Zašto Bernardić ne ruši presudu na 10 milijuna; stručnjaci tvrde da je donesena mimo odluka Vrhovnog suda
Vrlo je izvjesno da SDP ne ide na Vrhovni sud s polemičnom presudom; o tome smo razgovarali s profesorima, sucima i odvjetnicima
Da SDP nije odustao od podnošenja zahtjeva za revizijom presude prema kojoj mora platiti oko deset milijuna kuna Televiziji Sljeme zbog dugova iz izborne kampanje 2009. godine, stručnjaci s kojima smo razgovarali uvjeravaju kako bi imali sasvim realne šanse da dobiju spor u svoju korist. O zahtjevu za reviziju bi odlučivao Vrhovni sud RH. Međutim, nakon što je postignuta nagodba s vlasnikom Televizije Sljeme, Slobodanom Ljubičićem Kikašem, bliskim suradnikom gradonačelnika Milana Bandića s kojim je blizak i predsjednik stranke Davor Bernardić, o otplati duga u ratama u idućih šest godina, SDP je odustao podnošenja zahtjeva za revizijom.
Doznajemo da je upravo to bio Ljubičićev uvjet prema Bernardiću za postizanje nagodbe. Iz samog SDP-a zbog tajnosti dogovora nisu nam potvrdili ovaj uvjet, no da su neslužbene informacije do kojih smo došli točne, potvrđuje činjenica da stranka najavljuje samo podnošenje regresnih tužbi kojima će tražiti povrat ovog novca od Bandića, bivšeg predsjednika Gradske organizacije zagrebačkog SDP-a. Osim protiv njega, regresna tužba će biti podnijeta i protiv Jelene Pavičić Vukičević, tadašnje tajnice gradske organizacije, koja je na izborima bila Bandićeva zamjenica. Bernardić je u to vrijeme bio predsjednik Foruma mladih SDP-a, a tajnica gradske organizacije stavila je po Bandićevom nalogu potpis na sve dokumente na temelju kojih je donijeta presuda protiv SDP-a. Telegram je detaljno usporedio obje, oprečne presude u postupku protiv SDP-a i s pravnim stručnjacima analizirao moguće poteze stranke od kojih se odustalo zbog dogovora sa Slobodanom Ljubičićem.
U SDP-u nismo službeno uspjeli doznati koje je stranačko tijelo donijelo važnu odluku o nagodbi, no i vrlo visoko pozicionirani članovi stranke u neslužbenim su se razgovorima ograđivali, tvrdeći da nisu sudjelovali u tom procesu. Telegram je razgovarao s vrlo upućenim odvjetnikom, bivšim sucem te profesorom trgovačkog prava Zvonimirom Slakoperom. Presuda Visokog trgovačkog suda čini se spornom na nekoliko ključnih mjesta. Prvo, dug je kao što smo već pisali potpisala tajnica. Visoki trgovački sud to nije smatrao spornim, no ova presuda ide direktno protiv odluke Vrhovnog suda koji je ustvrdio kako priznanje duga može potpisati samo ovlašteni zastupnik. U konkretnom, SDP-ovom slučaju, to su mogli učiniti samo predsjednik te financijski direktor stranke, a ne tajnica. Visoki trgovački sud također je posve zanemario jedan zakonski članak, kao i činjenicu da u ovom slučaju uopće nije bilo ugovora što je, smatra cijenjeni profesor, nužno.
Kako je nastao SDP-ov milijunski sud?
SDP-ovo dugovanje od 4,3 milijuna kuna prema tvrtki Designsystem u vlasništvu dugogodišnjeg marketinškog suradnika stranke Borislava Maleševića pojavilo se upravo iz izborne kampanje 2009. godine. Tih 4,3 milijuna kuna odnosilo se na zakup oglasnog prostora što su ih za SDP realizirale firme Advans i Zagrebplakat. Malešević je preuzeo njihova potraživanja i izdao SDP-u fakturu. Nju je u lipnju 2009. godine potpisala Jelena Pavičić Vukićević. Malešević je odmah nakon toga stavio potpis i na Ugovor o cesiji kojim je potraživanje Designsystema preuzela Televizija Sljeme. I primitak fakture i Ugovor o cesiji u ime SDP-a potpisala je Jelena Pavičić Vukićević. Ona je tijekom postupka na Trgovačkom sudu izjavila kako je za to imala odobrenje Milana Bandića, te predsjedništva zagrebačke gradske organizacije SDP-a. Predsjednik gradske organizacije SDP-a tada je, usput, bio gospodin Bandić.
