Ta je curica mrtva. Ne možeš od te jeze oka sklopiti. Kojim riječima da je se isprati u grob?
Isprazno je zgražati se nad roditeljima, nad to dvoje okrutnih psihopata, 27-godišnjim muškarcem i 24-godišnjom ženom koji su već proizveli četvero djece, a onda su svoju kćerkicu u najdoslovnijem smislu umlatili do smrti. Istražitelj u Slavonskom Brodu zaključio je sudskim rječnikom da je dijete kažnjavano ”neprimjerenom silom”.
Toliko ”neprimjerenom” da nije preživjelo iako ne znam kakva bi to sila ipak bila prihvatljiva za kažnjavanje djevojčice od dvije i pol godine koja još sisa palac. Isprazno je lamentirati o tome kako roditelji mogu biti takvo zlo jer djecu može imati svakakav ljudski nakot.
Pustimo jeftinu idealizaciju
Mogu i čudovišta. A one parove koji ne mogu začeti, a čeznu za djecom, država godinama i godinama drži u redu za posvajanje jer se takve čeka da se poprave. Ostavimo se i same te matere koja je smrskala lubanju i mozak djetetu koga je rodila. Ma jasno da smo zgroženi.
No i majki ima svakojakih, manipulativnih, sebičnih, hladnih i grubih, pa čak i ovakvih zločinki. Nije majka uvijek lik koji rastjeruje stoglave zmajeve, uvlači djeci potkošulju na leđima, hrabri i peče palačinke. Pustimo, dakle, tu jeftinu idealizaciju. Neke majka, kao i neki očevi, do slamanja ličnosti ponižavaju svoju djecu. Utope ih. Udave ih jastukom. Ostave ih u peleni na tuđem pragu. I o tome smo čitali.
Zato je ovdje ispravna tema samo država. Jer državu imamo da ona bude zaštitnica i alegorijska majka slabih i ugroženih, na prvom mjestu djece. Za taj ozbiljni posao državu lijepo plaćamo. Ali ovim je roditeljima upravo država asistirala u ubojstvu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prava roditelja preča od prava djece
Sve o tome već znamo. Mala je bila dvije godine kod udomitelja gdje joj je bilo lijepo i voljeli su je, a onda ju je Centar za socijalni rad vratio u ”biološku obitelj”, koja se kod nas uzdiže na razinu božanstva. Uvijek kukaju i broje koliko na jednog socijalnog radnika dolazi ”korisnika” i njihovih nesretnih sudbina. Vjerojatno previše, da, pa ne stignu koliko bi morali. I sad opet to slušamo.
Ali ovdje uopće nije bila stvar u tome da se nije dospjelo pogledati pod taj mračni krov gdje u smrtnom strahu od majke i oca živi četvero djece. Nego su ti navodni stručnjaci iz Centra za socijalnu skrb donijeli kardinalno pogrešnu odluku koja je završila s djetetom u drvenom lijesu.
A upozorenja da se tamo opet događaju gadne stvari su naprosto ignorirali. Zašto i kako? Valjda jer su u njihovim ćoškastim glavama prava roditelja preča od prava djece. Taj stav je glavni problem, ne samo sada nego i inače. Iako su romani jezivih emocionalnih kulisa napisani o zlu i opačini u takozvanoj normalnoj, prirodnoj obitelji. I premda je toga puna suha sudska praksa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ravnatelj koji je kadar reći da se mogla sama ozlijediti
Djeci koja za roditelje imaju luđake i zlostavljače bolje je da nisu s njima i posao je države da tu odigra kako treba. Kako to radi, vidimo ne prvi put. Zakone imaju, ali badava. Ovi su, na primjer, oduzeli tu malu djevojčicu dok je bila beba, a drugo troje su ostavili. Kojom logikom? Jer su imali ”samo” modrice? Jer nitko od njih još nije bio gurnut niz stepenice i završio polomljenih kostiju? Jer su nesretna djeca šutjela i nisu gospođama iz socijalne skrbi rekla da se boje i da piške u krevet?
Dok se djevojčica u Klaićevoj još borila za život, ministar socijale i obitelji Josip Aladrović priznao je kako ”imamo strukturne probleme u domeni socijalne skrbi”, ali se obvezao ”da ćemo te probleme ukloniti”. I na brzaka su preostalo troje djece odveli u dom. Kad im je sestrica već bila na samrti, bar su se oni kod države uspjeli kvalificirati za bolji život.
