Ovo nije vic. Vlada RH objavila službenu prezentaciju: Hrvatska je među 15 najrazvijenijih zemalja, bolja od Amerike i Kanade
Problem s vladinom objavom vidljiv je prostim okom
Nakon 33 minute i 45 sekundi, došao je red na premijerov najdraži slajd. „I moj najdraži slajd, društvo onih 15 zemalja“, kazao je predsjednik Vlade Andrej Plenković, kad se na velikom ekranu iza njegovih leđa pojavila posljednja, 74. slika službene Vladine prezentacije, uz natpis “Hrvatska u samoj europskoj jezgri”.
Prezentacija se odnosila na četvrti paket mjera za zaštitu kućanstava i gospodarstva od rasta cijena. No, među limitiranim cijenama struje i plina, naknadama za umirovljenike i nezaposlene, cijenama piletine i carskog mesa, našlo se mjesta i za premijeru najdraži slajd: „društvo onih 15 zemalja“, država koje su istovremeno u EU, Schengenu, eurozoni i NATO-u.
Kako smo napredovali
Kada je prošle jeseni Plenković prvi puta spomenuo to birano društvo, činilo se to kao zanimljiva, ali tek usputna, činjenična napomena. „Mi ćemo za dva mjeseca biti među samo 15-ak država svijeta koje su u NATO-u, EU, Schengenu i europodručju. I još smo počeli pregovore s OECD-om. To je dosta uzak krug država“, objašnjavao je premijer u listopadu.
Ali onda smo, korak po korak, napredovali – u službenom diskursu. U prosincu smo bili „među 15 najjačih“. U veljači već „među 15 najrazvijenijih“. I tu smo, zasad, ostali. U službenom izvještaju s prezentacije antiinflacijskih mjera, Vlada na svojim stranicama piše: „Prezentaciju je zaključio prikazom Hrvatske među 15 najrazvijenijih zemalja”. Misli se, dakako, na premijera i njegov najdraži slajd.
„Ne bi bilo loše da ovi koji imaju problem s time, da vide u kojem smo društvu, a tamo nismo došli nečijim poklonom, nego trudom, radom, htjenjem, političkom voljom, prioritetima i svime onime što radimo zadnjih sedam godina“, ustvrdio je Plenković ovog utorka.
Mutirana teza o top 15
Od ove godine Hrvatska je doista u uskom krugu država koje su istovremeno članice NATO-a i Europske unije, šengenskog područja i eurozone. To nije mala stvar: položaj Hrvatske, politički i ekonomski, bitno je osnažen. Prijeporno je, međutim, što je ta gola činjenica u međuvremenu mutirala u tezu o „15 najrazvijenijih“. Problem je vidljiv prostim okom. Na primjer, na posljednjem, 74. slajdu Vladine službene prezentacije.
U dnu ilustracije s 50 malih zastava, nalaze se, među ostalim, SAD, Kanada i Velika Britanija. Te su države članice NATO-a, ali nisu u EU, Schengenu niti eurozoni. Za prve dvije je, valjda, samorazumljivo zašto nisu dio europskih integracija.
Treća, Britanija, iz EU-a je izašla referendumskom odlukom svojih građana. SAD, Kanada i Velika Britanija članice su G7, neformalne skupine visokorazvijenih, industrijskih zemalja svijeta.
Bogata Danska nema šanse
Izvan društva „onih 15“ smjestila se i Danska: zemlja, čiji je BDP po stanovniku četiri puta veći od hrvatskog, izborila se prije tri desetljeća da ne mora uvesti euro, što su 2000. godine potvrdili i danski birači na referendumu. Zatim Austrija, koja ni nakon ruske invazije na Ukrajinu, nije promijenila stav prema (ne)ulasku u zapadni vojni savez. Austrijski BDP po stanovniku triput je veći od hrvatskog.
Za razliku od Austrije, Švedska i Finska prošle su godine učinile kopernikanski obrat u svojoj vanjskoj politici i zatražile pristup NATO-u, ali još nisu primljene. Međutim, čak i kad budu, Švedska neće biti u uskom krugu 15-orice. Na referendumu prije 20 godina Šveđani su odbili zamijeniti nacionalnu valutu eurom, pa je ulazak u eurozonu odgođen na neodređeno vrijeme.
Što to ima s blagostanjem?
U Vladinoj prezentaciji ima doista i država koje aspiriraju na članstvo u integracijama kojima pripada Hrvatska, ali im priključivanje još nije pošlo za rukom. Hrvatska je, primjerice, primljena u šengensko područje, a Bugarska i Rumunjska nisu. Ili, recimo, zemlje jugoistočne Europe koje su još dosta daleko od članstva u EU, kao i Ukrajina, Moldavija i Gruzija. Ali na slajdu su se našli i oni koji ne konkuriraju baš ni za jednu od ovih integracija. Primjerice, Vatikan.
No, „društvo onih 15 zemalja“, kojem od početka ove godine pripada i Hrvatska, nije garant nacionalnog blagostanja, niti isključivi pokazatelj stupnja razvijenosti. Neke su države ostale izvan tog uskog kruga političkom voljom nacionalnih vlasti. Neke referendumskom voljom vlastitih građana. Neke naprosto nesmiljenom silom svog zemljopisnog položaja.
Premijerovu omiljenu tezu čut ćemo, međutim, zasigurno još puno puta. Pogotovo kako se budu bližili parlamentarni izbori.