Ovo je zbilja tužno: stari ljudi u Japanu postaju kriminalci, kako bi ih poslali u zatvor. Tamo žive bolje nego vani
U Japanu je jedan od pet osuđenih kriminalaca stariji od 65 godina,
Japan već godinama ima ozbiljan problem sa svojim starijim građanima. Statistike, naime, pokazuju da u toj zemlji već dva desetljeća sustavno raste postotak zločina koje počine kriminalci stariji od 65 godina. Razlog tome nije samo ubrzano starenje čitave populacije, pa tako i onog dijela ljudi koji se bave kriminalom, nego i nizak standard umirovljenika, kojima je kriminal ili odlazak u zatvor često jedini način da prežive. Jedan od takvih kriminalaca treće životne dobi je 69-godišnji Toshio Takata, kojeg je novinar BBC-a Ed Butler pronašao u ustanovi u kojoj Japan zatvorenike priprema za život na slobodi.
Gospodin Takata novinaru je ispričao zbilja tužnu priču. Rekao mu je, naime, kako je prekršio zakon samo kako bi dobio mjesto na kojem će moći besplatno živjeti. „Dočekao sam penzionersku dob i ostao bez novca. Onda mi je palo na pamet – možda bih se mogao osloboditi troškova živeći u zatvoru”, objasnio je gospodin Takata. „Zato sam sjeo na bicikl, odvezao se do policijske stanice i tipu tamo rekao: Gledaj, uzeo sam ovo”. Plan je upalio. Iako je gospodinu Takati to bio prvi prekršaj, japansko pravosuđe sitne krađe shvaća ozbiljno pa je osuđen na godinu dana zatvora.
Jedan od pet kriminalaca stariji od 65
Nakon što je godinu dana uživao u gostoprimstvu države, taj sitni, veseli starac zaključio je da idući put mora počiniti ozbiljniji zločin. Tada je naprosto odlučio da će nožem prijetiti ženama na ulici. „Nisam im namjeravao nauditi. Samo sam im pokazao nož, nadajući se da će jedna od njih pozvati policiju. Jedna jest”, priča gospodin Takata, koji je u zatvoru proveo ukupno osam godina. Nije baš da mu se u zatvoru sviđa, kaže, ali ima velikih financijskih prednosti, a najvažnija je to što u zatvoru i dalje dobiva mirovinu.
„Tamo mogu besplatno živjeti. Kada izađem, imam malo ušteđenog novca. Zato mi (zatvor) nije toliko bolan.” Gospodin Takata predstavnik je rastućeg trenda u japanskom društvu, u kojem se naglo povećava postotak zločina koje čine ljudi stariji od 65 godina. Recimo, 1997. godine jedan od 20 osuđenika bio je iz te dobne skupine, a 20 godina kasnije, 2017. taj se omjer povećao na jednog od pet. Čak i kada se uračuna naglo starenje japanske populacije, u kojoj stanovništvo starije od 65 godina sad čini četvrtinu populacije, može se govoriti o rastućem valu penzionerskih zločina.
Raspad mreže obiteljske solidarnosti
Baš kao gospodin Takata, mnogi postariji kriminalci su višestruki počinitelji. Od 2,500 ljudi starijih od 65 godina koji su osuđeni u 2016. godini, više od jedne trećine ranije je osuđivano najmanje pet puta. Još jedan primjer tog trenda je i žena koja se predstavila kao Keiko. Sitna, uredna 70-godišnjakinja kaže da je u probleme sa zakonom upala zbog neimaštine. „Nisam se slagala s mužem. Nisam imala gdje živjeti, pa mi je preostalo samo jedno: krađa”, objašnjava. „Čak se i žene u 80-im godinama, koje ne mogu hodati kako treba, bave kriminalom. Razlog je taj što ne mogu pronaći hranu i novac”, kaže gospođa Keiko koja je nakon razgovora s novinarom ponovo uhićena, pa sada služi još jednu kaznu zbog krađe.
Kao što prikazuju primjeri gospođe Keiko i gospodina Takate, sitne krađe su daleko najčešći razlog zbog kojeg stariji prekršitelji završavaju u zatvoru. Uglavnom kradu hranu u vrijednosti manjoj od 3,000 jena, (180 kuna). Istraživanja pokazuju kako je od osnovne državne mirovine u Japanu vrlo teško živjeti. Nekada su se o svojim ostarjelim roditeljima brinula djeca, ali i Japan ima problem s nejednakom razvijenošću zbog koje mladi ljudi često odlaze iz siromašnijih dijelova zemlje. Osim toga, umirovljenici ne žele biti teret svojoj djeci, pa ako ne mogu preživjeti od mirovine, vjeruju da im preostaje samo to da spas potraže u zatvoru.
U zatvor i zbog usamljenosti
Za taj porast kriminalnih djela koja čine umirovljenici neki japanski stručnjaci ne krive samo financijske, nego i psihološke razloge. Veze među ljudima su se promijenile, oslabile. Ljudi su sve češće izolirani. Više ne nalaze svoje mjesto u društvu pa ne mogu podnijeti usamljenost. Ravnatelj institucije u kojoj se zatvorenici rehabilitiraju prije izlaska iz zatvora, a u kojoj je boravio i Toshio Takata, smatra da je priča tog starog zatvorenika o siromaštvu samo dio razloga za njegove kriminalne aktivnosti. Srž problema je u tome što je Takata usamljen, a jedan od razloga za njegove česte povratke u zatvor je činjenica da tamo ima nekakvo društvo.
Odlično organizirana japanska država uočila je ovaj trend pa su zatvor prilagodili novoj demografskoj skupini kriminalaca. Kako raste broj starijih zatvorenica, zaposlen je i veći broj čuvarica, a povećavaju se i troškovi za liječenje zatvorenika. U kupaonice su ugrađeni rukohvati za teško pokretne, i specijalne zahodske školjke. Za starije zatvorenike organiziraju se aktivnosti primjerene njihovoj dobi, a i na različite načine pokušava ih se uvjeriti da postoji život i sreća izvan zatvora. Usprkos tome, mnogi se vraćaju u zatvore.
Jasno je da zatvaranje ogromnog broja umirovljenika nije dugoročno održivo rješenje japanskih problema pa su počeli tražiti druge modele skrbi o postarijim prekršiteljima zakona. Za sada najbolje zvuči plan da se sagradi neka vrsta umirovljeničkog zatvorskog naselja u kojem bi štićenici državi davali polovicu mirovina, a za uzvrat bi dobivali hranu, smještaj, zdravstvenu zaštitu i bavljenje aktivnostima koje ih zanimaju, uz relativnu mjeru slobode. Takav model državu bi koštao znatno manje nego što se potroši na suđenja i držanje staraca u pravim zatvorima.