Ovo je rezultat Borasa kao rektora: ‘Na mnogim fakultetima ozbiljno se priča o odcjepljenju od Sveučilišta’
Telegram je u posljednjih desetak dana razgovarao s nizom sugovornika o sudbonosnoj temi za Sveučilište
Najnovija akademsko-pravosudna kriza, koja posljednja dva tjedna trese Sveučilište u Zagrebu zbog smjene kompletne uprave Filozofskog fakulteta, nanovo je otvorila temu izdvajanja pojedinih fakulteta sa Sveučilišta. Nanovo, jer takva ideja na Sveučilištu u Zagrebu postoji već nekoliko godina. Akademski su krugovi posljednji put o njoj nešto glasnije razgovarali tijekom 2018., u vrijeme reizbora rektora Damira Borasa, no ni približno intenzivno i otvoreno kao sada.
Nešto je o tome, prilično javno, dao natuknuti profesor Nils Paar s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta kada je tijekom protekloga tjedna, zbog nemogućnosti rasprave na Senatu o suspenziji dekanice Filozofskog, dao ostavku na članstvo u Senatu. Poručio je da bi njegov PMF trebao raspraviti želi li i dalje biti “dio ovakvog Sveučilišta ili je potrebno zajednički s drugim zainteresiranim fakultetima tražiti nova rješenja izvan Sveučilišta u Zagrebu”. Telegram je u posljednjih desetak dana, upravo o toj temi, razgovarao s nizom sugovornika, uglednih profesora, s nekoliko fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Instituta Ruđer Bošković (IRB).
Tema više nije tabu
Svi za Telegram govore anonimno i ističu kako stavovi koje iznose nikako nisu stavovi njihovih institucija u cijelosti. Unisono tvrde da se, govoreći o odcjepljenju od Sveučilišta, radi gotovo o nemogućoj misiji, no da se Sveučilište nalazi u trenutku u kojem treba otvoreno razgovarati i promišljati o toj ideji. Polazišna točka razgovora je, dakako, aktualno stanje na Sveučilištu; sugovornik s Filozofskog fakulteta opisuje ga kao “dijagnozu”, a indikatorom situacije na Sveučilištu ističe činjenicu da neki od najkvalitetnijih fakulteta u svojim područjima razmišljaju o ideji odcjepljenja.
“Razgovori o izlasku pojedinih sastavnica (op.a. fakulteta) sa Sveučilišta se intenziviraju kao posljedica recentnih događaja. O tome se razgovara nikad otvorenije, stavovi nisu unisoni, ali to je tema koja više nije tabu, o njoj se, barem na hodnicima Filozofskog fakulteta, razgovara vrlo otvoreno”, kaže Telegramov sugovornik s tog fakulteta. Ističe da Sveučilište ne funkcionira adekvatno u organizacijskom smislu, što je dodatno pogoršano centraliziranom dodjelom proračunskih sredstava Sveučilištu, koje potom novac raspoređuje fakultetima.
Sveučilište bez zajedničkog puta
Takav je način financiranja, tvrdi, dodatno pogoršao situaciju i samo je povećao moć rektora. “Stvoren je sustav za klijentelistički odnos, pogotovo što se tiče odnosa malih fakulteta i rektora”, ističe sugovornik s Filozofskog. Veličinu i neupravljivost Sveučilišta kao možda najveći problem problematizira, pak, naš sugovornik s Fakulteta elektrotehnike i računarstva. Objašnjava, nema puno sveučilišta u svijetu s toliko studenata i toliko dislociranih sastavnica, tj. fakulteta.
“Radi se zapravo o skupu međusobno nezavisnih ustanova od kojih svaka, prema tumačenju Ustavnog suda, ima svoju autonomiju. Tako da zajedničkog puta, misije, vizije na ovom Sveučilištu zapravo i nema”, govori i dodaje kako je u takvom okruženju gotovo nemoguće provesti neku zajedničku politiku sveučilišta.
