Par odvjetnika neviđenim lupinzima preuzima firme. Zbog njih Erdogan urgira kod Plenkovića, sad im prijeti suspenzija

Međutim, za ovu priču daleko je zanimljivija činjenica da su Planinić i Šoljić nepravomoćnu suspenziju zaradili postupajući vrlo slično kao njihov klijent, tvrtka Geothermal Solutions (u vlasništvu Dragana Jurilja i tvrtke Eco Consult, čiji je pak osnivač Goran Pavlović) u sporu s turskim Geoenom, o čemu je Telegram pisao u dva navrata, u lipnju i srpnju prošle godine. Vidjet ćemo, u oba slučaja radilo se o modelu kojim mala riba guta veliku: preuzimanju većinskog udjela jednog trgovačkog društva od strane manjinskog vlasnika.

Sve je počelo s jednim sastankom

Priča je zamršena, ali da bi je bilo lakše pratiti valja prvo objasniti zašto su Planinić i Šoljić dobili (ponavljamo, nepravomoćne) kazne Hrvatske odvjetničke komore koja iznimno rijetko i s puno opreza izriče zabranu obavljanja odvjetničkih poslova svojim članovima. Obojica, Planinić i Šoljić, počinili su teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva, stoji u presudi.

Oni su od 2015. zastupali tvrtku Kamp Šimuni, koja se bavi ugostiteljstvom i turizmom (poslovni prihodi u prošloj godini bili su veći od 63 milijuna kuna, a dobit, prije oporezivanja, gotovo 11 milijuna kuna) i njihov je posao bio rukovoditi se interesima svog klijenta i postupati po uputama direktorica tog društva, Mije Pavelić i Ivone Maržić Sobotnjak. Međutim, nisu tako postupali.

Većinski vlasnik tvrtke Kamp Šimuni bio je Eduard Maržić, brat Josipa Maržića. Radi izbjegavanja međusobnih sukoba oni su u upravu tvrtke imenovali svoje kćeri, spomenute direktorice Ivonu Maržić Sobotnjak, odnosno Miju Pavelić. Ali dvojica odvjetnika, Planinić i Šoljić, u dogovoru s Josipom Maržićem, smislili su plan kako preoteti većinsko vlasništvo Eduardu Maržiću, pa su 29. studenoga 2017. sazvali skupštinu trgovačkog društva Kamp Šimuni za 8. prosinca 2017. godine.

Poslovni model koji zvuči poznato

Učinili su to bez suglasnosti, znanja i potpisa direktoricâ, a za mjesto održavanja skupštine odredili su tadašnju adresu odvjetničkog društva Planinić, Šoljić i partneri u Hebrangovoj ulici 30, u Zagrebu. Dnevni red bio je zanimljiv: odluka o opozivu direktorica Pavelić i Maržić Sobotnjak, te imenovanje na njihove funkcije Josipa Maržića.

Još zanimljivija bila je točka dnevnog reda o povećanju temeljnog kapitala tvrtke Kamp Šimuni i to na način da pripajajući član, Josip Maržić, uplatom u novcu poveća temeljni kapital, kako bi on i trgovačko društvo Sunny Holiday stekli većinski udio u tvrtki Kamp Šimuni. Za ovako smišljenu operaciju važno je što su osnivači (vlasnici) Sunny Holidaya bili Josip Maržić i odvjetnik Krešimir Planinić, te što je kao sjedište tvrtke bila registrirana adresa odvjetničkog društva Planinić, Šoljić i partneri, u Hebrangovoj.

Ovo valja zapamtiti kako bismo kasnije razumjeli vrlo sličan model koji su, u preuzimanju tvrtke Geoen, turskog biznismena i velikog građevinskog poduzetnika, Muharrema Balata, primijenili vlasnici tvrtke Geothermal Solutions, tvrtke koju su zastupali upravo odvjetnici Planinić i Šoljić.