Tragedijom iznuđena smjena ravnatelja Centra za socijalnu skrb u Novog Gradiški Branka Medunića, sada više ne znači ništa jer Medunić nije nikad ni smio sjesti u tu fotelju. Tip koji je školovan za tu struku, a kadar je izjaviti da se curica mogla sama tako strašno ozlijediti, dobar je jedino za tucanje kamena. Ali on je član HDZ-a pa je, dakako, negdje morao biti ravnatelj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nova ravnateljica? Naravno, vijećnica HDZ-a
A pazi sad ministra Aladrovića koji potuljeno obećava odlučnu akciju u tom dijelu svog resora. A onda za novu v.d. ravnateljicu jedne tako zapuštene ustanove sada doslovno okrvavljenih ruku – imenuje stanovitu Mariju Jugović.
Je li Mariju Jugović postavio zato što je najbolja socijalna radnica u županiji? Zato što je izvanredna i predana stručnjakinja, sam vrh vrhova, primjer svima ostalima? Nismo čuli. Ali zato je ona vijećnica HDZ-a u Skupštini Brodsko-posavske županije. Svaka prilika je dobra da se pogurnu stranački kadrovi pa i ovako užasna u kojoj je dijete raskoljene glave izdahnulo na bijeloj bolničkoj plahti. Opet isto. Uvijek isto.
Jučer kad se djevojčica spasila u smrti bio je Uskrs. Gledam TV dnevnike i sve te svećenike i biskupe kako pola sata burgijaju o smislu i važnosti najvećeg blagdana katoličke vjere. Je li tu malu dušicu spomenuo itko od njih? Je li povodom tog grozomornog slučaja poslao vlastima kakvu poruku? Ne. Užasno je sve to skupa i odvratno. Čujemo se sljedeći put kad neko dijete ovako strada.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovdje je ispravna tema samo država. Ovim je roditeljima asistirala u ubojstvu
Isprazno je zgražati se nad roditeljima, nad to dvoje okrutnih psihopata
Isprazno je lamentirati o tome kako roditelji mogu biti takvo zlo jer djecu može imati svakakav ljudski nakot. Zato je ovdje ispravna tema samo država. Jer državu imamo da ona bude zaštitnica i alegorijska majka slabih i ugroženih, na prvom mjestu djece. Za taj ozbiljni posao državu lijepo plaćamo
Ta je curica mrtva. Ne možeš od te jeze oka sklopiti. Kojim riječima da je se isprati u grob?
Isprazno je zgražati se nad roditeljima, nad to dvoje okrutnih psihopata, 27-godišnjim muškarcem i 24-godišnjom ženom koji su već proizveli četvero djece, a onda su svoju kćerkicu u najdoslovnijem smislu umlatili do smrti. Istražitelj u Slavonskom Brodu zaključio je sudskim rječnikom da je dijete kažnjavano ”neprimjerenom silom”.
Toliko ”neprimjerenom” da nije preživjelo iako ne znam kakva bi to sila ipak bila prihvatljiva za kažnjavanje djevojčice od dvije i pol godine koja još sisa palac. Isprazno je lamentirati o tome kako roditelji mogu biti takvo zlo jer djecu može imati svakakav ljudski nakot.
Pustimo jeftinu idealizaciju
Mogu i čudovišta. A one parove koji ne mogu začeti, a čeznu za djecom, država godinama i godinama drži u redu za posvajanje jer se takve čeka da se poprave. Ostavimo se i same te matere koja je smrskala lubanju i mozak djetetu koga je rodila. Ma jasno da smo zgroženi.
No i majki ima svakojakih, manipulativnih, sebičnih, hladnih i grubih, pa čak i ovakvih zločinki. Nije majka uvijek lik koji rastjeruje stoglave zmajeve, uvlači djeci potkošulju na leđima, hrabri i peče palačinke. Pustimo, dakle, tu jeftinu idealizaciju. Neke majka, kao i neki očevi, do slamanja ličnosti ponižavaju svoju djecu. Utope ih. Udave ih jastukom. Ostave ih u peleni na tuđem pragu. I o tome smo čitali.
Zato je ovdje ispravna tema samo država. Jer državu imamo da ona bude zaštitnica i alegorijska majka slabih i ugroženih, na prvom mjestu djece. Za taj ozbiljni posao državu lijepo plaćamo. Ali ovim je roditeljima upravo država asistirala u ubojstvu.