Kako faktura nikada nije plaćena, 2012. godine Slobodan Ljubičić tuži SDP, iz kojeg je Bandić u to vrijeme već izbačen jer se na predsjedničkim izborima kandidirao kao nezavisni kandidat.
Prva presuda bila je u korist SDP-a
Tri godine kasnije Trgovački sud donosi presudu u korist SDP-a jer sporne fakture nije bilo u stranačkim financijskim knjigama. To je tijekom postupka potvrdila i Porezna uprava. Iz podataka koji su dostavljeni na sud bilo je jasno kako Maleševićevu fakturu od 17. lipnja 2009. godine SDP nije evidentirao, niti ga je koristio za ostvarivanje prava na odbitak pretporeza. I Državna revizija je za taj period SDP-ovim financijama dala bezuvjetno mišljenje. Trgovački sud u Zagrebu zato je zaključio kako potraživanje Designsystema prema SDP-u u iznosu od 4,3 milijuna kuna u stvari ne postoji, pa nije moglo biti ni cesije na osnovu koje je Televizija Sljeme tražila povrat duga od SDP-a. U obrazloženju presude bilo je navedeno i da je račun primila za to neovlaštena osoba.
Presuda Višeg trgovačkog suda stručnjacima je sporna
Visoki trgovački sud na taj se podatak nije ni osvrnuo. Njegovo vijeće zaključilo je da je SDP priznao fakturu koju je potpisala Jelena Pavičić Vukičević jer na nju nije uložio nikakav prigovor. Priznata je i cesija o kojoj je dužnik, kako to zahtjev propisuje, bio uredno obaviješten, budući da je na dostavnici također bio potpis Bandićeve tadašnje tajnice. U presudi je citiran i dio njezinog iskaza u kojem je objasnila da je ovlaštenje za potpisivanje ovih dokumenata dobila od Bandića, te da joj je bilo prezentirano da je oko plaćanja sve bilo dogovoreno između Gradske organizacije i središnjice SDP-a. Zato je i dala nalog za njegovo plaćanje, a kako je uz Bandića u to vrijeme imala pravo potpisa u Fini za račune gradske organizacije SDP-a, njezine ovlasti viši sud uopće nije doveo u pitanje. Čim je stavljen potpis na cesiju, SDP je, prema zaključku Visokog trgovačkog suda, izgubio pravo na prigovor protiv spornog računa, te sada mora Televiziji Sljeme platiti tih 4,3 milijuna kuna s kamatama, te još 428.901 kunu sudskih troškova.
S obzirom na ovako različite sudske odluke sugovornici Telegrama, sve redom pravni stručnjaci, uvjereni su da bi SDP imao šanse srušiti presudu u postupku revizije na Vrhovnom sudu.
Što je konkretno SDP mogao učiniti da sruši presudu
Telegramovi sugovornici navode primjer iz revizijskog postupka oznake Revt-54/2005-2 u kojem je Vrhovni sud RH zaključio kako je priznanje duga u pisanom obliku valjano samo ako ga je potpisala osoba koja je ovlašteni zastupnik dužnika. To, po svojoj poziciji u firmi na koju se presuda odnosi, nije šef računovodstva, iz čega se može zaključiti kako i u slučaju SDP-a Jelena Pavičić Vukičević nije bila ovlašteni zastupnik stranke, budući da su to u ono vrijeme bili predsjednik Zoran Milanović, te financijski direktor Gordan Maras.
U slučaju iz ove revizijske presude navodi se kako je šefica računovodstva tvrtke koja je bila tužena zbog duga potpisala i pečatom ovjerila određeno dugovanje. Međutim, priznanje duga koje se daje u pisanom obliku pravno je relevantno samo ako je tu ispravu potpisala osobe koja takva očitovanja u ime dužnika može dati. To je, piše Vrhovni sud, samo njegov ovlašteni zastupnik – osoba koja je u registru trgovačkog suda upisana kao osoba ovlaštena za zastupanje tvrtke. U ovom konkretnom slučaju dug nije potpisao direktor tužene firme, pa samim time ta isprava nema značenje priznanja duga, navedeno je u ovoj revizijskoj presudi na koju se SDP mogao pozvati.
