Ovi ljudi izgubili su u potresu sve. Sad se boje da će ostati i bez toplog obroka, jer žive u kontejneru. Možda im želite pomoći
Inicijativa Ljudi za ljude još jednom skuplja donacije za građane Banije. U četvrtak pred zagrebačkom Booksom je novo okupljanje
Dok su se lokalni stožeri u Baniji posljednjih dana u bavili idejom kako ljudima koji žive u kontejnerima ukinuti tople obroke, inicijativa Ljudi za ljude radila je na još jednom u nizu planova kako im pomoći.
Tako su danas građanima predstavili četvero tamošnjih stanovnika kojima žele priuštiti malo veselja. “Zovu se Draga, Milan, Dragan i Cuginer. Na kraju nemamo pojma hoće li dobiti topli obrok ili ne, ali idemo uz vasu pomoć prikupiti osnovne namirnice i razveseliti ove ljude. Da vide da ih nisu svi ostavili”, poručili su iz incijative. Donacije će prikupljati u četvrtak u 18 sati u Zagrebu ispred Bookse.
‘Ne žele se žaliti’
Jedna od osnivačica Inicijative Ljudi za ljude, inače dogradonačelnica Gline Branka Bakšić Mitić, objasnila je kako skupljaju prehrambene i higijenske proizvode i preporučila donacije gotovih jela i konzerva. “Nemaju gdje kuhati i lakše im je podgrijati gotova jela. Godinama već skupljamo donacije i volonteri ih razvoze, pogotovo ljudima koji sami žive. Njima je teško i u normalnim uvjetima, a pogotovo sad nakon potresa”, rekla je Bakšić Mitić, istaknuvši da svaki četvrtak na istom mjestu skupljaju donacije.
Inicijativa Ljudi za Ljude je nedavno proslavila tri godine postojanja, a sada još jednom prikupljaju namirnice za stanovnike koji su izgubili sve u potresu. “Kad ih pitate kako su, kažu da je dobro sve, ne žele se žaliti”, kaže nam Bakšić Mitić o građanima kojima pomaže. Smatra da svi čiji objekti imaju crvenu naljepnicu naprosto moraju dobivati tople obroke. “Radi se o ljudima koji nemaju trgovine blizu, a nemaju ni vozila. Kako da išta naprave s mirovinom od 800 do 1000 kuna?”, pita se. Pritom napominje kako ovi kontejneri nisu namijenjeni da se u njima živi dugoročno.
Gospodin Dragan koji je ostao bez svega
Kako bi ljude diljem Hrvatske potaknuli da doniraju, iz Inicijative su ih odlučili upoznati s nekima od onih kojima je pomoć najpotrebnija. Na Facebooku su tako objavili njihove slike, uz kratke priče i opise uvjeta u kojima žive.
Recimo, gospodin Dragan je 80-godišnji, teško bolesni udovac. Supruga mu je umrla prije godinu dana. Kako je rekao volonterima iz Inicijative, jako mu nedostaje. “Zapravo se ne zna nositi s tugom i ima potrebu reći da je nama teško shvatiti koliko mu ona nedostaje”, kažu. Dragan je svojedobno radio u željezari, a onda je u potresa ostao bez svega. Sada živi sam u kontejneru i još uvijek čeka da mu spoje vodu. Zamolio je ljude iz Inicijative da pitaju: zašto nema toplog obroka, “nema pojma kako i gdje da kuha”.
Uvijek nasmiješena gospođa Draga
Gospođu Dragu volonteri iz Inicijative zovu mala baba. “Zato što je mala. Uvijek nasmiješena. Kada grane sunce stavi velike sunčane naočale i dalje se smiješka”, napisali su. U kućici u kojoj živi također nema vode. Rekla je kako je umorna od svega, da joj se vrti u glavi te da nema snage za doktore.
“Ne želimo da se preda”, pišu Ljudi za ljude. Gospođa je iz naselja Ravno Rašće u kojem sve zgrade imaju crvene naljepnice, istaknula je Bakšić Mitić.
Milan se budi ujutro u kontejneru promrznut
Gospodin Milan Ivatović je inženjer strojarstva i bivši profesor u srednjoj školi u Glini. U potresu mu je srušena kuća u Glinskom Trtniku gdje se preselio jer nije mogao naći posao nakon što je ukinut predmet metalurgije, koji je predavao prije rata.
Trenutno živi u kontejneru koji prokišnjava. Inicijativiji je ispričao kako se boji zime, ali i da prije spavanja mora ugasiti grijalicu, jer se boje požara i velike potrošnje, pa se budi promrznut. Ni gospodinu Ivatoviću nije priključena voda iako je kanal za vodu prokopan, a u kontejneru nemaju kupaonicu.
Miloš je mamu izvukao ispod ruševina
Miloš iz Majskih Poljana, kojeg svi zovu Cuginer, odrastao je u tom selu i u potresu mu se sve srušilo do temelja. Majku je jedna izvukao ispod ruševina, ali je preminula nekoliko mjeseci kasnije. Novu kuću gradi sam nakon što mu završi smjena, a ponekad mu pomognu prijatelji i volonteri. Inicijativi je ispričao da ga boli kad gleda ruševine svoje djedovine.
Na cijelom imanju pod krovom je ostala samo jedna prostorija, garaža, koju gospodin Miloš naziva ljetna kuhinja. No, ne predaje se, iako je posjeta i volontera sve manje. “I prije smo bili sami, kaže, i opet ćemo”, napisali su iz inicijative.