Paladino je danas nastupio u Nedjeljom u 2; izvukli smo ključne dijelove
Govorio je o budućim planovima, stanju u hrvatskom zdravstvu, svojim pacijentima i osjećajima nakon svega...
Josip Paladino gostovao je danas u Nedjeljom u 2, gdje je govorio o svom odlasku iz Rebra, gdje mu je prije desetak dana odbijena posljednja molba za produljenje ugovora, nakon 40 godina rada.
Čuveni neurokirurg govorio je o budućim planovima, stanju u hrvatskom zdravstvu, svojim pacijentima i osjećajima nakon svega što se dogodilo. Izvukli smo ključne dijelove.
O posljednjim danima na Rebru:
“Ja sam u posljednjih godinu dana svojeg posla u Rebru odradio oko 350 operacija, a zadnja tri dana uspio sam napraviti šest operacija svojim pacijentima koji su čekali te operacije. Meni nije teško raditi. Davno prije sam mogao, a nisam znao. Sada znam i mogu, a možda za neko vrijeme ću znati, a neću moći. Sada nije tako”, rekao je Paladino.
O vremenu odlaska vrhunskih stručnjaka u mirovinu:
“Medicina je vrlo egzaktna i mjerljiva struka. U njoj zaista možete svačije performanse ispitati statistikom, pokazateljima, uspješnošću i brojevima koji su neminovni i nemilosrdni. Mogu pokazati da netko s 45 godina prima plaću za jedan dio posla i do svoje mirovine čeka 65. godinu. Dok netko drugi ne pati od te bolesti i radi punom parom.”
O načinu na koji bi ih se moglo zadržati:
“To bi moglo biti regulirano kao u inozemstvu. U načelu menadžment institucije koji je vodi zadužen je za uspješnost institucije. Takvi menadžerski timovi ocjenjuju što je u tom trenutku za njih najbolje. Tako se ugovori sklapaju na godinu dana. Tako ste vi uvijek evaluirani od strane menadžmenta i vidi se kakav ste vi brend, što postižete, koliko imate pacijenata.”
O posljedicama na iduće generacije kirurga:
“Ja ne govorim o sebi. Ja govorim o svojim mlađim kolegama koji će se za godinu, pet, deset svi naći u ovoj situaciji. Mislim da smo napravili nemjerljivu štetu ako bacimo kroz prozor ili zaboravimo na to što oni vrijede, što su mogli pridonijeti cijelom sustavu. Sustav je tu da pomogne pacijentima, nisu bolnice tu da bi doktori primali plaću.”
O budućem radu:
“Dužan sam reći iskrenu zahvalu svima koji su se javili. Trenutno, zadnjih šest mjeseci, imam ambulantu u bolnici Sveta Katarina. Ja nisam važan. Bitni su pacijenti. Ja se ovog trenutka osjećam kao čovjek u čamcu koji gleda kako se ljudi tope, a ne mogu im pomoći. Ne znam gdje ću nastaviti raditi. Vidjet ću kakve su mogućnosti. Želio bih učiniti nešto za pacijente. Moje je poslanje da s ovih deset prstiju znam nešto napraviti, nekome spasiti život.”
O potencijalnom smanjenju troškova u bolnicama:
Bio sam ravnatelj bolnice tri godine, i imam nekoliko plastičnih primjera kako bi se moglo uštedjeti. Recimo, u svijetu bolnice kupuju tablete na veliko, što ih, logično, čini jeftinijima. Kod nas sestre troše vrijeme na dosta trivijalan način, ujutro otvaraju puno malih kutijica, koje su namijenjene maloprodaji, i vade tablete van, vatice, upute… i onda ih stavljaju u doze. Predložio sam da se kupuju na veliko, nije bilo sluha. Imam još jedan primjer: da bih ja operirao tumor, pacijent mora popiti tekućinu pomoću koje se tumor markira. Jedna bočica od 4,5 ili 5 mililitara košta oko 15 tisuća kuna. Kolege u Švicarskoj dali su tu tekućinu raditi u tvornici, kanistar plaćaju stotinjak dolara. Mi i dalje imamo bočicu za 15.ooo kuna koja vrijedi 15-ak kuna.”