Meci su tako unakazili tijela devetnaestero školaraca, da ih nisu mogli identificirati. Užasnutim roditeljima uzeli su uzorke sline kako bi DNA metodom potvrdili njihov identitet. Roditelji su sudbinu svoje djece saznali stravičnom metodom eliminacije: kad su došli u školu, oni koji nisu našli svoje dijete mogli su zaključiti da je ubijeno. Odveli bi ih potom do tijela mališana ne bi li ih pokušali prepoznati po odjeći.
Devetnaestero djece i dvije učiteljice u teksaškom gradiću Uvaldeu ubijeni su iz poluautomatske puške AR-15, standardnog oružja američkih masovnih ubojica. Djeca su išla u drugi, treći i četvrti razred osnovne škole. Ubio ih je tinejdžer, 18-godišnjak kojemu po teksaškim zakonima za posjedovanje i nošenje oružja nije trebala ni dozvola ni prethodno iskustvo.
Dva, tri dana, možda i cijeli tjedan
Masakr je zgrozio Ameriku, potreseni predsjednik Joe Biden obratio se naciji, sve ostale vijesti pale su u drugi plan. I tako će biti dva-tri dana, možda i cijeli tjedan, dok se i ovo krvoproliće ne zaboravi kao nebrojena prije njega. Prije deset dana u Buffalu u New Yorku domaći terorist ubio je desetero crnaca u trgovačkom centru. Dan kasnije u Kaliforniji još jedan rasist otvorio je vatru na Kineze u jednoj crkvi, ubivši jednu osobu. Pokolj u Uvaldeu treći je masakr u Americi u manje od dva tjedna.
Masovno ubojstvo u Buffalu imalo je politički motiv, čini se da ovo u Teksasu nije. Ubojica u Buffalu, također 18-godišnjak, vjerovao je u tzv. Teoriju velike zamjene, ekstremističku laž po kojoj “elite” pokušavaju promijeniti rasnu strukturu društva kako bijelci više ne bi činili većinu. Ubojica u Teksasu bio je Latino, kao i većina njegovih žrtava; za sobom nije ostavio “manifest”.
Uvalde, za razliku od Buffala, nije čin terorizma i zbog toga je još više frustrirajući. Kad se zločin dogodi u ime ideologije, preživjelima i društvu preostaje barem borba protiv mrzilačke i nasilne ideologije te tako osjećaj da angažman ima smisla i da postoji barem simbolična pravda za žrtve. To se u slučaju Uvaldea ne može dogoditi.
Ideologija koja ubija Amerikance
Gunman u Uvaldeu nije ubio iz ideologije, ali daleko od toga da iza pokolja devetnaestero mališana i dviju učiteljica ne stoji ideologija: stoji itekako, opasna sveprožimajuća ideologija koja Amerikance ubija već duže od pola stoljeća. Problem je što je ta ekstremna ideologija postala američki mainstream, što se poziva na temelje upisane u američkom ustavu i što je opslužuje politički, lobistički i medijski kartel oko Republikanske stranke.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ekstremistička ideologija glorificiranja oružja razvila se u Americi u drugoj polovici prošlog stoljeća i postala nezaobilazni politički kredo ovdašnje desnice. Desnica je pak postala sve radikalnija i sklonija koketiranju s nasiljem: sjetite se samo pokušaja državnog udara prošle godine. Takva politička atmosfera, u kojoj je posve normalno da političari u kampanji snime spot gdje pucaju iz puške ili pištolja, normalizira upotrebu oružja i stvara privid dopuštenosti čak i kod onih koji ne dijele političke stavove republikanskih kandidata, ili nemaju nikakve političke stavove.
