Ovo nije prvi skandal sa Studentskim zborom, oduvijek troše na ludosti. Jedan bivši šef, recimo, dijelio je novac kartaškom klubu
Otkako je zbora, problematizira se trošenje novca, povezanost s HDZ-om i, zapravo, jako malo odgovornosti
Oko 700.000 kuna javnog novca, koje je sada već bivši predsjednik zagrebačkog Studentskog zbora Mihovil Mioković potrošio na nabavu kojekakve skupocjene opreme i vlastiti komunikacijski trening, odjeknulo je u javnosti kao eklatantan, nezapamćen primjer rasipništva studentskih predstavnika. Kolege iz Zbora momentalno su se odrekle svoga šefa, tvrdeći da nitko nije znao na što odlazi novac, iako Mioković tvrdi suprotno. Međutim, cjelokupna povijest zagrebačkog Studentskog zbora više je za rubriku crne kronike, nego za light odjeljke o studentskom životu.
U arhivama tekstova o zagrebačkom Studentskom zboru malo je koji mandat predsjednika Zbora ostao neokrznut ozbiljnim indicijama o spornom trošenju novca, jasnim poveznicama s HDZ-om ili kritikama da Zbor zapravo ne zastupa studente, već isključivo svoje prizemne interese. Još krajem 90-ih, pojedini su fakulteti optuživali tadašnji studentski zbor za nekontrolirano trošenje novca, a početkom 2000-ih, vodstvo se suočavalo sa studentskim optužbama da se lažno predstavljaju “zaštitnikom studentskih interesa”.
Početak 2000-ih i izvanredno stanje Zbora
Pravi filmski šou kreće 2003. godine s tadašnjim predsjednikom Zbora Petrom Bezjakom. Jutarnji list u ožujku 2003. piše kako je Bezjak udruzi kojoj je bio tajnik – a koja se bavila kartanjem, šahom te izborom za miss i mistera – iz proračuna Zbora dodijelio 60.000 kuna. Isti list tada javlja da je resorno Ministarstvo više puta tražilo izvješća o troškovima Studentskog zbora, na što se Bezjak oglušio. Ministarstvu je, naime, bio sporan način raspodjele zborskog novca i visina podijeljenih iznosa. Nastaje prava kriza u Zboru.
“Ministarstvo neće isplatiti 3,7 milijuna kuna zagrebačkom Studentskom zboru (op.a. za financiranje godišnjeg proračuna) dok Zbor ne podnese detaljno financijsko izvješće za prošlu godinu”, izjavio je tadašnji resorni ministar Gvozden Flego. Skupštinom Zbora tada predsjeda Tomislav Madžar – kasnije poznat kao blizak suradnik predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović – a Skupština zbog ministrovog zavrtanja pipe, na zatvorenoj sjednici proglašava izvanredno stanje.
Zbor si je, spornim proračunom, dodijelio vrtoglavih pola milijuna kuna za “restrukturiranje poslovanja”, a pošten novac izdvojili su za promo-materijale – 125.000 kuna za “informativne mape” – zatim 135.000 kuna za sveučilišna sportska prvenstva, a posebna stavka u proračunu bila je “regata”, sama za sebe teška 125.000 kuna. S druge strane, za danas kultni Radio Student, dodijeljeno je 12.000 kuna, tisuću manje od iznosa koji je radio morao izdvojiti za koncesiju.
Policija i kaznene prijave: Kaotični izbori 2005.
Studentske internetske stranice iz tog vremena prepune su anonimnih komentara na zborsko baratanje novcem. “Dobro, studenti, hoćemo li se mi napokon pomaknuti i nešto napraviti ili ćemo se i dalje samo zgražati. Idemo već jednom očistiti SZ i postaviti normalne ljude tamo koji si neće plaćati ljetovanja našim novcem!”, stajalo je u jednom od komentara koji je prenio Jutarnji. Totalni kaos nastupa u siječnju 2005. na izborima za novi saziv Zbora, kada intervenira i policija. Portal Index tada piše o “studentskim izborima u stilu Sopranosa”.