Tu, smatra, postoji prostor za stvaranje jednog novog, kvalitetnog sveučilišta, s kvalitetnim fakultetima koji bi djelovali sinergijom. “Takvo bi sveučilište bilo upravljivo, imalo bi zajedničku agendu, zajedničke uvjete studiranja i upisa i respektabilnu znanstvenu produkciju. Bila bi to jedna koherentna cjelina koja bi imala ugled u svijetu”, navodi sugovornik s FER-a, jedne od kapitalnih institucija zagrebačkog sveučilišta. No, naglašava, formiranje novoga sveučilišta s izlaskom pojedinih fakulteta sa zagrebačkog sveučilišta, gotovo je nemoguća misija.
Potrebna je i volja države
Naime, Senat Sveučilišta u Zagrebu, kako to propisuje Statut, dvotrećinskom većinom mora izglasati izdvajanje fakulteta iz svog sastava. “Sveučilište u Zagrebu sigurno se ne bi lako odreklo fakulteta poput Medicine, FER-a, PMF-a, FSB-a, Filozofskog…”, smatra FER-ovac uz opasku kako nije posve siguran da bi, u slučaju hipotetskog referenduma, većina djelatnika spomenutih fakulteta odabrala izlazak sa zagrebačkog sveučilišta, “poštujuću višestoljetnu tradiciju i, ipak, prepoznatljivost”.
A kako bi, formalno i proceduralno, trebalo izgledati odcjepljenje fakulteta i stvaranje novoga sveučilišta? Osim Senata zagrebačkog sveučilišta koji bi velikom, dvotrećinskom većinom trebao pustiti fakultete sa Sveučilišta, za osnivanje novoga s “fakultetima-odmetnicima” potrebna je i volja države. Tako su se, primjerice, osnivala sveučilišta u Puli, Zadru, najrecentnije u Slavonskom Brodu; matična sveučilišta (ona u Rijeci, Splitu i Osijeku) izglasala su odcjepljenje svojih pojedinih fakulteta, oko kojih su se potom formirala nova sveučilišta, o čijem je osnivanju Sabor donosio zakon.
‘Neki fakulteti tu više ne vide svoje mjesto’
Da izdvajanje iz zagrebačkog sveučilišta nikako nije jednostavan korak, ni operacijski ni baštinski, kaže i Telegramov sugovornik s PMF-a, još jednog od stožernih zagrebačkih fakulteta. “Baština ovog Sveučilišta je nešto što svima pripada i zato je ovo pitanje teško, no ono se postavlja sve češće i o njemu razmišlja sve više ljudi jer se ne nazire izlaz iz krize upravljanja”, govori. Smatra kako se Sveučilište najnovijim potezom oko Filozofskog fakulteta mnogo odmaknulo od nade da će se nekako popraviti te da u tom kontekstu “neki fakulteti više ne vide svoje mjesto na zagrebačkom sveučilištu”.
Poput kolege s FER-a, apostrofira kako se u aktualnoj koncepciji upravljanja Sveučilištem u Zagrebu stimulira snažna odijeljenost fakulteta i njihovo zatvaranje prema ostatku Sveučilišta. “A novo vrijeme nameće interdisciplinarnost i u tom je smislu širina zagrebačkog sveučilišta bogatstvo koje pruža puno mogućnosti. No te su mogućnosti ostvarive kada bi se ovim sveučilištem upravljalo kao cjelinom, što sada nije slučaj”, ističe PMF-ovac.
Kaže i kako eventualno odcjepljenje nije niti moguće niti produktivno, ako se na to ne odluči više fakulteta odjednom. Da to učini samo jedan fakultet, naglašava, bio bi to tek neproduktivan protestni čin borbe za vlastiti identitet. “U tome moramo sagledati širu sliku i vidjeti kamo idemo. Treba razmišljati i promišljati o novoj cjelini koju gradimo, a za to je potrebna zajednička volja, akcija i koncepcija, ne samo slučajno udruživanje iz očaja”, govori sugovornik s PMF-a.