‘Ne treba ni dozvola ni iskustvo’
Guverner Teksasa Greg Abbott, koji je svijetu priopćio vijest o pokolju u Uvaldeu, nedavno se na Twitteru hvalio kako u Teksasu za otvoreno nošenje oružja “ne treba ni dozvola ni iskustvo”. Posjedovanje oružja postalo je rak američkog društva: 330 milijuna stanovnika posjeduje više od 400 milijuna komada oružja, više od jedne puške po glavi. Zbog toga se glavne političke i društvene posljedice pokolja u Uvaldeu mogu sažeti u sljedeću prognozu:
Ništa se neće promijeniti. Baš ništa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Masovni pokolji eskaliraju još od 1990-ih i svaka godina sve je gora. Meta ubojica često su škole: Columbine 1999. godine, Virginia Tech 2007., Sandy Hook 2012. i Parkland 2018. Oružje je 2020. postalo glavni uzrok smrti djece i tinejdžera u Americi, istisnuvši po prvi put prometne nesreće kao glavni faktor. Pokolj djece trebao bi biti mobilizirajući faktor da društvo nešto promijeni. Za razliku od politički motiviranih ubojstava, gdje netko može simpatizirati s ciljem ili napad iskoristiti za upiranje prstom u političke protivnike, ne postoji politička grupa koja želi vidjeti mrtvu djecu.
Oni kojima mrtva djeca ne smetaju
Kad se pokolj djece pretvori u propuštenu priliku za promjenu – a to se dogodilo dosad svaki put – to je dodatna tragedija nakon tragedije. Prvo, zato što pokazuje da možda ne postoji politička opcija koja želi mrtvu djecu, ali postoji politička opcija kojoj mrtva djeca – ne smetaju. Drugo, propuštena prilika da se pooštre zakoni i ukloni najubojitije oružje tragedija su i utoliko što šalju poruku preživjelima: vi ste sljedeći. Jer ako je nešto u Americi redovito, to su porezi i smrt u masovnim pokoljima.
Politička opcija kojoj mrtva djeca ne smetaju, poznata kao Republikanska stranka, opstruirala je svaki pokušaj uvođenja čak i minimalnih kriterija za posjedovanje oružja. Pridodajte im nekolicinu demokrata (trenutačno dvojica senatora) iz ruralnih država koji se također slikaju s puškama u kampanji, i imate blokadu svakog pokušaja razumnog reguliranja oružja u Senatu. Napravili su to nakon Sandy Hooka, ponovili nakon Parklanda, učinit će to i ovog puta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Većina Amerikanaca, s druge strane, podržava postroženje uvjeta za držanje oružja: ankete sugeriraju da čak 80 posto smatra da treba uvesti obaveznu provjeru kupca prije prodaje oružja, a većina smatra i da bi poluautomatske puške koje mogu ubiti desetke ljudi u par sekundi trebalo zabraniti. No, mišljenje većine nikad se ne pretoči u zakon. Zašto? Zato što je Amerika u nekim aspektima postala minoritanska demokracija, politički sistem u kojemu je manjina iznašla način kako da demokratskim ili kvazidemokratskim putem osigura svoju volju unatoč drukčijim željama većine.
Pravo embrija važnije od prava na život trudnice
U tom smislu, pokolj u Uvaldeu posljedica je iste duboke krize američkog političkog sistema kao i nedavna odluka Vrhovnog suda da ukine pravo na pobačaj. Ogromna većina Amerikanaca, baš kao i u slučaju oružja, smatra da pravo na pobačaj treba biti zajamčeno svakoj ženi – brojke i ovdje idu do 80 posto ispitanih. No, manjina ideoloških ekstremista, na krilima Republikanske stranke, na Vrhovnom sudu je stvorila ultrakonzervativnu većinu, demokratskim i kvazidemokratskim sredstvima: Donald Trump, koji je izabran za predsjednika s tri milijuna glasova manje od svoje protivnice, imenovao je trećinu sudaca. Prethodno je republikanski Senat uskratio pravo Baracku Obami da imenuje svog kandidata za suca.