Naime, nepoznata skupina koja se predstavila kao Sveučilišna izborna komisija, nakon zatvaranja birališta na PMF-u je otuđila izborne kutije i odnijela ih na prebrojavanje u Rektorat. Glasovi se, inače, prebrojavaju na fakultetima pa su PMF-ovci pozvali policiju. Tadašnji dekan PMF-a Dragutin Feletar za Radio 101 je izjavio: “Navečer su organizirali, na gotovo kaubojski način, prijevoz tih kutija autima. Naprosto su ih ukrali i odvezli u rektorat, za koji uopće nisu imali dozvolu ulaska. Može se reći da su praktički provalili u rektorat i tamo brojili glasove bez prisustva ikakvih promatrača”.
Studenti protiv studentskih predstavnika
Izbori na PMF-u na kraju su poništeni i ponovljeni, a i danas je u bespućima interneta javno dostupna kaznena prijava koju je nekoliko pojedinaca podnijelo DORH-u protiv Bezjaka. Sredinom 2005. predsjednik Zbora postaje Mislav Banek i na toj je poziciji do početka 2007., kada postaje šef Mladeži HDZ-a. I u njegovo vrijeme na čelu Zbora, studenti s PMF-a i Filozofskog fakulteta tvrde da proračun Zbora nije donesen transparentno; zbog toga su i prosvjedovali pred Studentskim centrom.
U ožujku 2006. udruga studenata biologije BIUS čak odbija primiti donaciju vrijednu 30 tisuća kuna od Studentskog zbora za projekte. “Zbog nepostojanja jasnih kriterija te izrazitog favoriziranja sadržaja koji nikako ne mogu opravdati akademske kriterije, zanemarivanja stvarnih problema studenata, odlučili smo odbiti dodijeljenu donaciju”, izjavila je Jutarnjem tadašnja predsjednica BIUS-a. Nakon Studentskog zbora i karijere u Mladeži HDZ-a, Banekovo ime u medijskim je arhivama još moguće naći vezano uz svjedočenja na suđenjima u slučaju HDZ-ove afere Fimi media.
‘Hercegovačka spona’ i brucošijade
Sredinom 2008. predsjednikom Zbora postaje Dario Škegro, za kojega se piše da je blizak tadašnjem ministru Draganu Primorcu. “Primorac je čak prije dva mjeseca bio posebni gost na Večeri Ljubušaka u Sheratonu, koju je organizirao Škegro, koji priznaje da je član HDZ-a”, pisao je Jutarnji, kao i o “hercegovačkoj sponi” Škegre i bivšeg predsjednika Skupštine Madžara.
“Obojica su iz Ljubuškog, a zajedno rade na organizaciji većine koncerata koji se održavaju u Bestu i Roku. Preko SZ-a imaju dozvolu da organiziraju brucošijade gotovo svih fakulteta, osim PMF-a, FF-a i FER-a, što im donosi veliki profit, koji ide ponajviše preko udruga, koje su, dakako, neprofitne i tako oslobođene plaćanja poreza”, piše novinar Goran Penić u Jutarnjem 18. lipnja 2008. Nakon Škegre, koji je danas docent na Kineziološkom fakultetu, Zbor preuzima Ivan Bota, još jedan HDZ-ovac koji se kao predsjednik Zbora proslavio jednom fotografijom.
Senat, Rektorat pa Ministarstvo
“Svoje zamrznuto članstvo u Mladeži HDZ-a čuvao je kao zmija noge sve dok nije iskrsnula slika na kojoj zanosno maše zastavom stranke na vlasti”, piše H-alter u svibnju 2010. Bota se, kao studentski predstavnik, u Senatu Sveučilišta u Zagrebu pojavljuje od 2008.; nakon završetka studija, upisuje doktorat na Filozofskom fakultetu pa se 2013. ponovno vraća u Senat kao predstavnik studenata poslijediplomskog studija. Nakon toga, Botu je bilo moguće pronaći u stručnim službama Borasovog nabujalog Rektorata, u Uredu za studije i upravljanje kvalitetom.