Jedan važan dokaz viši sud potpuno je zanemario
Odvjetnik specijaliziran za trgovačke sporove ukazuje i na sasvim preciznu definiciju iz Članka 221.b Zakona o parničnom postupku što ga je očito u vidu imao prvostaupanjski, Trgovački sud u Zagrebu, kada je odlučivao u sporu Televizije Sljeme i SDP-a. I donio presudu u korist SDP-a, koju je Visoki trgovački sud srušio.
“Ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno”, glasi taj zakonski članak koji se u Zakonu o parničnom postupku nalazi još od 2013. godine. Preslikano na ovaj konkretan spor, SDP nije proveo fakturu za promidžbene usluge niti ju je koristio za odbitak pretporeza, zbog čega se na osnovu nje ne može dokazivati dug prema Televiziji Sljeme.
Nadalje, postoji samo faktura, a ne i ugovor koji je nužan
Zvonimir Slakoper, profesor trgovačkog prava s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu suglasan je s tumačenjem spomenutog stajališta Vrhovnog suda prema kojem se tajnica ne može smatrati odgovornom osobom. Profesor također napominje kako temelj obveze plaćanja ne može biti faktura, nego ugovor, koji pak u pravilu može biti sklopljen i usmeno. U ovom ga slučaju nije bilo.
“U slučaju spora, sud prvo utvrđuje postoji li obveza plaćanja, odnosno ugovor, kao njen temelj i tuženik u sporu može biti dužan određenu svotu novca i može mu biti naloženo plaćanje u slučaju da tužitelj uopće nije izdao fakturu”, napominje gospodin Slakoper. Faktura je, nastavlja, jednostrani akt važan za financijsko i knjigovodstveno poslovanje onoga tko je izdaje i za ispunjavanje njegovih obveza prema državi.
Zbog toga za postojanje obveze plaćanja temeljem ugovora nisu odlučna pitanja je li tužitelj izdao fakturu, je li tuženik primio fakturu i je li evidentirana u njegovim poslovnim knjigama. Ta obveza može postojati i kad je tuženik primio i evidentirao fakturu i kad nije i kad tužitelj uopće nije izdao fakturu. U slučaju spora faktura je automatski dokaz samo za mišljenje izdavatelja da mu je netko dužan određenu svotu novca, ali ne i dokaz da mu je dužan. “Ovisno o konkretnim okolnostima slučaja ona može biti indicij ili jedan od dokaza da dug postoji”, kontekstualizirao je profesor.
Jednim potpisom priznat je milijunski dug
SDP je kao dužnik (cesus) potpisao ugovor o cesiji. Ako je tako, onda je tim potpisom SDP ustvari priznao da je dužnik koji duguje svotu navedenu u ugovoru o cesiji i taj je potpis uzet kao dokaz o postojanju njegovog duga i određene svote tog duga.
“U takvim okolnostima pitanje, ponavljam, izdavanja, primanja ili evidentiranja fakture nije odlučno i bez jačeg dokaza da dug ne postoji”, napominje prof. dr. sc. Zvonimir Slakoper. “No, budući da je dug priznat potpisom na ugovoru o cesiji, sud je ispravno zaključio da dug postoji”, objašnjava profesor svoj stav o dvije različite sudske presude. Takav stav već su iznijeli neki stručnjaci za trgovačko pravo s kojima je Telegram razgovarao odmah nakon objave presude protiv SDP.
Ako tajnica nije proslijedila poštu, to je problem
S druge strane, jedan ugledan bivši sudac, koji nas je zamolio za anonimnost, načelno za Telegram navodi da je svaka pravna osoba, pa i politička stranka, dužna organizirati prijem pismena odnosno pošte koju dobiva od trećih osoba, kao i svojih poslovnih suradnika.
“Pod izrazom pismeno valja razumjeti i prijem faktura, odnosno od osoba koje su joj isporučile robu ili pružile usluge. Ako je pravna osoba propustila organizirati prijem pošte tako da pošta ne dospijeva u ruke ovlaštenih osoba, onda pravna osoba mora trpjeti štetne posljedice svojeg propuštanja, ako je neovlaštena osoba koja je primila poštu nije obavijestila o prispijeću fakture. Takva pravna osoba ne može se osnovano pozivati na to da nije znala za postojanje takve fakture niti svoj propust može prebaciti na teret osobe koja joj je poslala fakturu.
Obveza takvog postupanja proizlazi iz odredbe Članka 10. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, odnosno pažnjom dobrog stručnjaka. Prema mom mišljenju, ne postupa s pažnjom dobrog stručnjaka pravna osoba koja propusti organizirati prijem pošte koju dobiva”, zaključuje.