Ovo je ludo. Brat bivšeg ministra Marića nakon par dana dao je ostavku u državnoj firmi. Sad tuži, volio bi plaće i odštetu
Svetimir Marić, brat Gorana Marića, tuži tvrtku kćer HŽ-a, traži oko 170 tisuća kuna
Afera sa zapošljavaljem Svetimira Marića, brata bivšeg ministra Gorana Marića, na funkciji člana uprave državne tvrtke Tehnički servis željezničkih vozila (TSŽV), dobila je svoj sudski epilog. Gospodin Marić, čije su zapošljavanje mnogi prozvali političkim potezom, traži da mu se isplate plaće za četiri mjeseca, nešto manje od 60 tisuća kuna, iako je ostavku, navodno zbog medijskih pritisaka, dao sam nakon svega par dana od spornog imenovanja.
Naime, Svetimir Marić ostavku je dao nedugo nakon što su u medijima objavljene sumnje da je visoku funkciju dobio isključivo zašto što je ministrov brat. Osim zaostalih plaća, Marić smatra da mu pripada i 113.448 kuna odštete zbog prijevremenog raskidanja ugovora o radu. Nepravomoćnom presudom Općinski radni sud u Zagrebu nedavno ga je odbio, no gospodin Marić ne odustaje. Uložio je žalbu o kojoj sada odlučuje Županijski sud u Zagrebu.
Kako je došao u državnu firmu?
Slučaj imenovanja Svetimira Marića u upravu tvrtke Tehnički servis željezničkih vozila, koju je osnovao HŽ putnički prijevoz, u medijima se pojavio u veljači 2017. godine. Nova TV tada je prva objavila da je direktor tvrtke HŽ Putnički prijevoz Robert Frdelja u ime Skupštine razriješio jednog člana uprave i na njegovo mjesto postavio Svetimira Marića.
Oporba je žestoko napala to imenovanje. Naime, od 30. siječnja do 22. veljače 2017. Svetimir Marić bio je u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Drugim riječima bio je na burzi, što je za Slobodnu Dalmaciju tada potvrdio i sam Frdelja. To bi značilo da je ministrov brat izravno s burze došao na mjesto člana uprave.
Kronologija slučaja
Prema kronologiji koju u tužbi navodi Svetimir Marić, 22. veljače 2017. donijeta je odluka kojom je imenovan za člana uprave TSŽV-a. Sastavljen mu je Ugovor o radu na određeno vrijeme od četiri godine. Početak rada u tom ugovoru bio je 23. veljače.
No, on tvrdi da je u članku 2. Ugovora bilo naznačeno da dobiva stalni radni odnos i to na neodređeno. Međutim, ovaj ugovor, tvrdi Marić, u TSŽV-u nikada nisu potpisali, niti su mu dali odluku o otkazu.
Ubrzo su mediji počeli pisati o novom poslu brata Gorana Marića. Zapošljavanje se stavljalo u politički kontekst. Tada se doznalo i da je Svetimir Marić u tvrtki HŽ putnički prijevoz, odnosno njezinoj tvrtki kćeri Tersus Eko, radio i ranije. Bio je i tamo član uprave, ali je zbog restrukturiranja krajem 2016. dobio poslovno uvjetovani otkaz. Uz otkaz je dobio i otpremninu od oko 35 tisuća kuna.
S. Marić: ‘To je bio čisti medijski linč’
Svetimir Marić medijske objave o svom imenovanju doživljava kao linč. “Taj linč trajao je oko tjedan dana, što ja nisam mogao niti fizički niti psihički podnijeti. Zato sam zbog zaštite digniteta svoje obitelji 2. ožujka 2017. skupštini TSŽV-a podnio ostavku. Nadao sam se da će nakon toga medijski linč prestati. No, nije. Moja obitelj i ja zbog svega trpimo nenadoknadivu štetu”, tvrdi.
Slučaj je tada komentirao i ondašnji ministar Marić, prozvao je medije jer su kritizirali imenovanje njegova brata u upravu državne tvrtke. U medijskom obraćanju zapitao se: zar brat bilo kojeg dužnosnika ne smije profesionalno egzistirati?