Mala riba pojela je veliku ribu

Činilo se da je operacija kojom je mala riba (Josip Maržić i Sunny Holiday) pojela veliku (Kamp Šimuni) u potpunosti uspjela jer je samo tri dana nakon održane skupštine, 8. prosinca 2017., na kojoj nisu prisustvovali ni većinski vlasnik, ni direktorice Pavelić i Maržić Sobotnjak, uspjeli u sudskom registru provesti nezakonito donesene odluke. Tako su, zakratko, Josip Maržić i Krešimir Planinić, 11. prosinca 2017. postali direktor, odnosno prokurist tvrtke Kamp Šimuni i prigrabili većinsko vlasništvo.

Saznavši što se dogodilo i da su bez njihovog znanja Josip Maržić i odvjetnik Planinić održali nelegalnu skupštinu i donijeli odluke kojom su postali većinski vlasnici Kampa Šimuni, Eduard Maržić i nezakonito smijenjene direktorice Mia Pavelić i Ivona Maržić Sobotnjak podnose žalbu visokom Trgovačkom sudu. Žalbe će biti usvojene 1. veljače 2018.

Tako će biti ukinuto ranije rješenje Registarskog suda koji je dopustio nezakonitu provedbu nelegalno sazvane skupštine, pa će Željka Bregeš, sutkinja Trgovačkog suda u Zagrebu, 14. veljače 2018. poništiti vlastito rješenje, staro tek dva mjeseca.

Direktorici lagali o datumu sastanka

Naravno, Planinić i Josip Maržić koji su na taj način izgubili nezakonito stečeno većinsko vlasništvo nad tvrtkom Kamp Šimuni, žalit će se Visokom trgovačkom sudu, a zastupat će ih, tko bi drugi, nego Domagoj Šoljić. Ali Visoki trgovački sud 16. travnja 2018. njihove će žalbe odbaciti kao nedopuštene, odnosno neosnovane.

Međutim, oni tu neće stati: 7. lipnja 2018. podnijet će ustavnu tužbu protiv odluke Visokog trgovačkog suda, tvrdeći da im je povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje. Ali ustavni sud 12. svibnja ove godine odbit će njihovu tužbu i tako staviti točku na ”i” te nevjerojatne priče.

Vratimo se još na trenutak onoj nelegalnoj skupštini tvrtke Kamp Šimuni, održanoj 8. prosinca 2017. godine. Dan ranije Krešimir Planinić susreo se s jednom od dvije direktorice Kampa Šimuni, Mijom Pavelić, ali joj nije rekao da je za sutradan zakazana sjednica skupštine društva već ju je držao u uvjerenju da će to biti 20. prosinca kao što je bilo dogovoreno ranije.

Isto su napravili turskom divu

Planinić i Šoljić, naime, zajedno s Josipom Maržićem, kao što smo rekli, 29. studenoga 2017. bez znanja i potpisa dvaju direktorica nelegalno su sazvali skupštinu. Njih dvije od 16. studenoga 2017. do 1. prosinca iste godine nalazile su se u SAD-u, u Miamiju i Las Vegasu, pa nisu mogle uputiti poziv 29. studenoga 2017. godine. Umjesto njih to su učinili Planinić i Josip Maržić.

Sličan modus operandi oduzimanja vlasničkih prava većinskom članu društva, rekli smo, izvela je i tvrtka Geothermal Solutions (GS), koju su zastupali odvjetnici Planinić i Šoljić. Početkom lipnja 2020. ta je tvrtka, kao manjinski, 20-postotni vlasnik tvrtke Geoen, primjenjujući sličan model onome kakvim se željelo preuzeti Kamp Šimuni, poslala poziv za skupštinu društva 12. lipnja, većinskom vlasniku, tvrtki BTL (punog naziva BLT enerji elektrikt enerjisi toptan satiş sanayi ve ticaret anonim şirketi) iz Turske.

Kao što je Telegram pisao prošlog ljeta, upravu tvrtke Geoen činila su tri člana: BLT kao većinskog, 80-postotnog vlasnika Geoena predstavljali su Muharrem Balat i Gulustana Aydin, a Geothermal Solutions zastupao je Dragan Jurilj. U društvenom ugovoru koji su sklopili većinski turski vlasnici s manjinskim hrvatskim, stoji kako Jurilj može zastupati Geoen isključivo skupno, s predsjednikom uprave Balatom ili članicom Aydin.

