Nekad je nužno odabrati stranu

U bolnicu se uvodi topla voda nakon što je premijer dobio nezgodno pitanje na presici

Kako je (i zašto) premijer Andrej Plenković otkrio toplu vodu

FOTO: Pixsell

Totalno eko-svjesno tuširanje hladnom vodom, čiju se postojanu temperaturu osigurava upotrebom sasvim obnovljive energije, dakle, studenim zrakom koji se ionako zimskih dana besplatno nalazi u okolišu, postalo je nešto veći problem kad se bolnica počela puniti, između ostalih, covid-bolesnicima.

Svjetlija budućnost, ponavljaju ovdje to kroz nekoliko desetljeća i nekoliko država i državnih saveza, samo što nije. Doći će, jednom.

A onda će biti muke nasljednicima objasniti kako je, zapravo, društvo funkcioniralo u vrijeme dok se budućnost – uređenija, mirnija i bogatija samo iščekivala. Skromna sličica koja će možda više od višetomnih socioloških i politoloških studija reći kako je to doista izgledalo moći će se naći u davnoj, mračno pandemijskoj 2020. godini. U priči o jednoj zdravstvenoj ustanovi.

Energetska obnova i 78 milijuna

Hrvatska, dakle, u skoro 30 godina nije uspjela sagraditi niti jednu jedinu novu bolnicu. U tim, ne baš sretnim uvjetima, zatekao ju je i Covid-19. Krajem godine, stanje je bilo stravično – preko tri tisuće mrtvih i najviše zaraženih po broju stanovnika u cijeloj Europskoj uniji.

U drugom najvećem gradu, Splitu, bolnica Križine proglašena je Covid-bolnicom. Već su mjesecima u njoj liječeni, između ostalih, zaraženi koronavirusom. Bolnica Križine je, činilo se, imala solidne uvjete – uostalom, relativno nedavno, 2015. godine, na njoj je odrađena energetska obnova vrijedna 78 milijuna kuna, a troškovi energenata od 11 milijuna kuna su se, kako je tvrdio izvođač radova, više nego prepolovili.

Na toploj vodi se ne može uštedjeti

Bolnica u splitskom kvartu Križine je, međutim, imala jedan ozbiljan, sistemski problem. Onaj s toplom vodom. Kad je građena, u nju nije ugrađen sustav za recirkulaciju vode, što znači da nisu postojale dvije zasebne cijevi za toplu i hladnu vodu, već samo jedna. U kojoj bi se u zimskim danima posebno, prethodno zagrijana voda – hladila.

Pa bi tako ponekad trebali i desetci minuta da cijevima opet potekne toplija voda od mrzle, a svjedoci tvrde da bi se i onda, ponekad jednostavno prebacila na hladnu.

Problem nije riješen ni energetskom obnovom. Ondašnji sanacijski upravitelj KBC-a Split, Kolja Poljak, 2016. godine je to objašnjavao dosta jednostavno – “u projektu taj segment nije bio definiran zato što on ne donosi nikakvu uštedu energije, pa ga izvođač radova i nije mogao obuhvatiti”.

Mediteransko-apokaliptični scenarij

Totalno eko-svjesno tuširanje hladnom vodom, čiju se postojanu temperaturu osigurava upotrebom sasvim obnovljive energije, dakle, studenim zrakom koji se ionako zimskih dana besplatno nalazi u okolišu, postalo je nešto veći problem kad se bolnica počela puniti, između ostalih, covid-bolesnicima.

Da mediteransko-apokaliptični scenarij bude potpun, neki od pacijenata su se dosjetili jadu tako što su kosu prali u frizerskom salonu u obližnjem trgovačkom centru, a jedan covid-pozitivan bolesnik s teškom kliničkom slikom je, kako je izjavljivao za novine “po cijenu života”, pokupio stvari, inzistirao na otpusnom pismu i otišao – kući. Pod ekološki nešto manje prihvatljiv tuš s toplom vodom.

Kad je problem postao dramatičan

Sve to, međutim, i dalje nije bio dramatičan problem. Novine su, istina, pisale, pacijenti i njihove obitelji se bunili, ali je, eto još početkom rujna, uprava slijegala ramenima. “Radi se o kroničnom problemu, potrebne su bolje instalacije i radimo na tome da ih poboljšamo. Još nam nedostaje oko 300 tisuća kuna da bi se taj problem sanirao i da bi sustav optimalno radio”, izjavio je 3. rujna te 2020. godine dr. Krešimir Dolić, zamjenik bolničkog ravnatelja.

A onda je pitanje o nedostatku tople vode u covid-bolnici u drugom najvećem hrvatsku gradu postavljeno premijeru Andreju Plenkoviću. Usred presice u kojoj je ovaj ljutito tumačio javnosti kako ne želi ulaziti u priče o političkoj i osobnoj odgovornosti za mračnu korona situaciju u zemlji, koja se, posve iznenađujuće, poklopila s kašnjenjem odluke o uvođenju strožih epidemioloških mjera.

Pisalo je – već

Premijer je odvratio kako se valjda ne očekuje od njega da iz sobe u Vladinoj zgradi rješava pitanje tople vode u nekoj zdravstvenoj ustanovi, uz uvjerenje da će ravnatelj KBC-a Split to – srediti. Samo nekoliko sati nakon tog odgovora (i pet godina nakon energetske obnove, a 30 nakon osamostaljivanja Hrvatske) neki portali su objavili sretnu vijest: “Radovi na sustavu tople vode u KBC-u Split počinju već sutra”. Da, stvarno je pisalo – već.

Eto, djeco, na ovom sitnom primjeru jedne bolnice i tople vode, prilično slikovito se vidi kako je nekad, prije nego što je nastupila svijetla budućnost, funkcionirala Republika Hrvatska – čak i u izvanrednim situacijama. Štednja na javnim uslugama, ignoriranje problema, improvizacija, javašluk, izbjegavanje odgovornosti, politikantstvo i očajnički PR. Sve u jednoj, jedinoj – slavini.