Ovo je, realno, jedini čovjek kojeg se Donald Trump boji. I možda jedini koji bi ga stvarno mogao rušiti

Trump je demokratu dao 12,500 dolara i Schneiderman je pobijedio svog republikanskog protukandidata. No, Trump i Schneiderman nisu postali najbolji prijatelji. Taj sastanak bio je početak jedne duge i nevjerojatno gorke sage između dvojice muškaraca. Schneiderman je preuzeo slučaj države protiv Trump Universityja – New York, tražio je da škola iz naziva izbaci “university”, odnosno “sveučilište”, jer nije bila licencirana kao ustanova za visoko obrazovanje i nije imala dozvolu za pružanje takvih usluga.

Trumpov tabor dugo ga pokušava uništiti

Od trenutka kad je preuzeo slučaj pa sljedećih pet godina, Schneiderman je postao cilj nemilosrdne serije napada na osobnoj razini iz Trumpova tabora. Trump je podnio etičku pritužbu tvrdeći da mu je Schneiderman ponudio odbacivanje tužbe u zamjenu za donacije; na televiziji je rekao kako je Schneiderman neznalica i početnik te da baca milijune dolara poreznih obveznika umjesto da progoni Wall Street (nema veze što je Schneiderman već bio proglašen “čovjekom kojeg se banke najviše boje” od strane liberalnog časopisa The American Prospect.)

“Cijela ta njegova strategija spaljene zemlje prema svakome tko bi mu se usudio suprotstaviti, time smo zapravo vidjeli foršpan onoga što će uslijediti kasnije”, kaže Schneiderman. Eric Schneiderman je mršav, krhko građen bivši korporativni odvjetnik i jedini sin njujorškog filantropista čije se ime nalazi na nekoilko gradskih kulturnih institucija. Kod njega se nikad ne osjeti ona vrsta bezbrižnosti kakvu ljudi u njegovoj poziciji često isijavaju, nego prije nekakva rastrzana nestrpljivost, kao da će ona vena na njegovom čelu svaki čas eksplodirati dok naganja neku od visokopoziconiranih meta iz političke arene.

U šest godina otkako je pobijedio u spomenutoj utrci, Schneiderman se profilirao kao vjerojatno omiljeni odvjetnik ljevičarskih medija, nakon okršaja s bankarima, ExxonMobileom, Abercrombie & Fitchom, J Jrewom, Gapom. A 9. studenog dobio je svoju možda najveću metu kada je Donald Trump, njegova dugogodišnja nemeza, izabran za predsjednika SAD-a.
Tužba oko Trump Univeristyja naposljetku je okončana nagodbom teškom 25 milijuna dolara nekoliko dana nakon izbora, unatoč tome što je tada još samo izabrani predsjednik opetovano obećavao da se nikad neće nagoditi.

Krenuo je na sve iz predsjednikova kruga ljudi

Schneiderman je mogao stati na tome. Ali nije, nego je jasno dao da znanja da mu je Trump još uvijek na nišanu. U danima nakon 9. studenog, Schneiderman je poslao pismo u kojem upozorava Trumpa da ne odbacuje potporu Bijele kuće Obaminom planu za čišću energiju, u kongresu države New York predstavio je prijedlog zakona zbog kojeg bi stanovnici te države dobivali besplatnu kontracepciju ako se rasformira Obamacare, zaprijetio je tužbom nakon što je Trump zamrznuo financiranje programa za čišći zrak i vodu od strane Agencije za zaštitu okoliša (EPA) i pridružio se tužbi koja tvrdi da je Trumpova izvršna naredba o imigraciji ne samo neustavna i antiamerička, nego i donosi dubinsku štetu stanovnicima države New York.