Ponovno sazivanje nelegalne skupštine

GS je poziv za skupštinu društva većinskom vlasniku BLT-u poslao poštom u Tursku mada je znao da imaju ured svoje sestrinske tvrtke Geoen u Zagrebu. U omotnici, međutim, umjesto poziva za skupštinu bila je nekakva dokumentacija iz koje Turci nisu mogli zaključiti o čemu se radi, a ponajmanje da je riječ o pozivu za skupštinu.

Na dan održavanja skupštine Turci nisu došli u Zagreb, pa zbog nepostojanja kvoruma nije održana. Tri dana kasnije GS saziva novu skupštinu i smjenjuje dva predstavnika turskih vlasnika, članove uprave Balata i Aydin.

Na istoj skupštini, dakako opet bez nazočnosti Turaka, za članove uprave Geoena imenuju Jurilja i Pavlovića, kompanjona iz zajedničke tvrtke Geothermal Solutions. Na istoj, nelegalnoj skupštini, mijenjaju i društveni ugovor pa je sada Jurilja i Pavlovića nemoguće smijeniti bez suglasnosti njihove tvrtke Geothermal Solutions, koja je do tada bila manjinski vlasnik i držala samo 20-posto Geoena.

Isti scenarij, dvije velike razlike

Modeli kako mala riba guta veliku – na primjerima Kamp Šimuni i Geoena – više su nego slični, a povezuju ih, na vrlo konkretan način dvojica odvjetnika s početka ove zamršene priče, Krešimir Planinić i Domagoj Šoljić. U prvoj, bili su aktivni akteri tog modela, u dugom, zastupali su tvrtku koja se u preuzimanju većinskog udjela poslužila istim modelom.

No, u svemu postoje dvije velike i bitne razlike: ponašanje Trgovačkog suda u Zagrebu i nadređenog mu Visokog trgovačkog suda, kao i vrijednost imovine koju su izgubili dotadašnji većinski vlasnici. Da je uspio pokušaj preuzimanja Kampa Šimuni, novi nesuđeni vlasnici, odvjetnici Planinić i Šoljić, zajedno s Josipom Maržićem i njegovom tvrtkom Sunny Holiday domogli bi se tvrtke (Kamp Šimuni) čija je knjigovodstvena vrijednosti tada iznosila 53.435.404 kuna.

Tvrtka Geothermal Solutions, koja je primijenila vrlo sličan model preuzimanja većinskog vlasništva, kad bi u tome je uspjela Turcima bi iz džepa za deset godina izbila zaradu veću od milijardu kuna. U prvom slučaju, dakle, Visoki trgovački sud reagirao je promptno i zaštitio većinsko vlasništvo Eduarda Maržića.

Rasprava na vrhu dviju država

U drugom, gotovo identičnom slučaju (u kojem su, ponavljamo, tvrtku Geothermal Solutions zastupali Planinić i Šoljić) slučaj se još razvlači, a problem izgubljenog turskog vlasništva nedavno se našao i kao jedna od tema na sastanku premijera Andreja Plenkovića i turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana.

Turska tvrtka BLT (za koju smo rekli da je držala 80 posto vlasništva Geoena) izgradila je prvu geotermalnu elektranu u Hrvatskoj na lokaciji Velika Ciglena kraj Bjelovara i u to uložila 325 milijuna kuna. Elektrana je u komercijalni rad puštena 2019. godine. Da je riječ o iznimno isplativom poslu vidljivo je iz podatka da je već prve godine od prodaje električne energije zaradila 102, a sljedeće, 2020. godine, 120 milijuna kuna.

Dok je bio u 80-postotnom vlasništvu turskog kapitala, BLT-a, i 20-postotnom hrvatske tvrtke Geothermal Solutions, Geoen je s Hrvatskim operatorom tržišta energije (HROTE) još 20. ožujka 2012. potpisao ugovor o otkupu proizvedene struje u mjesečnom iznosu od oko 12 milijuna kuna, odnosno više od 140 milijuna kuna godišnje. Za deset godina, na koliko je potpisan ugovor, radilo se o iznosu od skoro 1,5 milijardi kuna. Turcima je dobit izmakla, a cijela, više nego zamršena priča, još se raspetljava na Vrhovnom sudu.

