Ovo je ogromno. Javljaju se signali općenarodnog otrežnjenja, građani konačno počeli uviđati koliko nas korupcija razara

Pa ne živi milijun ljudi u Hrvatskoj u žalosnom siromaštvu jer su svi bezvrijedna nula

FOTO: Sanjin Strukić / Pixsell

Kad se, naime, nigdje u javnom sektoru ne možeš zaposliti ni na najnižoj točki hranidbenog lanca ako ti HDZ-ovi moćnici nisu kumovi, braća ili prijatelj iz osnovne škole, kad se javna sredstva krčme i razdaju po političkim vezama, kad se tako stječu doktorati i kad ministrima pada na pamet da bi se skućili sredstvima društveno subvencionirane stanogradnje namijenjene sirotinji - a sve to u Hrvatskoj igra sto na sat - pa i moramo biti u mrtvom kutu svih ljestvica u EU.

Zabrinutost zbog korupcije u Hrvatskoj nadmašila je strah od pada životnog standarda i to zvuči kao prijelomna vijest. Prema svim istraživanjima o stavovima javnosti, građane je uvijek do sada najviše mučilo kako će gurati sa svojim plaćama i mirovinama, hoće li moći podizati obitelj. Koliko će davati za stanovanje. Hoće li se skucati za pristojnu hranu, za grijanje, za liječenje. I barem djeci za zimske cipele i mali školski izlet.

Svi drugi defekti ove države naredali bi se poslije toga i smatralo se da drukčije i ne može biti. Primarno je preživjeti, ostati na nogama, ne pasti u dugove, a tek onda se broji sve ostalo. U dva nova istraživanja došlo je, međutim, do ozbiljnog preokreta. Strah za egzistenciju više nije prvi izvor zebnje i stresa nego je to postala korupcija.

Treba naglasiti da se taj pomak događa u razdoblju inflacije od barem 13 posto, najava da će proizvođači ključnih artikala opet podići cijene i pojačane nervoze sve većeg broja ljudi da sa svojim prihodima neće moći podnijeti sve veću skupoću.

Signal općenarodnog otrežnjenja

Istraživanja u kojima korupcija iskače u prvi plan kao glavni i najteži problem u Hrvatskoj predstavili su Crobarometar, čiji su rezultati objavljeni u petak, a početkom mjeseca i zagrebački Ekonomski institut i agencija Hendal, koji su raspoloženje javnosti ispitivali krajem prošle godine.

Najveće skupine ispitanika obiju anketa izjasnile su se da je korupcija najgora pošast ovog poretka i zato ih brine još više nego pad standarda i siromaštvo. Pritom je 73 posto sudionika Crobarometra izrazilo letargično uvjerenje da Vlada taj problem neće riješiti, a samo 22 posto da hoće. Rezultati koje je dobio Ekonomski institut otkrivaju pak da građani najvećim leglima korupcije smatraju lokalne vlasti, Vladu, ministarstva i sudstvo, ali većinom kažu da korupciju ne bi prijavili budući da svatko tko to učini – samo nastrada.

Možda je još prerano zaključivati, ali ako se među građanima raširi ovo uvjerenje čija mladica izbija na površinu, a to je da je korupcija kraljica sviju zala koja razaraju ovu zajednicu – ubitačnija čak i od siromaštine – bit će to signal općenarodnog otrežnjenja.

Siromaštvo kao porod korupcije

I to će onda biti ta dobra vijest čije bi se posljedice morale preliti u kampanje, na referendume, u sklapanje političkih saveza i na izbore. A dok društvena većina ne počne logično povezivati dvije tijesno isprepletene stvari, korupciju i siromaštvo, nosit ćemo u nedogled gaće na štapu. Uzrok, posljedica. Jer siromaštvo Hrvatskoj nije namrla neka zla i nekontrolabilna sila nego je ono u velikoj mjeri porod korupcije koja je ovdje bog i batina kompletnog sustava. Što se prije to osvijesti na širem planu, tim bolje, a već užasno kasnimo na štetu svoju i svoje djece.

Kad se, naime, nigdje u javnom sektoru ne možeš zaposliti ni na najnižoj točki hranidbenog lanca ako ti HDZ-ovi moćnici nisu kumovi, braća ili prijatelj iz osnovne škole, kad se javna sredstva krčme i razdaju po političkim vezama, kad se tako stječu doktorati i kad ministrima pada na pamet da bi se skućili sredstvima društveno subvencionirane stanogradnje namijenjene sirotinji – a sve to u Hrvatskoj igra sto na sat – pa i moramo biti u mrtvom kutu svih ljestvica u EU.

Po dućanima se kradu konzerve

Pa ne živi milijun ljudi u Hrvatskoj u žalosnom siromaštvu jer su svi bezvrijedna nula. Nego jer ovdje ne može naprijed tko valja i jer se naprijed gazi po protekciji. Čitam kako se po dućanima naveliko kradu ne briljanti, nego konzerva, pecivo i pakovanje salame. Kradu jer su najdoslovnije gladni. Momci i djevojke napuštaju roditeljski dom s 32 do 35 godina jer ne mogu platiti stan pa žive kod mame.

Prosječna starosna mirovina u Sloveniji, s kojom smo zajedno krenuli u kapitalizam, iznosi 811 eura, a kod nas je 476, evo nam za vratom i Crne Gore, gdje je prosjek već zamalo 400 eura. Prosječna godišnja plaća u Hrvatskoj je 16.170 eura, osvojili smo 27. mjesto među 31 europskom zemljom. Po smrtnosti od raka drugi smo u EU, gore je samo u Mađarskoj. Više od 400 tisuća stanovnika iselilo se iz domovine da djeci pruže perspektivu jednakih šansi, a statistički zavod javlja da se trend nastavlja.

Večernji list podsjeća da je Hrvatska u posljednjih 20 godina – dakle od 2003. kad su se rodili današnji studenti pa do danas – ostvarila najnižu stopu rasta među zemljama Istočne Europe, 1,8 posto na godinu. Pa kad se konačno zbroji da je korijen svega ovoga korupcija, bit će to viša stepenica razvoja ovog društva i naroda. Najavljuju li ova istraživanja taj kvalitativni korak naprijed, tko će ga znati.