Kako se državne tvrtke razbacuju našim novcem: Godinama se sporili oko duga, sad umjesto 30 moraju platiti 60 milijuna kuna
Četiri uprave Hrvatskih voda odbijale su platiti sanaciju ogromne eko-nesreće 2010. kod Senja. Sad je donesena nepravomoćna presuda
Nedavno objavljena nepravomoćna sudska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu otkriva kako su čak četiri uprave Hrvatskih voda više od desetljeća uporno odbijale platiti sanaciju vodocrpilišta kod Senja. Sanacija je bila nužna nakon ekološke nesreće koja je ljudima ugrozila pitku vodu. Zbog toga je dug prema tvrtki koja je vodu očistila nakon prevrtanja cisterne pune nafte narastao s oko 30 milijuna kuna na gotovo 60 milijuna kuna.
U presudi su, naime, obračunate kamate od trenutka ispostavljanja fakture, a kako još ništa nije plaćeno iznos bi u konačnici mogao biti i veći. Uz to državna firma već do sada mora platiti i oko 1,6 milijuna kuna sudskih troškova.
Tko je tada vodio Hrvatske vode?
Sve je započela u rujnu 2010. kada je generalni direktor Hrvatskih voda bio kontroverzni Jadranko Husarić. Riječ je o čovjeku kojeg je šira javnost upoznala kada su u medijima osvanule njegove fotografije iz safarija u Africi na koji su ga, ispostavit će se kasnije, vodila dvojica poduzetnika. On im je za uzvrat osigurao poslove s Hrvatskim vodama. Zbog primanja mita Husarić je u rujnu 2019. pravomoćno osuđen. Dobio je 10 mjeseci zatvora što je zamijenjeno radom za opće dobro.
Upravo je taj gospodin Husarić u rujnu 2010. bio direktor Hrvatskih voda kada se na cesti između Senja i Vratnika, kod mjesta Tukanići, u vodozaštitnom području prevrnula cisterna Zoma nafte. Iz nje je isteklo oko 30 tisuća litara nafte i onečistilo izvor iz kojeg se vodom opskrbljivao Senj i cijela njegova rivijera.
Kako su tekli radovi na terenu?
Uslijedilo je šest mjeseci danonoćne sanacije, a radovi su bili povjereni tvrtki Ind-Eko iz Rijeke. Riječ je o firmi koja je na domaćem tržištu među vodećima za sanacije nakon ekoloških nesreća. Uz još neke kooperante bila je i na popisu onih s kojima su Hrvatske vode imale okvirni godišnji sporazum prema kojem su se financirali obavljeni poslovi.
Njihov angažman zato uopće nije bio sporan. No, iz uprave Hrvatskih voda smatrali su kako bi sanaciju trebala platiti tvrtka koja je nesreću i izazvala, dakle ili Zoma nafta ili Lukoil čiji su derivati bili u prevrnutoj cisterni. Čak su, u dogovoru s vodopravnom inspektoricom, dogovorili da se račun ispostavi upravo Zoma nafti.
Taj manevar događa se tijekom 2012. kada država čini sve da ne plati ovu sanaciju. Iz Lukoila su, prema tadašnjim medijskim napisima, bili neugodno iznenađeni što im se pokušava prebaciti odgovornost. U konačnici, Zoma nafta nije platila trošak sanacije, a u međuvremenu je otišla u stečaj.
Riječka firma odlučuje se na ovrhu
Ind-Eku, koji vodi poduzetnik Ilija Šmitran, godinu kasnije, kada je već postojala opasnost da im potraživanje padne u zastaru, ne preostaje ništa drugo nego pokušati ovršiti Hrvatske vode. Tada je Husarić, zbog USKOK-ove istrage pod kojom se našao zbog mita, već morao napustiti tu državnu tvrtku. Naslijedio ga je Ivica Plišić, kojeg je 2012. imenovala ondašnja Vlada Zorana Milanovića.
Za Plišićevog mandata Hrvatske vode ulažu prigovor protiv rješenja o ovrsi, te zbog iznosa od 32 milijuna kuna Ind-Eko na kraju podnosi tužbu. Traže od Hrvatskih voda da plate sanaciju za koju su ih angažirale. U spor se uključuje i država tražeći da trošak podmiri Zoma nafta i osiguravajuće kuće kod kojih je imala otvorene police osiguranja od nesreća.
Sud presuđuje protiv Hrvatskih voda
Ipak, 2018. Trgovački sud u Zagrebu donosi prvu presudu u korist firme Ind-Eko. Nakon što je analiziran cijeli poslovni odnos koji je riječka tvrtka imala s Hrvatskim vodama, kao i konkretna sanacija koja je obavljena da bi se osposobilo vodocrpilište iznad Senja, državnoj firmi je naloženo da podmiri onih 32 milijuna kuna troška.
Vještak, kojeg su angažirale Hrvatske vode, procijenio je vrijednost obavljenih radova i došao je do tog istog iznosa. Međutim, Visoki trgovački sud RH na kraju ipak ruši presudu i traži da prvostupanjski sud sam angažira vještaka. Navodno se nije željela dovesti u pitanje njegova nepristranost.
U ponovljenom procesu, država ponovno traži da trošak sanacije plati onaj tko je vodocrpilište i onečistio. Pozivaju se čak na načelo “onečišćivač plaća”, no u ovom slučaju ono se nije moglo primijeniti. Hrvatske vode sada su već u drugom mandatu pod vodstvom generalnog direktora Zorana Đurokovića.
A državi samo rastu zatezne kamate
“Mi smo izvršili sanaciju po nalozima i sukladno planovima sanacije koji su donijele i odobrile Hrvatske vode. Sve je pratio njihov nadzor i sve dogovore imali smo s Hrvatskim vodama”, ponovno su isticali pravni zastupnici Ind-Eko.
Sud još jednom ispituje i vještake koje je ovoga puta sam angažirao. Oni potvrđuju, kao uostalom i njihovi kolege još na prvom suđenju, da je sanacija ovog incidenta bila doista složen logistički zahvat u okviru kojeg je na lokaciju trebalo dopremiti potreban broj specijalnih vozila i tehnike. Trebalo je zbrinuti onečišćeni potrošni materijal kao opasni otpada, osigurati potreban broj djelatnika i njihov smjenski rad 24 sata, jer se ovakvi poslovi ne mogu prekidati prije konačnog završetka.
“Sve zapisnike o provedenim radovima potpisali su i predstavnici Ind-Eko i Hrvatskih voda, a vještaci su utvrdili da nikakvih odstupanja računu kojeg su Hrvatske vode prihvatile nema i da su sve stavke pravilno obračunate. Zato Hrvatske vode moraju podmiriti taj račun”, navedeno je u najnovijoj presudi na koju su Hrvatske vode već uložile žalbu, te se sada čeka pravorijek Visokog trgovačkog suda RH.