Poznat je po tome da mu meta nije samo Trump, nego sada napada i ljude iz Trumpove orbite. U sukobu oko Plana za čišću energiju nalazi se na suprotnoj strani od državnog tužitelja Oklahome Scotta Pruitta, koji je nedavno imenovan ravnateljem Agencije za zaštitu okoliša i kojega je Schneiderman proglasio “opasnim i nekvalficiranim izborom”. Ušao je u sukob s Rexom Tillersonom, koji je u fukciji CEO-a ExxonMobilea branio tu tvrtku od Schneidermanove istrage. Nakon izbora počeo je istragu komplicirane sheme nekretninskih kredita koje je jednom vodio Steven Mnuchin, kandidat za sljedećeg tajnika državne riznice.

Schneiderman u osnovi predvodi odvjetničku tvrtku s više od 650 advokata, koja ima dva desetljeća dugu tradiciju podizanja svojih sukoba na nacionialnu razinu. Sada je suočen s administracijom u Washigtonu koja je ne samo “naklonjena prevarama”, kako je to rekao bivši državni odvjetnik savezne države Maine, James Tierney, nego joj je na čelu čovjek koji je vrlo navinut na to da koristi sudove kako bi postigao svoje ciljeve.
“On ništa ne skriva”, Schneiderman je rekao kada je bio upitan što je naučio o novom predsjedniku iz svojih prethodnih okršaja s njime. “On nije toliko drugačiji izvan scene u odnosu na personu koju vidimo u javnosti. To je on. On je kompliciran tip u nekim pogledima, ali je naviknut na to da stvara vlastita pravila i nastupa vrlo agresivno. Kada želi nešto postići, koristit će svako oruđe koje mu stoji na raspolaganju.”

Trump je tvrdio da ga je Schneiderman pokušao ucijeniti

Ako je guverner Eliot Spitzer bio poznat kao “šerif Wall Streeta”, a guverner Andrew Cuomo se bio zavjetovao da će očistiti Albany (glavni grad države New York) i postati “šerif države New York”, onda bi Schneiderman vrlo lako mogao postati budući šerif u Pennsylvania Avenue (ulica na kojoj se nalazi Bijela kuća), piše Politico. Schneiderman je viđao prljave borbe u svojim godinama kao glavni predstavnik zakona u državi New York, ali njegova bitka s tvrtkom Trump Organization je bila, kako kaže, “na krajnjem rubu normalnog”. Dvije godine nakon početka istrage o Trump Universityju, Schneiderman je podnio tužbu protiv tvrtke, stavljajući joj na teret optužbe o prevari.

Trump je uzvratio podnošenjem pritužbe protiv državnog odvjetnika etičkom vijeću države New York. Tvrdio je da su Schneiderman i njegovi pomoćnici više puta pristupili Trumpu, njegovoj kćeri Ivanki i zetu Jaredu Kushneru sa zahtjevima za donacijama i traženjem “korištenja njihova utjecaja i statusa celebrityja kako bi osigurali druge usluge i povlašten tretman u unapređenju Schneidermanovih političkih aspiracija”. Prema pritužbi, Schneiderman je također više puta obećao da će ta nezgodna istraga oko Trump Universityja nestati. U jednom intervjuu, Schneiderman je rekao da se ništa od toga nije dogodilo i da, nakon što je preuzeo poziciju, dobio je jasnu zabranu pristupanja Trumpu, jer je, tada još uvijek samo biznismen, bio uključen u svakojake sudske postupke sa saveznom državom New York.

Trumpova pritužba je bila odbačena, ali to je ionako bio samo jedan komadić vrlo široke protuofenzive. “Dobili smo predložak onoga što će svi drugi dobiti nekoliko godina kasnije”, kaže Schneiderman. Neki od napada dolazili su putem Twittera: “Slabašni državni odvjetnik NY-a Eric Schneiderman pokušava građanskom tužbom nešto iznuditi od mene”, tvitao je Trump u kolovozu 2013. Kada je Schneiderman obišao Sveušilište Syracuse s predsjednikom Barackom Obamom kako bi promovirali studentske zajmove s niskim kamatama, Trump se pojavio u emisijama Good Morning America i The Today Show kako bi optužio Obamu da je potplatio Schneidermana kako bi pokrenuo tužbu.

