Pad mreže: Interesne skupine oko Mamića počele su se urušavati
Zdravko Mamić zna da bez političke zaštite neće ostati na slobodi
Ako je točno – a nismo pročitali demanti – da je Tomislav Karamarko izborno jutro dočekao u društvu Zdravka Mamića, bila je to uistinu zora očajnika.
Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice za samo se nekoliko sati prometnuo od izbornog pobjednika u vrlo vjerojatno najvećeg političkog gubitnika u Hrvatskoj, još od uhićenja Ive Sanadera (okej, u konkurenciji je svakako i Ivo Josipović).
A predsjednik Dinama ostao je bez političke zaštite, za koju se svim snagama bori više od godinu dana, još od donacija kampanji Kolinde Grabar-Kitarović. Zdravko Mamić vrlo dobro zna kako bez političke zaštite nema mnogo šanse da dugoročno ostane na slobodi. Te su šanse, svakako, znatno manje nego u lipnju ove godine, kada je Dinamov predsjednik prvi put uhićen.
U ono je vrijeme gospodin Mamić uživao potporu širokog kruga ljudi koje je financijski ili drukčije zadužio: od restoratera i biznismena, preko sutkinja, sudaca, novinara, većeg dijela Hrvatskog nogometnog saveza pa do najužeg vrha konzervativne političke elite.
Položaj Mosta
Ta je mreža omogućavala Zdravku Mamiću da se relativno dobro osjeća oko svog sigurnosnog statusa te da s optimizmom gleda na budućnost pravnih bitki koje će odrediti hoće li sljedećih desetak godina provesti na maksimirskoj zapadnoj tribini. Ili, pak, u zatvoru u jugozapadnom dijelu grada. No, ta je mreža danas poderana. Zasad se ne vidi kako bi se mogla zakrpati.
Objavama Modrićevih razgovora s USKOK-om Mamići su postali zarazno toksični i društveno nepoželjni (upravo je fascinantno da Tomislav Karamarko nije razumio tu banalnu činjenicu)
Mamića su, prvo, teško pogodili iskazi njegovih igrača koji su se (igrači), srećom, pokazali lojalniji državi i njenim istražnim tijelima nego svom bivšem vlasniku. Sve što su Modrić i drugovi ispričali o milijunskim isplatama braći Mamić, zauvijek je uništilo bilo kakve preostatke društvenog ugleda prve hrvatske nogometne obitelji.
Objavama Modrićevih razgovora s USKOK-om Mamići su postali zarazno toksični i društveno nepoželjni (upravo je fascinantno da Tomislav Karamarko nije razumio tu banalnu činjenicu). Drugo, politička se atmosfera dramatično promijenila.
U lipnju je cijela Hrvatska očekivala uvjerljivu HDZ-ovu pobjedu na parlamentarnim izborima. Umjesto toga dogodio se dramatični remi, koji je odlučnu ulogu dao ljudima iz nove stranke koja se, pak, želi afirmirati svojom nekorumpiranošću. A kada netko inzistira na čistom, nekorumpiranom imidžu, taj netko ne smije podržavati šefove hrvatskog nogometa, jer o hrvatskom nogometu vlada (zaslužena) predodžba paradigme najgore moguće korupcije.
Greatest shit
Most, stoga, logično zahtijeva raščišćavanje stanja u hrvatskom sportu, osobito u nogometu, što čini svako eventualno Mamićevo oslanjanje na Most fizički pogibeljnim.
Još je gore za obitelj Mamić što je Most svojim ultimativnim zahtjevom za borbu protiv sportske korupcije oduzeo HDZ-u bilo kakav manevarski prostor pa se tako, eto, Mamićeva do jučer omiljena stranka, ovih dana morala javno odreći jednog od svojih donatora (tu je iznimku napravio šibenski HDZ-ovac Ante Kulušić, koji je tvrdnjom da je Zdravko Mamić uhićen na Dan pada Vukovara kako bi se javnosti skrenula pozornost s obilježavanja pada Vukovara pobijedio u konkurenciji za greatest shit unatrag nekoliko godina).
Zdravko Mamić izgubio je, dakle, potporu na nacionalnoj političkoj razini.
Istodobno, oslabila je i Mamićeva lokalna sigurnosna mreža: Milan Bandić doživio je, recimo to tako, relativni debakl na parlamentarnim izborima. Još je važnije što i Bandića čekaju nove optužnice tako da se gospodin Mamić više ne može osloniti ni na svog dugogodišnjeg vjernog suradnika s kojim, među ostalim, dijeli i odvjetnički ured.
Slabije veze na sudu
Treće, sama činjenica da je sutkinja Ustavnog suda Slavica Banić otkrivena u nedopuštenom i prilično skandaloznom razgovoru sa Zdravkom Mamićem, značajno je smanjila Mamićevu mogućnost da utječe na sudske institucije.
Predsjednik zagrebačkog Županijskog suda Ivan Turudić još je ljetos morao priznati da je u prijateljskim odnosima sa Zdravkom Mamićem te se sam izuzeo iz svih procesa vezanih uz obitelj Mamić
Njegove su sudske veze provaljene na više razina: predsjednik zagrebačkog Županijskog suda Ivan Turudić još je ljetos morao priznati da je u prijateljskim odnosima sa Zdravkom Mamićem te se sam izuzeo iz svih procesa vezanih uz obitelj Mamić.