Tražio je naknadu za nezaposlene
Nakon što je otišao iz TSŽV-a, Svetimir Marić tužio je tu državnu tvrtku. Iz njegove tužbe proizlazi da je unutar tih tjedan dana, koliko je bio na funkciji člana uprave, otvorio bolovanje. No, tvrdi da ga tvrtka unatoč tome, 2. ožujka, odjavljuje sa Zavoda za mirovinsko osiguranje.
Nekoliko tjedana kasnije, 21. ožujka, ponovno se prijavljuje na burzu. Tražio je i naknadu za nezaposlene, no kako bi ostvario to pravo morao je priložiti odluku o otkazu.
Postaje svjestan da otkaz nikada nije dobio, pa moli Pravnu službu Zavoda za zapošljavanje da je službeno zatraži od TSŽV-a. Tek sredinom lipnja od bivše firme dobiva odgovor da je tražena informacija poslana Hrvatskom zavodu za zapošljavanje.
Je li imalo radio u TSŽV-u?
“Ugovor sa mnom nije sklopljen na zakonit način. Zbog toga mi nije priznat staž osiguranja od 2. ožujka do 30. lipnja 2017., niti mi je priznat status nezaposlene osobe”, naveo je gospodin Marić u tužbi tražeći od suda da utvrdi kako mu zbog tih nezakonitosti ugovor o radu zapravo nikada nije raskinut.
Zatim traži da mu sud regulira raskid ugovora i to zaključno s 30. lipnjem 2017. godine. Drugim riječima, želi da se utvrdi da je od 23. veljače do 30. lipnja radio u TSŽV-u. Za taj period traži i isplatu 56.107 kuna plaće zajedno s kamatama, te još 113.448 kuna s kamatama kao odštetu zbog svega što mu se dogodilo.
TSŽV: ‘Nikada nije radio za nas’
Iz TSŽV-a su Mariću odgovorili kako nema pravo baš ništa tražiti od njih, jer prije nego što je podnio tužbu nije, prema proceduri, tvrtki podnio Zahtjev za zaštitu prava. U pitanju je uobičajeni postupak kod sporova poslodavaca s radnicima.
“To što je gospodin Marić imenovan članom uprave ne znači da je sklopio Ugovor o radu s TSŽV-om. Nadzorni odbor uopće nije odlučivao o sklapanju bilo kakvog ugovora sa Svetimirom Marićem, budući da je podnio ostavku i povukao svoj pristanak na obnašanje dužnosti člana uprave. Evidentno je da ugovor o radu nikada nije sklopljen”, odgovorili su na Marićevu tužbu iz TSŽV-a.
Dodali su kako im za bolovanje uopće nije javio. Samo im je 12. ožujka, dakle punih deset dana od kada je prestao dolaziti na posao, tvrde, poslao potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad. Ta liječnička dokumentacija stigla je, po mišljenju TSŽV-a, prekasno.
Sudovi odbijaju Marića, al’ on ne odustaje
U međuvremenu je u lipnju prošle godine u zasebnom postupku Svetimiru Mariću već pravomoćno odbijen zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu, te isplatom onih 113 tisuća kuna. Općinski radni sud u Zagrebu sada kaže da nema ni pravo na zaostale plaće.
Gospodin Frdelja potvrdio je na sudu da je on bio taj koji Svetimiru Mariću dao posao. Izjavio je da ga je imenovao na mjesto člana uprave. “Spletom medijske pompe Svetimir Marić odlučio je dati neopozivu ostavku na to mjesto. Najavio mi je to i usmeno prije nego što je to učinio pismeno, a je li dolazio na posao uopće ne znam”, svjedočio je.
Na kraju je i sud zaključio kako Marić uopće ne može dokazati da je bio zaposlen u TSŽV-u, niti da je dolazio na posao. Stoga ne može dobiti ni zaostale plaće. No, kao što smo napisali, gospodin Marić ne odustaje – uložio je žalbu.