‘Izgleda da je sada sve samo na vama’

Te jeseni pojavila se nova web stranica 98percentapproval.com, čiji je cilj bio naveden na prvoj stranici: “demonstrirati javnosti stravičnu nekompetentnost državnog odvjetnika New Yorka Erica T. Schneidermana”. Domenu su registrirali Trumpovi odvjetnici.
Možda najupečatljivije od svega, u veljači 2014. Schneiderman je bio meta duge, opake naslovne priče u New York Observeru, novinama koje su u vlasništvu Trumpova zeta Jareda Kushnera, u jeku ovog sukoba. Naslov je bio: “Moć i politika DO Schneidermana: hoće li pravdoljubivi Eric uhvatiti veliku lovinu? Ili će nesmotreni Eric propasti?”.

Tekst je portretirao državnog odvjetnika kao tipa koje je u Paklenoj naranči glumio Malcolm McDowell, nepopravljivog sadista s previše šminke oko očiju (taj ubod sa šminkom nije bio slučajan, nego aluzija na lijek za glaukom koji Schneiderman uzima i zbog kojeg su njegova trepavice deblje i tamnije nego inače). Sam članak bio je izvorima i informacijama tanak protuschneidermanovski komentar u kojemu je pola prostora potrošeno na branjenje Trumpa. Tekst je postao očaravajući trač njujorškog medijskog univerzuma kada je otkriveno da je ta novina poznata po manjku radnika potrošila osam mjeseci na njegovo pisanje, a da je urednik, inače lojalan obitelji Kushner, pronašao menadžera slastičarnice u New Jerseyju bez ikakvog novinarskog iskustva da ga napiše. Slastičar je, međutim, naposljetku tražio da ga se makne s pisanja teksta kada je shvatio da je riječ o naručenom medijskom atentatu.

Sve do studenog 2016. činio se da će Schneiderman imati Trumpa samo za sebe. Ankete su govorile da zvijezda realityja gubi predsjedničku utrku i da će se vjerojatno vratiti u New York, gdje su liberali nagovarali Schneidermanada da Trumpu zagorča povratak u privatni život. Osim postojeće sudske trakavice oko Trump Universityja, tu je bila i nova istraga o Zakladi Trump. A onda se dogodio 8. studenog. Schneiderman je proveo večer na izbornom partyju Hillary Clinton kada je postalo jasno da se njegov mučitelj ne samo neće vratiti u New York kao običan građanin, nego će postati vođa slobodnog svijeta. Demokratski političar okrenuo se jednom od Schneidermanovih pomoćnika i rekao: “Izgleda da je sada sve na vama”.

Odlučan je pronaći nešto što će mu skratiti mandat

Sljedećeg jutra, dok su odvjetnici tumarali na poslu u izmaglici icrpljenosti i brige, Schneiderman je sazvao sastanak. U sobi je bilo njegovo navažnije osoblje i nekoliko šefova odjela. Bilo je suza. Bilo je odvjetnika koji nisu mogli vjerovati da će Donald Trump postati predsjednik SAD-a. Schneiderman je apelirao na mir. Nije htio da se netko zaleti i napravi nešto nepromišljeno. Duboko udahnite, rekao im je. Morat ćemo napraviti puno više – ne nužno s manje resursa, ali neće ih biti ni više. Schneiderman je naručio cjelovitu analizu svih njihovih odnosa s Ministarstvom pravosuđa, očekujući da će savezna vlada promijeniti stranu, što bi značilo gubitak resursa i razmjene podataka.

Druga misija bila je pripremiti odstupnicu kako bi se zaštitili građani države New York od bilo kakvog napada koji bi mogao doći iz Washingtona, uključujući stvaranje odgovora na ukidanje financiranja Agencije za zaštitu okoliša i organizacije Planned Parenthood. Također su počeli uspostavljati sustav kako bi mogli uskočiti kao regulatori u slučaju da savezna vlada prestane provoditi zakone, kao što su oni koji se odnose na prava radnika, na regulaciju financijskog sektora, na zaštitu okoliša i čiste vode. Schneiderman je počeo oslobađati ljude za ono što se unutar ureda naziva “Bet The House Litigation”, biti-ili-ne-biti sudski okršaj koji bi zahtijevao ogromnu raspodjelu resursa unutar ureda, kao što je borba protiv uvođenja registra muslimana ili blokiranje izvršne uredbe da se ponovno uvede neka vrsta programa zaustavljanja i pretresanja osoba (stop and frisk) kakva je postojala u New Yorku.