Trenutak za brzo ‘trganje flastera’
Smatra da zajednička volja, akcija i koncepcija još ne postoje, no i da “sve ima svoj početak”. Kaže, ideja je sve prisutnija na sve više fakulteta i valja je artikulirati u promišljanje o tome kakvu se poziciju i sveučilišnu sinergiju ide graditi izdvajanjem iz Sveučilišta u Zagrebu. Telegram je razgovarao i s profesorom koji predaje na Fakultetu političkih znanosti; smatra kako je zagrebačko sveučilište u točki u kojoj mu je potreban ili potpuni reset ili izlazak pojedinih sastavnica sa Sveučilišta.
Reset bi, kaže, značio opstanak koji bi podrazumijevao korjenite promjene; drukčiju proceduru izbora rektora, transparentnost odluka i odlučivanja, potpunu transparentnost financija, honorara, koeficijenata, radnih mjesta… “Gajim iluziju da će taj trenutak doći, ali to je zapravo neostvarivo u ovim okvirima. Pa onda treba razmišljati o, slikovito rečeno, brzom trganju flastera i odluci da ‘idemo van’. Mislim da smo u tom trenutku”, kaže za Telegram, dodajući kako sve teže vidi izlaz iz situacije u kojoj je Sveučilište “pod kapom akademskog Bandića koji može što hoće”.
Ideja sjedinjenja s Ruđerom
Nit vodilja u izlasku i osnivanju novoga sveučilišta, smatra, trebala bi biti sadržana u ideji da sveučilište može drukčije funkcionirati; to podrazumijeva veću odgovornost Senata, veću odgovornost rektora, odnosno “pravila funkcioniranja institucije kojima bismo umanjili potencijal pojave nekog novog Borasa”. Kaže i kako bi mu zbog eventualnog izdvajanja istovremeno bilo i drago i žao, no nemoćno zaključuje kako je po mnogočemu “voda došla do grla”.
Sugovornici s FER-a i PMF-a spomenuli su nam ideju koja također postoji u promišljanjima o ovoj temi; prema njoj, s novim bi se sveučilištem sjedinio i Institut Ruđer Bošković. “To je legitimna i smislena ideja, bliska tehničkim fakultetima, PMF-u možda i najbliža, no možda s druge strane nije toliko bliska Filozofskom. Potrebno je razgovarati”, govori sugovornik s PMF-a. Da bi postojala volja za priključivanje Ruđera nečemu novome i drukčijem, smatra i profesor s FER-a.
“Slično vrijedi i za druge institute, pri čemu i ovdje valja imati na umu da instituti zaista variraju kvalitetom”, kaže. Pritom ističe da takvo sveučilište, koje bi činili IRB, najbolji instituti i najbolji fakulteti sa Sveučilišta u Zagrebu, “ne bismo morali tražiti na dnu ljestvice 500 najboljih sveučilišta u svijetu”. Ono bi značilo puno za prepoznatljivost RH i, smatra, bio bi to dobar potez za zemlju. S druge strane, sugovornik s Ruđera govori nam da na samom Institutu postoje oprečni stavovi oko ideje spajanja sa zagrebačkim sveučilištem; jedni smatraju da bi baš to bio najprirodniji potez, drugi da bi to bilo loše za Institut.
Priprema za sudbonosnu raspravu
Ideja i prostora za promišljanje je, dakle, mnogo; o temi od sudbonosnog značaja za zagrebačko sveučilište vode se sve otvoreniji razgovori koje potenciraju sporni potezi sada već šestogodišnje administracije rektora Borasa. Njegova je vladavina, uvelike se slažu Telegramovi sugovornici, dovela Sveučilište do točke u kojoj je nužno razmisliti što i kuda dalje, u ili izvan okvira višestoljetnog Universitas Studiorum Zagrabiensis.
Da se ovu temu razmatra sve ozbiljnije, govore i Telegramove neslužbene informacije prema kojima na sve više fakulteta postoje mišljenja da je potrebno, unutar samih fakulteta, razmotriti i raspraviti aspekte odcjepljenja kako ih takva rasprava, ako u nekom trenutku dođe na dnevni red Sveučilišta, ne bi zatekla nepripremljene.