Nekad je nužno odabrati stranu

Ovo su brojke: EU uvodi novi udar, Putin će dnevno ostati bez 260 milijuna eura za financiranje rata

Koliko su prihodi od energenata pomogli punjenju vojnog proračuna Rusije i koliko dnevno EU plaća Putinu? Ovo su brojke

U travnju ove godine Josep Borrell iznio je pred Europskim parlamentom znakovit podatak. Od početka rata u Ukrajini, koji je u tom trenutku trajao već šest tjedana, Europska unija je Rusiji uplatila enormnih 35 milijardi eura, upozorio je visoki predstavnik EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku.

Praktički svakoga dana otkako je sukob počeo, pojasnio je Borrell, EU je Vladimiru Putinu uplatila milijardu eura za energente: dok ga s jedne strane sankcijama bez presedana pokušava natjerati na uzmak u Ukrajini, s druge izdašno puni njegovu državnu blagajnu. Bilo je već tada jasno da je pozicija EU-a teško održiva.

Udar na vojni proračun

Mjesec dana kasnije Europska unija je na korak od embarga na rusku naftu čiji je izvoz jedan od ključnih prihoda Putinove državne blagajne. Novi paket sankcija mogao bi biti dogovoren do kraja ovoga tjedna i iako još uvijek nema potpunog suglasja među zemljama članicama, jasno je da bi zabrana uvoza nafte – ne bude li previše razvodnjena – bila jedan od najkritičnijih udaraca na sposobnost ruske države da financira rat u Ukrajini.

Prihodi od prodaje energenata, prvenstveno nafte i plina, omogućili su Vladimiru Putinu zadnjih godina povećanje vojne potrošnje. To su pokazali podaci švedskog instituta SIPRI koji se bavi obrambenim i vojnim pitanjima. Prema njihovoj nedavno objavljenoj analizi, Rusija je u prošloj godini povećala svoju vojnu potrošnju za 2,9 posto, na 65,9 milijardi dolara, što je bila treća godina zaredom da je vojni budžet rastao.

Novac od nafte i plina

Vremenski, dio tog povećanja poklapa se i s pripremama za invaziju. “Visoki prihodi od nafte i plina pomogli su Rusiji da 2021. poveća svoju vojnu potrošnju. Ruski vojni rashodi bili su u padu između 2016. i 2019. kao rezultat niskih cijena energije u kombinaciji sa sankcijama kao odgovorom na rusku aneksiju Krima 2014.”, kazala je Lucie Béraud-Sudreau, direktorica SIPRI-jevog programa vojnih izdataka i proizvodnje oružja.

Proračunska stavka koja uključuje financiranje operativnih troškova i nabavku oružja tijekom godine (2021.) je povećana za 14 posto u odnosu na plan s kraja 2020., analiziraju još iz SIPRI-ja. Sasvim je, dakle, jasno da su prihodi od izvoza energenata važan element za punjenje ruskog vojnog proračuna pa bi, po toj logici, europske sankcije na naftu morale utjecati na taj budžet. To je, zasigurno, jedan od efekata kojima se u Bruxellesu nadaju.

Nafta ključna za prihode

Embargom na naftu – za koji još nije potpuno jasno kada će se početi primjenjivati niti u kojem točno obliku – EU bi se barem dijelom izvukla iz sadašnje vrlo nezgodne pozicije u kojoj Putinovu Rusiju istovremeno i sankcionira i financira. Od početka rata u Ukrajini, najveći je naglasak iz europske perspektive stavljen na ovisnost EU ekonomija o ruskom plinu.

No, prema navodima neprofitnih organizacija specijaliziranih za energetiku, nafta je izvor najvećih prihoda za Rusiju. Prošle godine, pokazuju analize, nafta i naftni proizvodi koje je plasirala na svjetska tržišta, donijeli su Rusiji triput više prihoda od plina. Zabrana uvoza ruskog plina u EU još uvijek nije na dnevnom redu, ali embargo na naftu bio bi financijski vrlo značajan.