Liberalnoj Americi je nakon izbora postajalo sve jasnije da će bilo kakav pravi otpor Trumpu morati ići preko saveznih država, posebno onih koje su se pretežno svrstale na stranu Hillary Clinton. Nije bila stvar samo u tome da se blokiraju Trumpove inicijative; Schneiderman je jedno od imena koje se često spominje kada je riječ o ostvarenju velikog sna liberala – pronaći nešto u Trumpovoj mreži sukoba interesa što bi ga spriječilo u tome da odradi mandat do kraja. To što je Trump građanin New Yorka i sve donedavno je od tamo vodio svoje poslove – a još uvijek im je vlasnik – Schneidermanu naizgled pruža veliku metu.

Nije baš osobito omiljen među kolegama

U rujnu, na vrhuncu izborne kampanje, Schneiderman je najavio da počinje istragu Zaklade Trump zbog, između ostalog, korištenja novca zaklade za donaciju državnoj odvjetnici Floride Pam Bondi, i to ubrzo nakon što je njezin ured najavio da neće istraživati Trump University. Nakon izbora, Trump je pokušao rasformirati Zakladu kao dio svoje tranzicije, ali mu je Schneiderman naredio da to ne radi. Istraga se nastavlja. “Postoji mnogo izvješća o odvratnim potezima koje je povukao u svojim poslovima: seksualni napadi i ostalo, i to je sve legitimna meta. Mi nismo tu da rušimo Trumpa, mi smo tu da provodimo zakon. Pa ako je prekršio zakone države New York, mi ćemo te zakone provoditi”, rekao je u radijskom intervjuu Schneiderman.

Na nacionalnom planu, Schneiderman koristi svojevrsni val ojačavanja državnih odvjetnika. U posljednjih nekoliko godina, mreža demokratskih državnih odvjetnika postala je homogenija i profesionalnija. Schneiderman, doduše, nije osobito omiljen među kolegama – i među republikacima i među demokratima. Drugi državni odvjetnici (DO) možda malo zamjeraju Schneidermanu njegovu bliskost njujorškim televizijskim studijima, koji mu daju puno veću publiku nego što bi je imao inače. Međutim u eri Trumpa, s Bijelom kućom koju vodi agresivan tip koji stalno krši pravila, Schneiderman izravan stil odjednom izgleda kao prednost. “To je njujorška stvar – ta bahatost, laktarenje. Teško je to ne primijetiti kada ide na Trumpa”, kaže pomoćnik jednog državnog odvjetnika.

Preko nove nacionalne mreže državnih odvjetnika, ured DO New Yorka vrlo je brzo izašao s izjavom koju je supotpisalo 15 drugih DO, kada je na snagu stupila Trumpova zabrana ulaska u zemlju državljanima sedam dominantno muslimanskih zemalja. Schneidermanov ured pripremao se upravo za takav trenutak i radio je cijeli vikend na odgovoru. U pismu, koje je mjeru zabrane proglasilo neustavnom i antiameričkom, Schneiderman je zahtijevao da Ministarstvo domovinske sigurnosti i carinska služba odmah objave imena ljudi koje su zadržali. Otišao je u emisiju CBS This Morning kako bi optužio administraciju da je stvorila kaos i da nije bila otvorena oko broja ljudi koji su zadržani na aerodromima širom Amerike.

Neki su uvjereni da će se kandidirati za guvernera

Na jednom postizbornom forumu, Schneiderman je rekao da je njegova glavna uloga nakon izbora bila u tome da odgovori ljude od skakanja s litice (ne doslovno, naravno). Schneiderman ovo vidi kao trenutak kada demokrati mogu barem naučiti lekciju koje su republikanci internalizirali u posljednjih 70 godina: da prava snaga Ustava leži u saveznim državama. Dugoročni politički projekt koji je zamislio podrazumijeva stvaranje organskog, progresivnog pokreta kao odgovor na ono što desnica gradi već desetljećima, i to ne na hodnicima u Washingtonu, nego u “seksi gradovima kao što su Columbus i Madison i Albany”.