Osim što je, znači, ostao bez političkog zaleđa, Dinamov se predsjednik sada mora suočiti sa značajno slabijim vezama u sudskoj vlasti. A veze u sudskoj vlasti, kako praksa pokazuje, znaju, nažalost, igrati odlučnu ulogu u određivanju sudbine pojedinog okrivljenika. Naposljetku, samo je pitanje vremena kada će početi slabiti Mamićev utjecaj u Hrvatskom nogometnom savezu.
Naime, Davor Šuker, koji definitivno jest Mamićev igrač, sam se iz dana u dan dovodi u sve neugodniji položaj. Najnoviji Šukerov eksces, kada nije dopustio da javna televizija prenosi utakmicu državne reprezentacije, dodatno je kompromitirao njegov status u očima goleme većine hrvatskih nogometnih navijača.
No, Šukerov je problem dublje naravi: Davor Šuker, svojedobno zaista veliki nogometaš, dio je one svjetske nogometne hijerarhije koja se globalno smatra kriminalnom i koja je definitivno na odlasku. Michel Platini, također veliki nogometaš, koji je Šukera doveo u vodstvo UEFA-e, nikada se neće moći očistiti od korupcijske afere sa Seppom Blatterom. Čistkom Platinija i njegovih struktura u UEFA-i, predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza izgubit će bilo kakvo međunarodno uporište.
Razotkrivene su veze na sudovima i to je smanjilo mogućnost utjecaja
Nakon što ostane bez međunarodnog uporišta, nepopularni Šuker postat će razmjerno laka meta svim onim brojnim nezadovoljnicima u hrvatskom nogometu, koji jedva čekaju da ga se riješe. Šukerov bi pad mogao koincidirati s Mamićevim, što znači da za godinu ili godinu i pol vodstvom HNS-a više ne bi upravljali ni jedan niti drugi.
A izborom novog vodstva Hrvatskog nogometnog saveza koje bi bilo bar donekle samostalno, Zdravko Mamić izgubio bi svoje glavno logističko uporište. Dinamov je predsjednik sada, dakle, pred nizom opasnih gubitaka: radi se o nacionalnoj i lokalnoj političkoj potpori, sudskim vezama i Hrvatskom nogometnom savezu.
Izgubi li sve to, Zdravko Mamić bit će tek omražen čovjek kojem će se mnogi htjeti osvetiti. Mamić je, gotovo izvjesno, svjestan slabosti svoje sadašnje situacije pa se stoga i ponaša još nervoznije nego inače. Teško je vjerovati da Zdravko Mamić može pronaći izlaz. U redu, vrlo mnogo ljudi duguje mu vrlo mnogo novca (ili su mu dugovali), što je uvijek efikasan argument.
Međutim, kada se sruše one osjetljive strukture u zajednici koje nekoga štite od policije, sudstva i društvene osude, sam novac uglavnom ne može pomoći. Niz primjera vezanih uz protagoniste hrvatske podzemne scene, najbolje govori da ih novac nije sačuvao od zatvora i društvenog isključenja.
Rutinska praksa
Isto, uostalom, vrijedi i za veći broj pripadnika prve generacije Tuđmanovh kapitalista, koji danas, unatoč novcu, moraju živjeti u izgnanstvu, ne smiju prijeći hrvatsku granicu i koji će trajno ostati zapamćeni tek kao izrazito negativni ekscesi prvog kruga hrvatske privatizacije.
Jedini način da se Zdravko Mamić izvuče iz katastrofe koja mu prijeti jest ili suradnja s istražnim tijelima, uz pokušaj dogovora za manju kaznu, ili, pak, još neka spektakularna financijska akcija usmjerena prema sucima, kojom bi Zdravko Mamić pokušao kupiti oslobađajuću presudu.
Pad kuće Mamić realna je opcija, na koju bitno neće utjecati ni eventualni Mamićev izlazak iz pritvora. Pritvor, uostalom, nema kaznenu nego preventivnu funkciju, a izlazak iz pritvora, kako znamo, nije pomogao ni Ivi Sanaderu
Činjenica je, nažalost, da su u Hrvatskoj spektakularni sudski preokreti postali dijelom rutinske sudske prakse, kako svjedoči i ovotjedna, de facto oslobađajuća presuda Tomislavu Horvatinčiću.
Više je nego upadljivo da je potpredsjednik hrvatske Vlade Radimir Čačić morao odslužiti zatvorsku kaznu jer je u teškim vremenskim uvjetima, potpuno trijezan, izazvao prometnu nesreću u kojoj je poginulo dvoje ljudi, dok je gospodin Horvatinčić prošao bez zatvorske kazne, premda je u idealnim vremenskim uvjetima izazvao nesreću u kojoj je, opet, poginulo dvoje ljudi. Toliko o privilegiranosti hrvatskih političara.
No, takva je mogućnost, zbog svih izloženih podataka vezanih uz razotkrivanje Mamićevih veza sa sudstvom, danas ipak znatno manja nego prije pola godine. Pad kuće Mamić realna je opcija, na koju bitno neće utjecati ni eventualni Mamićev izlazak iz pritvora. Pritvor, uostalom, nema kaznenu nego preventivnu funkciju, a izlazak iz pritvora, kako znamo, nije pomogao ni Ivi Sanaderu koji je kasnije, doduše, trenutačno nepravomoćno, osuđen za skoro sve za što su ga optužnice bile teretile.
Pad Zdravka Mamića i njegovih suradnika mogao bi predstavljati stanoviti moralni poticaj za hrvatski sport. Valja, naravno, paziti da Mamićev odlazak ne uništi Dinamo.
Tekst objavljen u tiskanom izdanju Telegrama od 21. studenog 2015.