Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Tri razloga zbog kojih Tomislav Karamarko stvarno nema nikakve šanse

Jako podsjeća na svakog komunističkog vođu iz 70-ih i 80-ih

ZADNJA IZMJENA: svi 28, 2016
Foto: PIXSELL

Tri su očigledna razloga zbog kojih Tomislav Karamarko ne može pobijediti u bitki za svoj dugoročniji politički opstanak. Prvo, sasvim je nedvojbeno utvrđeno da je njegova supruga primala novac od Molova lobista u vrijeme kada je gospodin Karamarko, ne samo kao predsjednik glavne oporbene stranke, nego i kao predsjednik stranke koja je dala predsjednicu Republike, svakako raspolagao znatnim društvenim i političkim utjecajem.

To je naprosto materijalna činjenica (premda se ovdje ne radi o velikom novcu), koju nikakvo Vladino priopćenje, pa ni odluka Povjerenstva za sukob interesa ne mogu osporiti.

Zbog te činjenice Karamarko, naprosto, ne može izbjeći Sanaderovu stigmu: i inače najnepopularniji političar u zemlji zadnjih je tjedana postao još neusporedivo nepopularniji. I kao takav više ne može funkcionirati kao nacionalni politički vođa.

Nije kadar formulirati modernu i kreativnu HDZ-ovu politiku

Pitanje njegova pada uglavnom je pitanje različitih političkih taktika, spletova okolnosti, ali i poteza njegovih protivnika, no taj je pad neizbježan.

Drugo, Tomislav Karamarko zaista, i neovisno od krizne situacije u kojoj se zatekao, nije kadar formulirati nikakvu modernu i kreativnu HDZ-ovu politiku. Pažljivo smo slušali njegov govor na današnjem HDZ-ovu Općem saboru.

Ako izuzmemo žestoki napad na Most, uobičajenu hadezeovsku domoljubnu ornamentiku, te potrebnu i dobrodošlu izjavu “Mi smo antifašisti, ali i antikomunisti”, veći dio tog njegova programskog istupa mogao je izreći bilo koji komunistički političar iz sedamdesetih ili osamdesetih godina, poput, recimo Stipe Šuvara.

Neobične sličnosti s komunističkim političarima

To se odnosi na gotovo isključivo dijalektičku strukturu Karamarkova govora, kao i na neobično podudarne sadržajne elemente.

Karamarko je, primjerice, ustvrdio da se Hrvatska ne smije oslanjati samo na profesionalnu vojsku, među ostalim i zato što se tako gubi značaj vojske u zajednici.

Jačanje uloge vojske u društvu/zajednici bio je jedan od glavnih argumenata komunističkih političara u njihovim bezbrojnim apologijama Jugoslavenskoj narodnoj armiji.

Govoreći u kulturi, Karamarko je kazao kako on poštuje slobodu govora, kako HDZ ne želi nikoga cenzurirati, ali kako država mora financirati nacionalno značajne projekte.

Šuvarova krilatica

Sličan koncept kulture zagovarali su i komunisti: oni, naravno, jesu i cenzurirali i zabranjivali, podosta toga ostavljali su u sivoj zoni, ali su stalno naglašavali potrebu financiranja kulture koja promiče jugoslavenske i komunističke /samoupravljačke vrijednosti.

Raspravljajući o obrazovanju, predsjednik HDZ-a ponovio je frazu o tome da nam treba obrazovni sustav koji će zadovoljiti potrebu za radnim mjestima u tehničkim područjima, nasuprot višku maturanata i diplomanata što dolaze iz humanističkih područja.

Ovdje moramo podsjetiti kako je baš ta krilatica predstavljala središnje mjesto Šuvarove famozne reforme školstva iz sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Pozivao se na Tuđmana kao nekad drugi na Josipa Broza

Naposljetku, gospodin Karamarko barem se deseatk puta pozvao na Franju Tuđmana, u sjeni čije je biste i održao govor. Svi stariji čitatelji znaju da su se baš svi komunistički lideri (do Slobodana Miloševića) gotovo istovjetno pozivali na Josipa Broza, ispod čijih su bista i fotografija održavali svoje, podjednako inspirativne, šematske i dosadne govore.

Zašto je sve ovo važno?

Zato što je u dosad najkritičnijem trenutku svoje političke karijere Tomislav Karamarko pokazao da nije kadar ponuditi ništa novo, moderno i privlačno; sav se njegov politički i retorički repertoar sastoji od općepolitičkih fraza, u kojima se, eto, prepoznaje rječnik i sadržaj kasnog hrvatskog komunzima, te domoljubih fraza, koje smisao i autoritet traže u liku velikog preminulog vođe.

U HDZ-u moraju biti svjesni da im takav lider ne treba

I u HDZ-u moraju biti svjesni da im takav lider ne treba (iako ga sada ne mogu promijeniti, što dodatno otežava poziciju najveće hrvatske stranke).

Teći razlog neizbježnog Karamarkova političkog poraza jest aktualna kriza s Mostom. Naime, ako se Most pomiri s predsjednikom HDZ-a , Mostov će rejting u potpunosti propasti jer će, poslije čvrstog inzistiranja na Karamarkovu odlasku, svaki takav dogovor uništiti ostatke Mostove vjerodostojnosti.

Ako, pak, HDZ preotme još šest ili sedam Mostovih zastupnika, i tako spasi Karamarkov položaj u Vladi, saborska će većina ostati toliko tanka da se nikada neće znati kada se neki zakon može, ili ne može izglasati.

Potpuno paralizirana vlast

Vlast u zemlji postat će još više paralizirana, nego što je bila u prvih pet mjeseci koalicijske Vlade. Ako, pak, Most zaista podrži SDP i sruši Karamarka, predsjednik HDZ-a bit će izložen najnečasnijem odlasku iz visoke politike koji smo vidjeli za dugo vremena.

Za HDZ je, stoga, najrazumnija opcija da u idućih petnaest dana sami izađu iz Vlade, da tako ojačaju svoju poziciju među nacionalističkim biračima, koji u Boži Petrovu vide Milanovićeva tajnog (sad već javnog) agenta, te da se preko ljeta pokušaju pripremiti za nove izbore.

No, kako se u politici teško suočiti s porazima, čak i kad su potpuno očigledni, u takav je rasplet teško povjerovati.

Ivan Violić
Telegram autor
86 članaka Više o autoru
Više s weba