“Moramo biti puno čvršći. Moramo od svojih izabranih dužnosnika zahtijevati najmanje onoliko koliko od svojih zahtijevaju konzervativci. Lijepe riječi više nisu dovoljne. Moramo isporučivati rezultate. Ako ne možeš ostvariti ništa po pitanju klime, ljudskih prava, zaštite imigranata, našeg propalog eksperimenta masovnog zatvaranja ljudi, ako to ne možeš volimo te i pomoći ćemo ti da nađeš drugi posao, ali za ovaj moramo naći nekoga drugog”. Schneiderman neprestano negira da će se kandidirati za guvernera. No njujorški ured DO poznat je kao odskočna daska za ambiciozne, a u političkim krugovima New Yorka za Schneidermana se smatra da je podigrao svoje uspjehe.

Što točno Schneiderman može postići – sam ili u suradnji s drugim državnim odvjetnicima – protiv vođe desnog populističkog vala u Bijeloj kući tek treba vidjeti. Po pitanju političkog smjera, odvjetnici u njegovom uredu su sigurni da je mnogo toga što je Trump predložio jadno napisano, još lošije promišljeno i da je otvoreno svakakvim vrstama sudskih tužbi.
“Još ne znamo kakve će biti pravne posljedice mnogih od tih izvršnih uredbi. Ali znamo da ćemo vidjeti saveznu administraciju koja će smanjivati prava potrošača i radnika, ukidati mehnizme zaštite okoliša i tražiti načine da rasformira prava koja su bila uspostavljena ranije. Način na koji se protiv toga bori jest na sudovima, i to je sada posao državnih odvjetnika”, kazao je Healy, DO Massachusettsa.

‘Ima i dobrih vijesti: Oni koji su spavali, sada su budni’

Među Schneidermanovim njujorškim trupama, vlada osjećaj borbe na novom terenu. Ured se doima kao da je usred kampanje, sa suparničkom stranom koja tijekom jednog tjedna izbaci cijeli seriju nepredvidivih napada, za koje se moraju pronaći odgovori. Prijave za nove pozicije su sve brojnije, javljaju se čak i korporativni odvjetnici koji su spremni odreći se stotina tisuća dolara samo kako bi pomogli boriti se protiv Trumpa.
“Mi smo zaštitna mreža”, kaže jedan od glavnih zamjenika Alvin Bragg. “Sustav je uspostavljen na način da, ako savezna Vlada ne poduzme određene stvari, mi moramo utrčati u procjep i suprotstaviti se.”

Na jednom velikom skupu na Manhattanu nekoliko tjedana nakon izbora, Schneiderman je zvučao kao čovjek spreman da predvodi napad. Iako su to htjeli čuti samo rijetki, prikazao je izbore kao događaj koji je bio otrežnjujući trenutak za ljevicu – vrijeme je da se riješe ustajalih ideja i pojedinih usporenih dužnosnika. “Suočeni smo s krizom, ne oko toga tko je konzervativac, a tko liberal, nego s krizom oko toga poštujemo li vladavnu prava ili ne, oko toga poštujemo li Ustav ili ne, oko toga vrijedi li još uvijek središnji američki postulat jednakosti pred zakonom i da svatko ima prav biti tretiran s dostojanstvom, jednakošću i poštenjem – sve to je sada u opasnosti”, rekao je okupljenima.

Ali, požurio je dodati, on ne očajava. “Ima i dobrih vijesti: Oni koji su dosad spavali, sada su budni.” Publika je gutala njegove riječi, kimala glavom, vikala u znak potpore, pljeskala. Otšao je čim je okončao govor, ali svi drugi su ostali. Pravi posao, činilo se, još nije ni počeo.