Silujući ili poštujući proceduru, sve to napravljeno je zakonitim putem, ali protivno jasnoj volji većine javnosti. Republikanska stranka postala je amalgam ideja zadrtih fundamentalista, novca ideološki angažiranih milijardera i prakse političkih oportunista koji pristaju na svaki kurs dok im to omogućuje da ostanu na vlasti. Unutarstranački izbori – primaries – pogoduju ekstremistima jer na njih izlaze samo najangažiraniji birači, što je problem i na ljevici, ali Demokratska stranka nema ni približno luđaka kao republikanci. Na kraju, kombinacija fanatizma, novca i kukavičluka dovodi do političkih ishoda poput ukidanja prava na pobačaj ili neograničenog držanja oružja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovaj fundamentalizam posebno je opasan jer svoja “prava” stavlja iznad prava na život: pravo embrija važnije im je od prava na život trudne žene koja će umrijeti na ilegalnom postupku. Pravo da ne nose maske važnije im je od prava drugih ljudi da se ne zaraze virusom i ne umru bez potrebe. Pravo na držanje oružja kako bi se jednog dana teoretski mogli podići na ustanak protiv “tiranske vlasti” važnije im je od prava na život devetnaestero školaraca i njihovih dviju učiteljica u Uvaldeu.
Nema puno nade da će išta popraviti
No, koliko god djece da izgubi život, ništa se neće promijeniti. Republikanska stranka i Nacionalna udruga vlasnika oružja (NRA) prepoznali su sve pukotine i slabe točke sistema i okrenuli ga u svoju korist: NRA iz fanatizma, GOP za novac. Američki federalni sistem, po kojem slabo naseljene ruralne države sklone držanju oružja imaju isti broj predstavnika u Senatu kao i mnogoljudne Kalifornija i New York, samo je jedan od kotača koji manjini omogućuje da svoju volju zakonito nameće većini. Predsjednik je pritom gotovo nemoćan: iako je Biden pokazao da američki predsjednik u povoljnim okolnostima može desetkovati cijelu rusku vojnu silu, ne može napraviti gotovo ništa da desetkuje oružje u američkim domovima.
I tu je problem još veći od svega spomenutog: zamislimo da se sutra nekim čudom uvedu sve razumne pooštrene mjere za držanje oružja u cijeloj Americi. Stotine milijuna komada oružja neće u tom trenutku nestati. Dotok novog oružja možda bi se mogao zaustaviti. No, i u optimističnom scenariju postojeće oružje bit će tu još desetljećima. A problem svih problema je na kraju u oružju: iako republikanski političari nakon svakog pokolja govore da je problem u mentalnom zdravlju, Amerika nema značajno više psihički bolesnih osoba od ostatka svijeta. Ono po čemu je Amerika specifična je količina oružja u rukama građana; broj mrtvih u pokoljima posljedica je sveprisutnosti ubojitih cijevi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zato nema puno nade da će išta popraviti. Ideološki fanatizam, politički kukavičluk i big money, smjesa su koja će nastaviti uzimati živote; ponekad će žrtve biti obični građani, ili će ih biti manje od deset, pa o njima nećemo puno pričati. Ponekad ćemo o njima govoriti jer su djeca, ili će ih biti pedeset i više, kao onomad u gay klubu na Floridi ili na koncertu u Las Vegasu, pa ćemo na televiziji gledati kako čitaju njihova imena i pokazuju prizore sa sprovoda. No, sve dok je manjinska volja Republikanske stranke ušančena u američkim institucijama, ništa se neće promijeniti. Baš ništa.