Sud postupio suprotno sebi

Među posljednjima, u hrpi dokumenata kojima raspolaže Telegram, je rješenje Vrhovnog suda od 2. veljače ove godine kojim je Turcima dopuštena revizija protiv rješenja Visokog trgovačkog suda iz prosinca 2020. i to zbog pravnog pitanja je li registarski sud, kada odlučuje o upisu u Sudski registar, dužan po službenoj dužnosti paziti na ništetnost odluka skupštine temeljem kojih se upis zahtijeva.

Zvuči nestvarno, no činjenica je da je Trgovački sud (u oba slučaja isti, Trgovački sud u Zagrebu) postupio posve suprotno u pokušaju preuzimanja većinskog vlasništva Kampa Šimuni, nego u slučaju preuzimanja većinskog vlasništva nad Geoenom. U prvom slučaju Visoki trgovački sud zaštitio je većinskog vlasnika, ukinuvši prvostupanjsku odluku registarskog suda, zbog toga što je, po službenoj dužnosti, prilikom upisa u Sudski registar, trebao voditi računa o mogućoj ništavosti odluka skupštine.

Međutim, kada je u pitanju turski investitor, isti sud postupio je dijametralno suprotno: smatrao je kako registarski sud nije bio dužan provjeravati eventualnu ništavost odluka skupštine po službenoj dužnosti. Odluka registarskog suda u slučaju preuzimanja Geoena od strane manjinskog vlasnika Geothermal Solutionsa, bez obzira na nelegalnost skupštine, bila je potvrđena, pa su Turci, raniji većinski vlasnici Geoena, ostali kratkih rukava.

Sporan je vrlo važan detalj

Sredinom rujna ove godine Vrhovni sud ukinuo je rješenje Visokog trgovačkog suda o upisu promjena nakon one prve, lažirane skupštine Geoena od 12. lipnja 2020., kada su Jurilj i Pavlović postali članovi uprave umjesto turskih predstavnika i preuzeli punu kontrolu nad tvrtkom u kojoj su do tada imali tek 20 posto vlasništva.

Vrhovni sud. naime, jasno je rekao kako prilikom promjena u Sudskom registru, sud po službenoj dužnosti, mora voditi računa na moguću ništetnost odluka skupštine (kao što je to činio u slučaju Kamp Šimuni, ali ne i u slučaju Geoena) ukoliko su one protivne temeljnim pravnim principima, logičkom tumačenju pravnih normi i dugogodišnjoj sudskoj praksi.

Doslovno, u rješenju Vrhovnog suda od 14. rujna ove godine, predsjednica sudskog vijeća Marijana Magud, napisala je: ”registarski sud, kada odlučuje o upisu u sudski registar, dužan je po službenoj dužnosti paziti na ništetnost odluka skupštine temeljem kojih se upis zahtijeva’’.

Spomenimo i poslasticu za kraj

Ovakav stav Vrhovnog suda vjerojatno će izazvati domino efekt, što bi značilo moguće ukidanje i ostalih odluka društva Geoen, zbog kojih su Turci izgubili vlasništvo nad Geotermalnom elektranom Velika 1 kod Bjelovara, kao i ogromne prihode koje ta termoelektrana ostvaruje. A kakve će to posljedice izazvati s obzirom da su u pitanju stotine milijuna kuna, teško je i zamisliti.

I da – poslastica za kraj: u sporu pred Vrhovnim sudom tvrtku Geothermal Solutions, koja je od Turaka preuzeli vlasništvo, zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Planinić i Šoljić (koji su pokušali većinsko vlasništvo preuzeti od tvrtke Kamp Šimuni), dvojac s početka naše priče koji čeka odluku Višeg disciplinskog suda hoće li im, zbog teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva, na određeno vrijeme, zabraniti obavljanje advokature.