristup pobačaju osnovnim ljudskim pravom.
No, ženama je i dalje diljem EU-a otežan pristup pobačaju. Među državama članicama jedino je u Malti prekid trudnoće u potpunosti zabranjen dok je konzervativna poljska vlada 2020. uvela gotovo potpunu zabranu, što je izazvalo masovne prosvjede u toj zemlji. Prije nekoliko dana vlada u Varšavi žestoko je kritizirana zbog uredbe da liječnici moraju zabilježiti svaku trudnoću. Aktivisti i oporba su vladajuće optužili da time žele stvoriti “registar trudnoće” te tako dodatno ugnjetavati žene, ako odluče napraviti pobačaj u drugoj državi ili na crno.
Restriktivni poljski zakoni postali su prepreka i Ukrajinkama koje su u susjednoj državi htjele prekinuti trudnoću nakon što su tamo pobjegle zbog ruske invazije. S rastom broja izvještaja o zločinima ruskih snaga, mnogi su zabrinuti, uključujući i UN, da silovane izbjeglice neće moći izvršiti pobačaj u Poljskoj.
Liječnici diljem EU-a imaju priziv savjesti
Kao i u Hrvatskoj, brojni liječnici u Italiji imaju priziv savjesti (prema podacima iz 2016. radi se o 70 posto liječnika), a i u Španjolskoj se mnogi ginekolozi na to pozivaju. Tako su 2020. jednu liječnicu u kasnijem stadiju trudnoće, koja je krvareći stigla u madridsku bolnicu gdje radi, vlastite kolege poslali u privatnu kliniku iako je po zakonu prekid trudnoće bio legalan zbog opasnosti za njezin život.
Zbog njezinog i sličnih slučajeva Madrid priprema zakon kojim bi se osigurao pobačaj u javnim bolnicama, kao što je već slučaj u Švedskoj.
Po svim tim primjerima, a posebno ovom hrvatskom kojem smo svjedočili u slučaju Mirele Čavajde, pa i nedavnom iz Osijeka, očigledno je da nisu problem samo zakoni, nego nedostatak volje da ih se provodi i oštro protivljenje konzervativnih skupina kada se u reforme zakona krene.