Ovo je Amerika danas: Ogromna većina građana želi kontrolu oružja i pravo na pobačaj ali sustav su oteli ultrakonzervativci
Silujući ili poštujući proceduru, sve to napravljeno je zakonitim putem, ali protivno jasnoj volji većine javnosti
Politička opcija kojoj mrtva djeca ne smetaju, poznata kao Republikanska stranka, opstruirala je svaki pokušaj uvođenja čak i minimalnih kriterija za posjedovanje oružja. Pridodajte im nekolicinu demokrata (trenutačno dvojica senatora) iz ruralnih država koji se također slikaju s puškama u kampanji, i imate blokadu svakog pokušaja razumnog reguliranja oružja u Senatu
Meci su tako unakazili tijela devetnaestero školaraca, da ih nisu mogli identificirati. Užasnutim roditeljima uzeli su uzorke sline kako bi DNA metodom potvrdili njihov identitet. Roditelji su sudbinu svoje djece saznali stravičnom metodom eliminacije: kad su došli u školu, oni koji nisu našli svoje dijete mogli su zaključiti da je ubijeno. Odveli bi ih potom do tijela mališana ne bi li ih pokušali prepoznati po odjeći.
Devetnaestero djece i dvije učiteljice u teksaškom gradiću Uvaldeu ubijeni su iz poluautomatske puške AR-15, standardnog oružja američkih masovnih ubojica. Djeca su išla u drugi, treći i četvrti razred osnovne škole. Ubio ih je tinejdžer, 18-godišnjak kojemu po teksaškim zakonima za posjedovanje i nošenje oružja nije trebala ni dozvola ni prethodno iskustvo.
Dva, tri dana, možda i cijeli tjedan
Masakr je zgrozio Ameriku, potreseni predsjednik Joe Biden obratio se naciji, sve ostale vijesti pale su u drugi plan. I tako će biti dva-tri dana, možda i cijeli tjedan, dok se i ovo krvoproliće ne zaboravi kao nebrojena prije njega. Prije deset dana u Buffalu u New Yorku domaći terorist ubio je desetero crnaca u trgovačkom centru. Dan kasnije u Kaliforniji još jedan rasist otvorio je vatru na Kineze u jednoj crkvi, ubivši jednu osobu. Pokolj u Uvaldeu treći je masakr u Americi u manje od dva tjedna.
Masovno ubojstvo u Buffalu imalo je politički motiv, čini se da ovo u Teksasu nije. Ubojica u Buffalu, također 18-godišnjak, vjerovao je u tzv. Teoriju velike zamjene, ekstremističku laž po kojoj “elite” pokušavaju promijeniti rasnu strukturu društva kako bijelci više ne bi činili većinu. Ubojica u Teksasu bio je Latino, kao i većina njegovih žrtava; za sobom nije ostavio “manifest”.
Uvalde, za razliku od Buffala, nije čin terorizma i zbog toga je još više frustrirajući. Kad se zločin dogodi u ime ideologije, preživjelima i društvu preostaje barem borba protiv mrzilačke i nasilne ideologije te tako osjećaj da angažman ima smisla i da postoji barem simbolična pravda za žrtve. To se u slučaju Uvaldea ne može dogoditi.
Ideologija koja ubija Amerikance
Gunman u Uvaldeu nije ubio iz ideologije, ali daleko od toga da iza pokolja devetnaestero mališana i dviju učiteljica ne stoji ideologija: stoji itekako, opasna sveprožimajuća ideologija koja Amerikance ubija već duže od pola stoljeća. Problem je što je ta ekstremna ideologija postala američki mainstream, što se poziva na temelje upisane u američkom ustavu i što je opslužuje politički, lobistički i medijski kartel oko Republikanske stranke.
Ekstremistička ideologija glorificiranja oružja razvila se u Americi u drugoj polovici prošlog stoljeća i postala nezaobilazni politički kredo ovdašnje desnice. Desnica je pak postala sve radikalnija i sklonija koketiranju s nasiljem: sjetite se samo pokušaja državnog udara prošle godine. Takva politička atmosfera, u kojoj je posve normalno da političari u kampanji snime spot gdje pucaju iz puške ili pištolja, normalizira upotrebu oružja i stvara privid dopuštenosti čak i kod onih koji ne dijele političke stavove republikanskih kandidata, ili nemaju nikakve političke stavove.
