Papa Benedikt zalagao se za manju, 'čišću Crkvu' i krutu obranu tradicije. Njegovim odlaskom kreću nove struje

Papa emeritus Benedikt XVI. otišao je u dubokom sukobu sa svojom, njemačkom Crkvom

Pope Benedict XVI presides the Via Crucis (Way of the Cross) on April 6, 2012 by the Colosseum in Rome. Christians mark the crucifixion of Jesus Christ on Friday in a series of ceremonies culminating on Sunday, when they celebrate Christ's resurrection AFP PHOTO / GABRIEL BOUYS (Photo by GABRIEL BOUYS / AFP)
FOTO: AFP

Papa Benedikt XVI. ostavio je Katoličku crkvu u svojoj domovini Njemačkoj duboko podijeljenom oko pitanja koliko su duboke reforme potrebne Crkvi da bi vratila vjerodostojnost, nakon skandala s otkrićem svećeničkih seksualnih zlostavljanja djece i mladih. Novinar Peter Seewald koji je više od 25 godina pratio papu emeritusa, još od vremena kad je bio kardinal Joseph Ratzinger, izjavio je nakon njegove smrti da je papa imao težak odnos s Crkvom u svojoj zemlji.

Počelo je s razlikama o tome kako tumačiti Drugi vatikanski sabor, a kasnije oko studentskih prosvjeda u kasnim 1960-ima. Produbljivao se nakon otkrića o seksualnom zlostavljanju u Crkvi da bi razlike dosegnule vrhunac 2019. kad su njemački katolički biskupi prvi puta izašli u javnost sa zahtjevima za temeljnim reformama Crkve. Taj proces obnove Crkve dobio je naziv Sinodalni put.

Njemački biskupi, među ostalim, zalažu se za dopuštenje blagoslova za istospolne parove, ženidbu svećenika u određenim slučajevima, ređenje žena za đakone te da laici u Njemačkoj mogu sudjelovati u odabiru biskupa – promjena koja bi duboko promijenila strukturu moći u Katoličkoj crkvi. Dok se njemački biskupi zalažu za prilagođavanje Crkve vremenu u kojem živimo, umirovljeni papa Benedikt XVI. protivio se svemu tome smatrajući da se ne smije odstupiti od tradicionalnog nauka Crkve.

Katolici na drugačiji način

Kardinal Jean-Claude Hollerich, nadbiskup Luksemburga, izjavio je da temelj katoličkog učenja o homoseksualnosti “više nije istinit” te da Crkvi treba temeljna revizija te doktrine. Reinhard Marx, nadbiskup Münchena i Freisinga, smatra pak kako bi bilo bolje za sve kad bi se dopustio neki oblik crkvenih blagoslova za istospolne zajednice te ženidbe nekih svećenika. Jedan je pak biskup dao odobrenje homoseksualcima zaposlenim u njegovoj biskupiji, uključujući svećenike, da mogu ispovijedati svoj seksualni identitet bez straha od disciplinskih kazni.

Tako se njemačka Katolička crkva, koja je i inače oduvijek bila sklonija liberalizmu, pretvorila u poligon za ispitivanje koliko daleko reforme u Crkvi mogu ići. “Postoji strah u Vatikanu da će ovo biti poput požara koji se širi drugdje”, objasnio je novinarima Georg Bätzing, voditelj Njemačke biskupske konferencije. “Mi smo katolici. Ali mi želimo biti katolici na drugačiji način.”

Kritičar progresivne struje

Za razliku od većine njemačkih biskupa, Benedikt XVI. se žestoko protivio trendovima, isticao je potrebu za obranom vjere utemeljene na konačnim istinama, nasuprot onome što je nazvao suvremenom “diktaturom relativizma”. Zbog toga je smatrao da bi se manja, “čišća” Crkva uspješnije borila za obranu tradicionalnih učenja i bogoslužja. Govorio je da se Crkva mora suprotstaviti “kulturnim hirovima” upozoravajući kako bi svako pokleknuće pred nadiranjem moderne kulture moglo ugroziti vječne istine katolicizma.

Premda je na Drugom vatikanskom saboru od 1962. do 1965. sudjelovao kao savjetnik, vrlo brzo postao je kritičar progresivne struje koja je, kako je govorio, pogrešno protumačila sabor kao prekid s prošlom doktrinom i praksom. Kao kardinal, a potom i kao papa, ponovno je potvrdio osporavana tradicionalna učenja o seksualnosti i bioetici te je disciplinirao teologe koji su nastojali pomiriti Evanđelja s marksizmom. Kao kardinal istraživao je i u nekim slučajevima kritizirao teologe zbog njihovih odstupanja od pravovjerja.

