Ovo su ključne odredbe međunarodnog prava na kojima će Hrvatska temeljiti izlaz iz arbitraže
Odredbe samog sporazuma, te Bečka konvencija ključni su za slučaj
U siječnju 2012. Hrvatska i Slovenija imenovale su po jednog suca i dogovorile tri preostala suca na temelju popisa koji je dostavila Europska komisija. Cijeli je proces arbitraže završio neslavno, te je Hrvatski sabor izglasao izlazak iz arbitraže, nakon što su objavljene snimke razgovora između slovenskog suca i zastupnice.
Hrvatski podnesci sudu iznosili su oko 3600 stranica, u deset svezaka, a osnovni dio na oko 400 stranica sadržavao je stajališta Republike Hrvatske. Sve to je, međutim, nakon grubog kršenja sporazuma od strane Slovenije postalo nevažeće, a Hrvatskoj preostaje pravna bitka za dokazivanje kako ima pravo izaći iz ovog dogovora. Ovakva je situacija prilično nedefinirana. U sporazumu stoji kako će sud presuditi na temelju “međunarodnog prava, pravičnosti i dobrosusjedskih odnosa. No, postoje neke egzaktne odredbe međunarodnog prava i ovog ugovora na koji se Hrvatska može pozvati. Te odredbe donosimo u nastavku.
Članak 6. Arbitražnog sporazuma, odredba 2.
Prema ovoj odrebi Arbitražni postupak se provodi prema Fakultativnim pravilima Stalnog arbitražnog suda u sporovima između dvaju država. Taj sud kaže kako pri izboru arbitra države moraju voditi računa da budu “neovisni i nepristrani”. Jasno je kako slovenski arbitar nije bio niti jedno od to dvoje, a upitna je i uloga još najmanje dva suca.
Članak 6. Arbitražnog sporazuma, odredba 5.
U sporazumu izričito stoji kako je proces povjerljiv, a očito je kako su ovu odredbu povrijedili ne samio slovenski arbitar, već i slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec s izjavom kako ima indicije i informacije da bi spor mogao ići u slovensku korist.
Članak 10. Arbitražnog sporazuma
U ovom članku stoji kako će se obe strane suzdržati od bilo koje akcije ili izjave koja bi mogla intenzivirati spor ili ugroziti rad tribunala. Može se tumačiti kako je ovu odredbu povrijedio slovenski ministar vanjskih poslova Erjavec, te sudac Sekolec.
Bečka konvencija, članak 60.
Hrvatska će na članku 60. Bečke konvencije temeljiti svoj slučaj i pokušaje da sruši sporazum.
Prestanak ili suspenzija primjene ugovora je, između ostalog, moguća je u određenim slučajevima. “Bitna povreda dvostranog ugovora od jedne stranke ovlašćuje drugu stranku da se pozove na povredu kao na uzrok prestanka ugovora ili suspenzije njegove primjene u cijelosti ili djelomice.”, stoji u konvenciji, a Hrvatska će pokušati dokazati kako je Slovenija prekršila ugovor.
Članak nastavlja kako bitnu povredu ugovora čini: odbacivanje ugovora koje nije predviđeno Konvencijom ili “povreda odredbe bitne za ostvarenje predmeta ili svrhe ugovora”. Hrvatska će morati utvrditi kako slovenski arbitar nije bio “nepristran i neovisan”, kako stoji u sporazumu, te kako je to “povreda odredbe bitne za ostvarenje predmeta ili svrhe ugovora”.