‘Ne treba ni dozvola ni iskustvo’
Guverner Teksasa Greg Abbott, koji je svijetu priopćio vijest o pokolju u Uvaldeu, nedavno se na Twitteru hvalio kako u Teksasu za otvoreno nošenje oružja “ne treba ni dozvola ni iskustvo”. Posjedovanje oružja postalo je rak američkog društva: 330 milijuna stanovnika posjeduje više od 400 milijuna komada oružja, više od jedne puške po glavi. Zbog toga se glavne političke i društvene posljedice pokolja u Uvaldeu mogu sažeti u sljedeću prognozu:
Ništa se neće promijeniti. Baš ništa.
Masovni pokolji eskaliraju još od 1990-ih i svaka godina sve je gora. Meta ubojica često su škole: Columbine 1999. godine, Virginia Tech 2007., Sandy Hook 2012. i Parkland 2018. Oružje je 2020. postalo glavni uzrok smrti djece i tinejdžera u Americi, istisnuvši po prvi put prometne nesreće kao glavni faktor. Pokolj djece trebao bi biti mobilizirajući faktor da društvo nešto promijeni. Za razliku od politički motiviranih ubojstava, gdje netko može simpatizirati s ciljem ili napad iskoristiti za upiranje prstom u političke protivnike, ne postoji politička grupa koja želi vidjeti mrtvu djecu.
Oni kojima mrtva djeca ne smetaju
Kad se pokolj djece pretvori u propuštenu priliku za promjenu – a to se dogodilo dosad svaki put – to je dodatna tragedija nakon tragedije. Prvo, zato što pokazuje da možda ne postoji politička opcija koja želi mrtvu djecu, ali postoji politička opcija kojoj mrtva djeca – ne smetaju. Drugo, propuštena prilika da se pooštre zakoni i ukloni najubojitije oružje tragedija su i utoliko što šalju poruku preživjelima: vi ste sljedeći. Jer ako je nešto u Americi redovito, to su porezi i smrt u masovnim pokoljima.
Politička opcija kojoj mrtva djeca ne smetaju, poznata kao Republikanska stranka, opstruirala je svaki pokušaj uvođenja čak i minimalnih kriterija za posjedovanje oružja. Pridodajte im nekolicinu demokrata (trenutačno dvojica senatora) iz ruralnih država koji se također slikaju s puškama u kampanji, i imate blokadu svakog pokušaja razumnog reguliranja oružja u Senatu. Napravili su to nakon Sandy Hooka, ponovili nakon Parklanda, učinit će to i ovog puta.
Većina Amerikanaca, s druge strane, podržava postroženje uvjeta za držanje oružja: ankete sugeriraju da čak 80 posto smatra da treba uvesti obaveznu provjeru kupca prije prodaje oružja, a većina smatra i da bi poluautomatske puške koje mogu ubiti desetke ljudi u par sekundi trebalo zabraniti. No, mišljenje većine nikad se ne pretoči u zakon. Zašto? Zato što je Amerika u nekim aspektima postala minoritanska demokracija, politički sistem u kojemu je manjina iznašla način kako da demokratskim ili kvazidemokratskim putem osigura svoju volju unatoč drukčijim željama većine.
Pravo embrija važnije od prava na život trudnice
U tom smislu, pokolj u Uvaldeu posljedica je iste duboke krize američkog političkog sistema kao i nedavna odluka Vrhovnog suda da ukine pravo na pobačaj. Ogromna većina Amerikanaca, baš kao i u slučaju oružja, smatra da pravo na pobačaj treba biti zajamčeno svakoj ženi – brojke i ovdje idu do 80 posto ispitanih. No, manjina ideoloških ekstremista, na krilima Republikanske stranke, na Vrhovnom sudu je stvorila ultrakonzervativnu većinu, demokratskim i kvazidemokratskim sredstvima: Donald Trump, koji je izabran za predsjednika s tri milijuna glasova manje od svoje protivnice, imenovao je trećinu sudaca. Prethodno je republikanski Senat uskratio pravo Baracku Obami da imenuje svog kandidata za suca.
