Proljetna travanjsko-svibanjska obilježavanja važnih povijesnih datuma u hrvatskom društvu svake godine izazovu manje-više iste i posve oprečne reakcije. Od desetog, preko četrnaestog travnja, obilježavanja jasenovačkog proboja, Dana pobjede nad fašizmom, pa sve do bleiburškog okupljanja, društvo se podijeli, zauzmu se politički, historiografski i medijski položaji, pa krene metaforičko prekomjerno granatiranje jednih i drugih.
Mnogi će naravno reći kako i sam to radim ovim tekstom, ali pišem ga iz dva razloga. Jedan zbog toga što sam profesionalni povjesničar i logično da je o svemu tome nešto kažem, a drugi koji proizlazi iz prvoga jest što smatram da bilo tko, tko je javno prisutan mora napraviti sve da ovo društvo konačno iskorači u suvremenost i nadiđe monotoniju ovih rasprava. Iako sam to već u više navrata javno rekao, ovdje ću ponoviti kako smatram da će to biti moguće u času kada stavovi ekstremne revizionističke desnice prestanu utjecati na mainstream politiku, u prvom redu na vladajući HDZ, kao i na vodstvo Katoličke crkve.
Oslobodilačka vojska na pravoj strani povijesti
Stvari su vrlo jednostavne. Jugoslavija je okupirana od strane Sila osovine, koji su na njenom prostoru instalirali sebi podložne i ideološki bliske režime, koji su zapravo bili podložni okupatorskim vojnicima i odlukama. Na prostoru današnje Hrvatske, bez Istre, Rijeke, Zadra i nekih otoka, kao i Bosne i Hercegovine, instalirana je NDH na čelu s ustaškim pokretom, čija je ideologija i praksa bila isključivo zločinačka.
Po zvjerstvima se logor smrti u Jasenovcu, u kojem je ubijeno skoro 90 tisuća ljudi, izdvojio kao posebno stravičan. Protiv tog režima i općenito okupacije zemlje, borio se Narodnooslobodilački pokret, koji je po pobjedi i oslobođenju zemlje, 14. travnja 1945. formirao u Splitu prvu Narodnu vladu Hrvatske, iz koje današnja Republika Hrvatska vuče pravni legitimitet i ustavne temelje. Je li na kraju rata i neposredno nakon njega bilo osvetničkih zločina? Naravno da jeste. Je li uveden demokratski višepartijski režim? Naravno da nije.
O ovim lošim stranama partizanske borbe i socijalističke vlasti, ne samo da se može i treba razgovarati, nego se to i radi već tri desetljeća. No, ništa od tih rasprava jednostavno ne može utjecati na to da je to bila jedina oslobodilačka vojska na pravoj strani povijesti. Međutim, s obzirom na nespremnost svih hadezeovih vlada i predsjednika, od Tuđmana do Plenkovića, da bez ikakvih ograda legitimiraju antifašističko nasljeđe i odbace sve raširenije revizionističke narative, neovisno o tome čime je ta nespremnost bila ili jeste motivirana, mi sada imamo situaciju da se u Splitu već godinama 10. travnja uz prisustvo izaslanika lokalnih vlasti postrojavanju ljudi koji se otvoreno pozivaju na ustaštvo i ustašku baštinu.
Opet je došla do izražaja nezrelost vladajićih
Još tragičnije od toga je što svake godine svečano obilježavanje 14. travnja i godišnjice utemeljenja prve Narodne vlade Hrvatske dobije neusporedivo manje medijskog i svakog drugog prostora i jedva negdje prođe kao lokalna vijest. Uvjerljivo je pak najgore to što sad već četvrtu godinu za redom, sasvim logično, imamo paralelno obilježavanje proboja posljednjih preživjelih logoraša iz Jasenovca. Jedno koje organiziraju srpske, židovske, romske i antifašističke organizacije i drugo koje organizira Vlada.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dvije komemoracije su sasvim logične iz razloga što svim navedenim organizacijama Vlada djeluje neiskreno kad je u pitanju odnos prema nasljeđu Drugog svjetskog rata, i to zbog čitavog niza stvari, od de facto legitimiranja ustaškog pozdrava, pa na dalje, o čemu smo više puta pisali. Kad se pak, zbog uskršnjih praznika, ova četiri događaja zgusnu u četiri dana, kao što je to slučaj ove godine, dodatno postaje vidljiva nezrelost vladajućih i nemogućnost društva da se jasno odredi prema vlastitoj prošlosti.
Jer kad bismo bili imalo zdravije društvo ovih dana bismo ozbiljno razgovarali o zločinačkom karakteru ustaške ideologije i države, o užasu Jasenovca i o značaju 14. travnja, kad je u Splitu 1945. formirana prva Narodna Vlada Hrvatske, iz koje današnja Hrvatska vuče legitimitet. A da je sve to skupa tako, divna knjiga Danka Oblaka ‘Modri prozori’, o kojoj se iz dječje perspektive govori o užasu Pavelićevog Zagreba i dalje bi bila obavezna lektira i dio kulturnog nasljeđa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovo društvo, koje se nije odredilo prema prošlosti, naprosto ne može apsorbirati tri obljetnice u četiri dana
Zašto je problem što su obljetnica 10. travnja, jasenovačke kolone i proslava utemeljenja prve Narodne vlade Hrvatske ugurane u četiri dana travnja
Kad bismo bili imalo zdravije društvo, ovih dana bismo ozbiljno razgovarali o zločinačkom karakteru ustaške ideologije i države, o užasu Jasenovca i o značaju 14. travnja, kad je u Splitu 1945. formirana prva Narodna Vlada Hrvatske, iz koje današnja Hrvatska vuče legitimitet.