Prava roditelja preča od prava djece
Sve o tome već znamo. Mala je bila dvije godine kod udomitelja gdje joj je bilo lijepo i voljeli su je, a onda ju je Centar za socijalni rad vratio u ”biološku obitelj”, koja se kod nas uzdiže na razinu božanstva. Uvijek kukaju i broje koliko na jednog socijalnog radnika dolazi ”korisnika” i njihovih nesretnih sudbina. Vjerojatno previše, da, pa ne stignu koliko bi morali. I sad opet to slušamo.
Ali ovdje uopće nije bila stvar u tome da se nije dospjelo pogledati pod taj mračni krov gdje u smrtnom strahu od majke i oca živi četvero djece. Nego su ti navodni stručnjaci iz Centra za socijalnu skrb donijeli kardinalno pogrešnu odluku koja je završila s djetetom u drvenom lijesu.
A upozorenja da se tamo opet događaju gadne stvari su naprosto ignorirali. Zašto i kako? Valjda jer su u njihovim ćoškastim glavama prava roditelja preča od prava djece. Taj stav je glavni problem, ne samo sada nego i inače. Iako su romani jezivih emocionalnih kulisa napisani o zlu i opačini u takozvanoj normalnoj, prirodnoj obitelji. I premda je toga puna suha sudska praksa.
Ravnatelj koji je kadar reći da se mogla sama ozlijediti
Djeci koja za roditelje imaju luđake i zlostavljače bolje je da nisu s njima i posao je države da tu odigra kako treba. Kako to radi, vidimo ne prvi put. Zakone imaju, ali badava. Ovi su, na primjer, oduzeli tu malu djevojčicu dok je bila beba, a drugo troje su ostavili. Kojom logikom? Jer su imali ”samo” modrice? Jer nitko od njih još nije bio gurnut niz stepenice i završio polomljenih kostiju? Jer su nesretna djeca šutjela i nisu gospođama iz socijalne skrbi rekla da se boje i da piške u krevet?
Dok se djevojčica u Klaićevoj još borila za život, ministar socijale i obitelji Josip Aladrović priznao je kako ”imamo strukturne probleme u domeni socijalne skrbi”, ali se obvezao ”da ćemo te probleme ukloniti”. I na brzaka su preostalo troje djece odveli u dom. Kad im je sestrica već bila na samrti, bar su se oni kod države uspjeli kvalificirati za bolji život.
Tragedijom iznuđena smjena ravnatelja Centra za socijalnu skrb u Novog Gradiški Branka Medunića, sada više ne znači ništa jer Medunić nije nikad ni smio sjesti u tu fotelju. Tip koji je školovan za tu struku, a kadar je izjaviti da se curica mogla sama tako strašno ozlijediti, dobar je jedino za tucanje kamena. Ali on je član HDZ-a pa je, dakako, negdje morao biti ravnatelj.
Nova ravnateljica? Naravno, vijećnica HDZ-a
A pazi sad ministra Aladrovića koji potuljeno obećava odlučnu akciju u tom dijelu svog resora. A onda za novu v.d. ravnateljicu jedne tako zapuštene ustanove sada doslovno okrvavljenih ruku – imenuje stanovitu Mariju Jugović.
Je li Mariju Jugović postavio zato što je najbolja socijalna radnica u županiji? Zato što je izvanredna i predana stručnjakinja, sam vrh vrhova, primjer svima ostalima? Nismo čuli. Ali zato je ona vijećnica HDZ-a u Skupštini Brodsko-posavske županije. Svaka prilika je dobra da se pogurnu stranački kadrovi pa i ovako užasna u kojoj je dijete raskoljene glave izdahnulo na bijeloj bolničkoj plahti. Opet isto. Uvijek isto.
Jučer kad se djevojčica spasila u smrti bio je Uskrs. Gledam TV dnevnike i sve te svećenike i biskupe kako pola sata burgijaju o smislu i važnosti najvećeg blagdana katoličke vjere. Je li tu malu dušicu spomenuo itko od njih? Je li povodom tog grozomornog slučaja poslao vlastima kakvu poruku? Ne. Užasno je sve to skupa i odvratno. Čujemo se sljedeći put kad neko dijete ovako strada.