Silujući ili poštujući proceduru, sve to napravljeno je zakonitim putem, ali protivno jasnoj volji većine javnosti. Republikanska stranka postala je amalgam ideja zadrtih fundamentalista, novca ideološki angažiranih milijardera i prakse političkih oportunista koji pristaju na svaki kurs dok im to omogućuje da ostanu na vlasti. Unutarstranački izbori – primaries – pogoduju ekstremistima jer na njih izlaze samo najangažiraniji birači, što je problem i na ljevici, ali Demokratska stranka nema ni približno luđaka kao republikanci. Na kraju, kombinacija fanatizma, novca i kukavičluka dovodi do političkih ishoda poput ukidanja prava na pobačaj ili neograničenog držanja oružja.
Ovaj fundamentalizam posebno je opasan jer svoja “prava” stavlja iznad prava na život: pravo embrija važnije im je od prava na život trudne žene koja će umrijeti na ilegalnom postupku. Pravo da ne nose maske važnije im je od prava drugih ljudi da se ne zaraze virusom i ne umru bez potrebe. Pravo na držanje oružja kako bi se jednog dana teoretski mogli podići na ustanak protiv “tiranske vlasti” važnije im je od prava na život devetnaestero školaraca i njihovih dviju učiteljica u Uvaldeu.
Nema puno nade da će išta popraviti
No, koliko god djece da izgubi život, ništa se neće promijeniti. Republikanska stranka i Nacionalna udruga vlasnika oružja (NRA) prepoznali su sve pukotine i slabe točke sistema i okrenuli ga u svoju korist: NRA iz fanatizma, GOP za novac. Američki federalni sistem, po kojem slabo naseljene ruralne države sklone držanju oružja imaju isti broj predstavnika u Senatu kao i mnogoljudne Kalifornija i New York, samo je jedan od kotača koji manjini omogućuje da svoju volju zakonito nameće većini. Predsjednik je pritom gotovo nemoćan: iako je Biden pokazao da američki predsjednik u povoljnim okolnostima može desetkovati cijelu rusku vojnu silu, ne može napraviti gotovo ništa da desetkuje oružje u američkim domovima.
I tu je problem još veći od svega spomenutog: zamislimo da se sutra nekim čudom uvedu sve razumne pooštrene mjere za držanje oružja u cijeloj Americi. Stotine milijuna komada oružja neće u tom trenutku nestati. Dotok novog oružja možda bi se mogao zaustaviti. No, i u optimističnom scenariju postojeće oružje bit će tu još desetljećima. A problem svih problema je na kraju u oružju: iako republikanski političari nakon svakog pokolja govore da je problem u mentalnom zdravlju, Amerika nema značajno više psihički bolesnih osoba od ostatka svijeta. Ono po čemu je Amerika specifična je količina oružja u rukama građana; broj mrtvih u pokoljima posljedica je sveprisutnosti ubojitih cijevi.
Zato nema puno nade da će išta popraviti. Ideološki fanatizam, politički kukavičluk i big money, smjesa su koja će nastaviti uzimati živote; ponekad će žrtve biti obični građani, ili će ih biti manje od deset, pa o njima nećemo puno pričati. Ponekad ćemo o njima govoriti jer su djeca, ili će ih biti pedeset i više, kao onomad u gay klubu na Floridi ili na koncertu u Las Vegasu, pa ćemo na televiziji gledati kako čitaju njihova imena i pokazuju prizore sa sprovoda. No, sve dok je manjinska volja Republikanske stranke ušančena u američkim institucijama, ništa se neće promijeniti. Baš ništa.