Proljetna travanjsko-svibanjska obilježavanja važnih povijesnih datuma u hrvatskom društvu svake godine izazovu manje-više iste i posve oprečne reakcije. Od desetog, preko četrnaestog travnja, obilježavanja jasenovačkog proboja, Dana pobjede nad fašizmom, pa sve do bleiburškog okupljanja, društvo se podijeli, zauzmu se politički, historiografski i medijski položaji, pa krene metaforičko prekomjerno granatiranje jednih i drugih.
Mnogi će naravno reći kako i sam to radim ovim tekstom, ali pišem ga iz dva razloga. Jedan zbog toga što sam profesionalni povjesničar i logično da je o svemu tome nešto kažem, a drugi koji proizlazi iz prvoga jest što smatram da bilo tko, tko je javno prisutan mora napraviti sve da ovo društvo konačno iskorači u suvremenost i nadiđe monotoniju ovih rasprava. Iako sam to već u više navrata javno rekao, ovdje ću ponoviti kako smatram da će to biti moguće u času kada stavovi ekstremne revizionističke desnice prestanu utjecati na mainstream politiku, u prvom redu na vladajući HDZ, kao i na vodstvo Katoličke crkve.
Oslobodilačka vojska na pravoj strani povijesti
Stvari su vrlo jednostavne. Jugoslavija je okupirana od strane Sila osovine, koji su na njenom prostoru instalirali sebi podložne i ideološki bliske režime, koji su zapravo bili podložni okupatorskim vojnicima i odlukama. Na prostoru današnje Hrvatske, bez Istre, Rijeke, Zadra i nekih otoka, kao i Bosne i Hercegovine, instalirana je NDH na čelu s ustaškim pokretom, čija je ideologija i praksa bila isključivo zločinačka.
Po zvjerstvima se logor smrti u Jasenovcu, u kojem je ubijeno skoro 90 tisuća ljudi, izdvojio kao posebno stravičan. Protiv tog režima i općenito okupacije zemlje, borio se Narodnooslobodilački pokret, koji je po pobjedi i oslobođenju zemlje, 14. travnja 1945. formirao u Splitu prvu Narodnu vladu Hrvatske, iz koje današnja Republika Hrvatska vuče pravni legitimitet i ustavne temelje. Je li na kraju rata i neposredno nakon njega bilo osvetničkih zločina? Naravno da jeste. Je li uveden demokratski višepartijski režim? Naravno da nije.
O ovim lošim stranama partizanske borbe i socijalističke vlasti, ne samo da se može i treba razgovarati, nego se to i radi već tri desetljeća. No, ništa od tih rasprava jednostavno ne može utjecati na to da je to bila jedina oslobodilačka vojska na pravoj strani povijesti. Međutim, s obzirom na nespremnost svih hadezeovih vlada i predsjednika, od Tuđmana do Plenkovića, da bez ikakvih ograda legitimiraju antifašističko nasljeđe i odbace sve raširenije revizionističke narative, neovisno o tome čime je ta nespremnost bila ili jeste motivirana, mi sada imamo situaciju da se u Splitu već godinama 10. travnja uz prisustvo izaslanika lokalnih vlasti postrojavanju ljudi koji se otvoreno pozivaju na ustaštvo i ustašku baštinu.
Opet je došla do izražaja nezrelost vladajićih
Još tragičnije od toga je što svake godine svečano obilježavanje 14. travnja i godišnjice utemeljenja prve Narodne vlade Hrvatske dobije neusporedivo manje medijskog i svakog drugog prostora i jedva negdje prođe kao lokalna vijest. Uvjerljivo je pak najgore to što sad već četvrtu godinu za redom, sasvim logično, imamo paralelno obilježavanje proboja posljednjih preživjelih logoraša iz Jasenovca. Jedno koje organiziraju srpske, židovske, romske i antifašističke organizacije i drugo koje organizira Vlada.
Dvije komemoracije su sasvim logične iz razloga što svim navedenim organizacijama Vlada djeluje neiskreno kad je u pitanju odnos prema nasljeđu Drugog svjetskog rata, i to zbog čitavog niza stvari, od de facto legitimiranja ustaškog pozdrava, pa na dalje, o čemu smo više puta pisali. Kad se pak, zbog uskršnjih praznika, ova četiri događaja zgusnu u četiri dana, kao što je to slučaj ove godine, dodatno postaje vidljiva nezrelost vladajućih i nemogućnost društva da se jasno odredi prema vlastitoj prošlosti.
Jer kad bismo bili imalo zdravije društvo ovih dana bismo ozbiljno razgovarali o zločinačkom karakteru ustaške ideologije i države, o užasu Jasenovca i o značaju 14. travnja, kad je u Splitu 1945. formirana prva Narodna Vlada Hrvatske, iz koje današnja Hrvatska vuče legitimitet. A da je sve to skupa tako, divna knjiga Danka Oblaka ‘Modri prozori’, o kojoj se iz dječje perspektive govori o užasu Pavelićevog Zagreba i dalje bi bila obavezna lektira i dio kulturnog nasljeđa.