Među njegovim prioritetima bilo je spriječiti promjene religije u skladu s potrebama “civilnog društva”. S negodovanjem su primljene njegove ideje da Katolička crkva treba voditi kršćanski svijet. Zamjereno mu je također kad je, doduše neuspješno, pokušao ponovno integrirati u Crkvu ultrakonzervativno Društvo svetog Pija X.

Božji rotvajler

U poslanici koju je objavio 2019., razloge za masovna svećenička seksualna zlostavljanja pripisao je seksualnoj revoluciji i “novoj normalnosti” seksualne permisivnosti, liberalizaciji teologije nakon Drugog vatikanskog sabora, usponu “homoseksualnih klika” u katoličkim sjemeništima i pad vjerskih uvjerenja na Zapadu.

Zbog svega toga kritičari su ga prozvali “Božjim rotvajlerom” i pancer papom, aludirajući na tenkove koje su nacisti koristili u Drugom svjetskom ratu. Njegov dugogodišnji tajnik, nadbiskup Georg Gaenswein, kazao je kako je papa imao “snažan skepticizam prema Sinodalnom putu”, a novinar Seewald napisao je kako je Benedikt XVI. znao govoriti da Crkva u Njemačkoj više nije ispunjena vjerom.

Potpora američkih kardinala

Premda nije komentirao procese u Katoličkoj Crkvi u Njemačkoj, ipak je u intervjuu časopisu Herder Korrespondenz, u povodu 70. obljetnice kako je postao kapelan, izjavio da dok u službenim crkvenim tekstovima govori samo služba, ali ne i srce i duh, egzodus iz svijeta vjere će se nastaviti. Kazao je da su u crkvenim bolnicama, školama i u dobrotvornoj organizaciji Caritas mnogi ljudi na ključnim položajima koji ne podržavaju unutarnji poziv Crkve i tako često zamagljuju poslanje tih institucija. Zatražio je također da se napravi razlika između “vjernika i nevjernika”.

I dok je došao u potpuni raskorak s biskupima u vlastitoj zemlji, potporu za svoje ideje uživao je u SAD-u. Tamo je, među kardinalima i biskupima, formirana najkonzervativnija jezgra unutar Katoličke crkve. Američki kardinali i biskupi već duže upozoravaju da bi njemački zahtjevi za modernizacijom mogli izazvati raskol u Crkvi.

Najkonzervativniji Benediktovi sljedbenici smatrali su da je umirovljeni papa bio tradicionalistička protuteža liberalnijem papi Franji, kojeg su optuživali da je sklon razbijanju jedinstva vjere u uzaludnom pokušaju da Crkvu učini relevantnom. Neki su ga čak nazivali protupapom, ili anti-Franjom.

Zaprepaštenje katolika

Dva su razloga zašto su njemački biskupi otišli toliko daleko u zahtjevima za reforme. Prvi je skandal sa seksualnim zločinima koje su počinili svećenici. Njemačka biskupska konferencija objavila je da je od 1946. do 2014. više od 1670 svećenika seksualno zlostavljalo 3677 maloljetnika, većinom dječaka. Te brojke izazvale su zaprepaštenje u javnosti te su nanijele nepopravljivu štetu ugledu Katoličke crkve.

To je također izazvalo krizu povjerenja među njemačkim katolicima pa ne čudi da se prvi put u povijesti Njemačke dogodilo da manje od polovice njemačkog stanovništva pripada katoličkoj i protestantskoj vjeri. Te brojke su izazvale šok jer je 2021. Katolička crkva imala 21,6 milijuna članova ili samo oko 26 posto stanovništva. Još je gori podatak iznio Christoph Kösters, crkveni povjesničar iz Bonna, koji je objavio da manje od 5 posto katolika redovito pohađa nedjeljnu misu.

Duboka kriza Crkve

“Te brojke pokazuju duboku krizu u kojoj se nalazimo kao Katolička crkva u Njemačkoj”, rekao je biskup Georg Bätzing, predsjednik Njemačke biskupske konferencije. Biskup Hildesheima Heiner Wilmer nazvao je uznemirujućim “to što ne samo ljudi male vjere, nego ponekad i ljudi s puno vjere, napuštaju crkvu”.

Andreas Sturm, koji je podnio ostavku na mjesto generalnog vikara Speyera i pridružio se drugoj crkvi, objasnio je svoju ostavku u svibnju riječima: “Tijekom godina izgubio sam nadu i povjerenje da se Rimokatolička crkva doista može promijeniti”.

Njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier podržao je biskupe izjavivši da ljudi žele modernu crkvu otvorenog uma koja sudjeluje u njihovom svakodnevnom životu i koja se bavi njihovim svakodnevnim problemima.

Papa nije govorio istinu

Pokušavajući spasiti vjerodostojnost, njemački katolički čelnici zatražili su preispitivanje temeljnih pitanja, kao što su homoseksualnost i celibat, za razliku od Benedikta XVI. koji je crkveno učenje o tome smatrao nepromjenjivim.

Vatikan je nakon smrti pape emeritusa objavio njegov duhovni testament u kojem je zatražio oprost od svih koje je na bilo koji način povrijedio. Početkom 2022., Benedikt XVI. priznao je da je tijekom istrage o seksualnom zlostavljanju svećenika dao lažne informacije o svojim saznanjima o tim događajima. No, istodobno je odlučno zanijekao bilo kakvo nedolično ponašanje ili namjeru dovođenja u zabludu.

Zbog toga je zatražio oprost za “zlouporabe i pogreške” koje su se dogodile pod njegovim nadzorom, objašnjavajući da je to bila posljedica pogreške tijekom montaže njegove izjave. Unatoč tome, njegov je ugled nepovratno narušen. Christian Weisner, glasnogovornik pokreta Wir Sind Kirche i zagovaratelj ozbiljnih reformi Crkve, izjavio je da su “čak i ljudi koji su prijateljski raspoloženi prema Ratzingeru bili vrlo razočarani što nije govorio istinu”.

‘Pitanja bez odgovora’

Vatikanski portal je predstavio Benediktovo pismo kao “osobnu ispovijest”, u kojoj traži oprost i ispituje “ispit savjesti”, jer je svjestan, kako je istaknuo, da će se uskoro “naći pred posljednjim sucem svog života”. Istaknuta irska katolkinja Marie Collins, koja je preživjela zlostavljanje svećenika, izjavila je za katoličku novinsku stranicu Crux da, ako se pažljivo pročita papina duhovna oporuka, “onda se vidi da umirovljeni papa umjesto da prizna bilo kakvu krivnju, ni u jednom trenutku ne traži osobni oprost za svoje postupke”.

Predsjedavajući Njemačke katoličke biskupske konferencije Georg Bätzing opisao je u subotu Benedikta kao “impresivnog teologa” i “iskusnog pastira”. Ali je istodobno priznao probleme u Benediktovu rješavanju slučajeva zlostavljanja dok je bio nadbiskup u Münchenu. “Tražio je oprost od onih koji su bili pogođeni, a ipak su pitanja ostala bez odgovora”, zaključio je Bätzing.

Borac protiv liberalnog

Umirovljeni papa također je apelirao na svoje sugrađane katolike da ne izgube vjeru zbog njezine očite nespojivosti s prirodnim znanostima ili suvremenom biblijskom znanošću te ih pozvao: “Molim za našu zemlju da ostane zemlja vjere i potiče vas, dragi sunarodnjaci: ne dajte se odvratiti od vjere”.

Konzervativna struja u Vatikanu ostala je bez svog duhovnog inspiratora i najvišeg teološkog autoriteta, a na obzoru nema ličnosti koja bi ga naslijedila. Kao vrhunski intelektualac i jedan od najvećih teologa našeg doba, Benedikt XVI. bio je stameni borac protiv liberalnih tendencija, pa će njegov odlazak olakšati papi Franji nastavak procesa s kojima se papa emeritus nije slagao.

‘Vidimo se u raju’

Među ostalim, papa Franjo zgrozio je konzervativce izjavom da čak i ateisti mogu ići u raj te kad je upozoravao na karijerizam i želju za napredovanjem i položajem u hijerarhiji koju je nazvao “gubom” u Crkvi. Dok je Benedikt XVI. homoseksualnost opisao kao “intrinzično moralno zlo”, papa Franjo se javno pitao ako je netko gay i traži Gospodina i ima dobru volju, “tko sam ja da sudim?”

Papa Franjo osuđuje ekonomiju isključenosti i nejednakosti tvrdeći da ona ubija ljude, a otvorio je i poseban prozor za “milosrđe” kako bi olakšao ženama koje su pobacile da se ispovjede i vrate u punu milost crkve. Također se zalagao za ubrzanje i pojednostavljenje dugotrajne procedure okončanja braka.

Novinar Peter Seewald zapisao je kako mu je umirovljeni papa Benedikt XVI., nakon njihova posljednjeg susreta u listopadu ove godine, mahnuo rukom na pozdrav te se oprostio riječima: “Sljedeći put vidimo se u raju”.