Bota je danas načelnik Sektora za provedbu, praćenje i koordinaciju politike razvoja otoka i podršku regionalnoj i lokalnoj razini u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU. Upućeni zborski krugovi i danas tvrde da Bota i dalje ima utjecaj u Studentskom zboru. Nakon njega, 2011. na čelo Zbora dolazi Danko Relić s Medicinskog fakulteta. Kolega Jerko Bakotin u Novostima tada piše da je “jednog HDZ-ovca zamijenio drugi”, kao i da ga je izglasala Skupština čiji su članovi birani na izborima na kojima je zabilježen 71 slučaj kršenja izbornih propisa na 15 fakulteta.
Veteran Senata Sveučilišta
Relić u Senat Sveučilišta, gdje se odlučuje o ključnim pitanjima poput izbora za rektora, prvi put kao studentski predstavnik ulazi u listopadu 2011. Uz manji prekid, tamo se vraća 2013. kao predstavnik postdiplomskih studenata i kao takav sjedi u Senatu zaključno s akademskom godinom 2016./2017. Već od iduće godine nastavlja svoj angažman u Senatu kao predstavnik nastavnih i suradničkih zvanja, a baš je prije nekoliko tjedana izabran za novi četverogodišnji mandat u Senatu u istom svojstvu. Drugim riječima, Relić već 10 godina odlučuje u Senatu Sveučilišta u Zagrebu.
Odlučivat će i naredne četiri. Naime, predstojeći izbori za rektora, koji su na rasporedu nadolazeće akademske godine, Reliću će biti treći na kojima će odlučivati o budućem rektoru. Spomenimo pritom i kako je Relić prošle godine izabran za predsjednika Savjeta za razvoj civilnog društva, savjetodavnog tijela Vlade RH koje radi na razvoju suradnje između Vlade i organizacija civilnog društva.
Nakon Relića, 2013. godine predsjednik Zbora postaje Mate Damić s Ekonomskog fakulteta. Damić je sjedio u Senatu kada se u travnju 2014. biralo rektora Damira Borasa. Boras će za svog prorektora za poslovanje uzeti Tonćija Lazibata s Katedre za trgovinu i međunarodno poslovanje Ekonomskog fakulteta, na koju po završetku studija stiže Mate Damić. Na toj je katedri i danas, kao docent.
Upitan legitimitet s mizernom izlaznošću
Za vrijeme Damićevog nasljednika u Zboru, Petra Labrovića, organizira se prvi SCoolFest, “najveći studentski festival u Hrvatskoj nastao s ciljem vraćanja Studentskog centra studentima”. U godinama koje slijede, Zbor se fokusira na sportske projekte, evente i humanitarne akcije. Izbori u pravilu uvijek prolaze s desetak posto izlaznosti i svaki put s optužbama za nedopušten utjecaj na malobrojne birače.
Zanimljiva se stvar u Zboru događa u svibnju prošle godine, kada predsjednik Matej Smetiško podnosi ostavku zbog osobnih razloga. Od tada se u studentskim kuloarima otvoreno govori o tome da je Smetiško htio uvesti reda u Zbor; povećati transparentnost i promijeniti Pravilnik o izborima. Zbog pritisaka je, tvrde upućeni, morao otići.
Sve nas to vodi do Mihovila Miokovića, jučer smijenjenog predsjednika Zbora koji je na Facebooku objavio sve fakture koje je kao predsjednik potpisao. Dakle, otkako je Studentskog zbora, problematizira se (netransparentno) trošenje novca šefova, povezanost s HDZ-om, enorman utjecaj u Senatu s obzirom na 12 studentskih ruku (od ukupnih 70), upitan legitimitet i, zapravo, jako malo odgovornosti – i prema studentima koje navodno predstavljaju i prema novcu kojega tako srčano troše.