Prema nekim izračunima (koji se mijenjaju jer se mijenja cijena nafte na globalnom tržištu), EU dnevno plaća Rusiji oko 260 milijuna eura za naftu. Analiza Transport&Environment, organizacije koja se bavi i energetskim pitanjima, pokazala je da Europa “daje Putinu 285 milijuna dolara dnevno kako bi zadovoljila svoju ovisnost o uvoznoj nafti”. Prema istoj studiji, Rusija je lani zaradila više od 100 milijardi dolara od naftnog izvoza u EU i Britaniju, dok su prihodi od prodaje plina iznosili 43,4 milijarde.

Velika (među)ovisnost

Visoki iznosi sugeriraju, dakako, da je visoka i ovisnost pojedinih EU članica o ruskim energentima, ali to je dvosmjerna ulica – i ruski proračun značajno ovisi o prodaji europskim kupcima. Za gotovo polovicu svog naftnog izvoza Rusija se oslanja na europsko tržište, pri čemu su prošle godine najviše uvezle Nizozemska i Njemačka. Stoga se sada postavlja pitanje alternative: gdje će EU nabavljati naftu, ako se odrekne ruske, i kome će Putin prodavati rusku naftu, ako izgubi europsko tržište?

Pojedine članice EU-a vrlo su ovisne o uvozu ruske nafte. U Slovačkoj, primjerice, iz Rusije dobavljaju više od 90 posto ukupne količine koju uvoze. Mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto kaže, pak, da 65 posto njihove opskrbe naftom dolazi iz Rusije. “To je određeno infrastrukturom, nismo mi izabrali takvu situaciju”, izjavio je Szijjarto prošlog tjedna za CNN.

Bez obzira na neke neslužbene spekulacije, iz Budimpešte poručuju da se njihova pozicija u pogledu europskih sankcija na naftu i plin nije promijenila. Dakle, Orbanova vlada i dalje ih ne podržava. Budući da se odluka o sankcijama donosi jednoglasno, to je de facto veto – barem kad je u pitanju zajednički europski pristup. No, mediji javljaju da bi EU mogla Mađarskoj i Slovačkoj ponuditi izuzeće ili dugačko prijelazno razdoblje.

Berlin više nije protiv

O prijelaznom razdoblju se ionako pregovara, jer ključne zemlje, poput Njemačke, smatraju da treba osigurati određeno vrijeme za prilagodbu. Tako je bilo i u slučaju embarga na ugljen koji kreće u punu primjenu od kolovoza. Očekuje se da će i zabrana uvoza ruske nafte, kada bude dogovorena, na snagu stupiti postupno, vjerojatno do kraja ove godine.

Bitan poticaj naftnom embargu, oko kojeg još nema potpunog suglasja, dala je Njemačka nakon što je vlada Olafa Scholza odustala od protivljenja, uz uvjet da se osigura dovoljno vremena za pronalaženje alternativnih dobavljača. U kratkom roku Njemačka je uspjela smanjiti udio ruske nafte u svom uvozu na samo 12 posto, sa 35 posto koliko je iznosio prije napada Rusije na Ukrajinu.

Što sve utječe na dogovor

Vlada u Berlinu sada smatra da se mogu nositi s embargom, čak i ako potraje više godina. Ta kalkulacija – koliko dugo će sankcije morati ostati na snazi – jedan su od bitnih elemenata u odlučivanju i o novom paketu, smatraju diplomatski izvori Telegrama. Države članice, dakle, moraju donijeti mjere koje, ovisno o ratnoj situaciji, mogu primjenjivati i dugo vremensko razdoblje što donekle komplicira dogovor.

Druga dva važna elementa su utjecaj na inflacije i alternativni dobavni pravci, procjenjuju naši izvori. Nafta se može supstituirati lakše nego plin – jer najveća količina stiže preko tankera i luka, a ne naftovoda – ali to “traži vrijeme, pa i određena ulaganja”. No, sasvim je jasno da naftni embargo za EU više nije pitanje ako – nego kad.