Nekad je nužno odabrati stranu

Ovo ne sluti na dobro: Vlada želi produljenje rokova za EU fondove. U pitanju su milijarde

Hrvatska se priključila zajedničkom pismu deset država članica koje traže fleksibilnija pravila

Zato se iz svega nameće logično i trezveno pitanje: kad se u prosincu 2023. bude podvlačila crta, kolike su šanse da nam pokoja europska milijarda ne ostane – ispod crte?

U jesen 2020., dok su iz Vlade oduševljeno najavljivali silne milijarde eura koje će se narednih godina slijevati u Hrvatsku, u analizi uglednog briselskog think tanka Bruegel postavljeno je logično i trezveno pitanje: jesu li države članice Europske unije u stanju iskoristiti sav novac koji im je na raspolaganju iz zajedničkog europskog proračuna?

Hrvatska tu nije posebno apostrofirana, ali je bilo sasvim jasno da se to pitanje nas itekako tiče. U roku od nekoliko godina treba potrošiti sav preostali iznos iz starog i početi trošiti milijarde eura iz novog EU proračuna, iskoristiti više od šest milijardi eura iz plana oporavka te milijardu eura za obnovu nakon potresa u Zagrebu i na Baniji.

Zapinje s novcem za obnovu…

Stvari, međutim, ne idu glatko. Zbog tromosti države, prijetio nam je gubitak golemih iznosa iz Fonda solidarnosti, odobrenih za sanaciju posljedica zagrebačkog potresa. Nakon što je Europska komisija do lipnja 2023. produljila rok u kojem novac treba iskoristiti, ispostavilo se da trošenje sredstava još uvijek nije značajno ubrzano.

Do kraja travnja isplaćeno je 411 milijuna kuna, što je oko osam posto od ukupno raspoloživog iznosa (683,6 milijuna eura, odnosno 5,1 milijardu kuna). Najsporije se novac povlači u resoru zdravstva.

…i s milijardama za oporavak

Za plan oporavka dosad je u proračun sjelo šest milijardi kuna avansa, a uskoro će i prva rata od oko 5,2 milijarde kuna. No, potrošeno je tek 375 milijuna kuna. Pritom, neki natječaji kasne, a neki izazvaju ozbiljne kontroverze – poput “najbržeg prsta” za inovacije te natječaja na kojem su nova poduzeća trebala dobiti bespovratne potpore, ali je na kraju ipak poništen.

Za plan oporavka, doduše, imamo još četiri godine. No, jedan drugi rok ubrzano se približava: 31. prosinca 2023.. Dotad Hrvatska mora iskoristiti preostala sredstva iz starog europskog proračuna. Ostala je, dakle, još godina i pol i, prema zadnjim podacima, oko tri milijarde eura – za projekte koji se provode, ali još nisu dovršeni, pa stoga niti isplaćeni.

Covid i rat stopirali projekte

Za razliku od Fonda solidarnosti, isplate iz starog EU proračuna u posljednje su vrijeme ubrzane. Prema podacima Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU, sredinom prošle godine bilo je isplaćeno 54 posto sredstava. Dakle, svaki drugi euro koji nam je na raspolaganju u tom je trenutku došao do krajnjih korisnika. Sada je, pak, isplaćeno 71 posto novca.

Pitanje je, međutim, hoće li u trenutnim okolnostima godina i pol biti dovoljno vremena da se sva sredstva iskoriste. “Covid kriza izazvala je probleme na tržištu. Neki projekti mjesecima su stajali. Na to je došlo do poskupljenja energenata, pa su porasle cijene svih proizvoda, materijala, usluga…”, objašnjava u neslužbenom razgovoru Telegramov izvor iz državne administracije.

Zajednički dopis Bruxellesu

Ne čudi stoga da se Vlada priključila zajedničkom pismu deset zemalja članica koje su krajem travnja od Bruxellesa zatražile više fleksibilnosti oko korištenja sredstava iz EU fondova. Dopis, o kojem je prvi pisao europski Politico, adresiran je na šestoro europskih povjerenika. Iz Europske komisije potvrdili su nam da je dopis stigao.

U zajedničkom pismu naglasak je na posljedicama rata u Ukrajini i posebno izbjegličkoj krizi, no države se referiraju i na širu gospodarsku situciju: visoku inflaciju, poskupljenje energenata, rast cijena građevinskih usluga i materijala. Zato predlažu fleksibilnija pravila oko kohezijskih fondova.

Predlažu se duži rokovi

Među ostalim, produljenje roka za godinu dana, do kraja 2024., te labavija pravila oko tzv. faziranja projekata. Kada se neki projekt ne uspije dovršiti u roku, može ga se nastaviti financirati iz sljedećeg EU proračuna. No, to vrijedi samo za velike projekte, tipa željezničkih pruga ili izgradnje sustava za obranu od poplava. Sada se traži da se faziranje dozvoli i za projekte manje vrijednosti.

Ivan Bartoš, češki ministar zadužen za regionalni razvoj, smatra da EU treba ublažiti svoja pravila i korisnicima EU fondova dati više vremena za provedbu projekata, tako što će rokove produžiti za još godinu dana. Zbog pandemije i krize povezane s ratom, projekti se otežano provode, cijene građevinskih radova i materijala rastu, a neki nisu ni dostupni, citira Euractiv češkog ministra.

Isti medij ranije je pisao i o problemima s velikim infrastrukturnim projektima u Slovačkoj koji možda neće biti završeni u propisanim europskim rokovima jer rast cijena usporava radove i otežava dovršetak projekata. U slučaju da su rokovi probijeni, trošak pada na državne proračune.

Hrvatska ima iste probleme

Prema tvrdnjama naših izvora iz državne uprave, Hrvatska se dopisu deset EU članica priključila prije svega solidarno, jer je manje pod pritiskom negativnih posljedica rata od, primjerice, Poljske koja je primila više od milijun izbjeglica.

Jasno je, međutim, da potpuno isti problemi – skuplji energenti, rast cijena materijala i radova, otežano provođenje projekata – muče i hrvatske korisnike. Prije dva tjedna je, primjerice, postalo jasno da je upitan dovršetak Centra za translacijsku medicinu na Srebrnjaku, koji EU sufinancira s 60 milijuna eura, nakon što je ugovor o gradnji raskinut.

EU milijarde ispod crte

Gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević tada je potvrdio da se razmatra mogućnost da se projekt prebaci u sljedeći EU proračun kako trošak od 430 milijuna kuna ne bi pao na teret gradskog proračuna. Tomašević je to govorio pod pretpostavkom da i dalje vrijedi postojeći rok, do kraja sljedeće godine.

Srebrnjak je aktualni, možda i najradikalniji primjer, no teško je zamisliti da je i jedini. Stoga je lako pretpostaviti da Vlada nije bila tek solidarna, nego i pragmatična. Naši sugovornici, međutim, nisu previše optimistični oko odgovora Bruxellesa.

Zato se iz svega nameće logično i trezveno pitanje: kad se u prosincu 2023. bude podvlačila crta, kolike su šanse da nam pokoja europska milijarda ne ostane – ispod crte?