Svjedok ubojstva u Osijeku: 'Vlatku je hladnokrvno pucao u trbuh pa u glavu'

Naime, Tolj je smatrao kako mu odvjetnik duguje 3.000 eura, jer je na sudu priznao da je 2007. godine oteo Vjenceslava Arambašića, sina osječkog odvjetnika Radoslava Arambašića. Smatrao je da mu odvjetnik nije bio potreban, a zašto je po novac došao osam godina nakon slučaja, ostat će tajna.

Pero Jurić, odvjetnik u zajedničkom uredu s tragično preminulim Vlatkom Vidakovićem, svjedočio je okrutnom ubojstvu i prepričao što se događalo u ponedjeljak ujutro.

– Krenuo sam iz svog ureda u državno odvjetništvo. Zatvorio sam vrata i gotovo izišao kad sam naišao na Tolja koji je bio iznimno raspoložen. Pitao me ima li Vlatko neki poslovni prostor za iznajmiti jer on otvara neku tvrtku. Rekao sam mu: “Ne znam. Nazovi Vlatka pa ga pitaj, ili ga sačekaj i pitaj”, i to je to. On je odgovorio: “U redu, sačekat ću ga” i još pitao: “’Ej, di si, šta ima, jel’ ima posla?” – ispričao nam je potreseni odvjetnik Jurić.

Dodao je da je ubojica bio neuobičajeno dobro raspoložen, veseo i srdačan. “Kad se sjetim toga sada, smrznem se”, kaže Pero Jurić. Nakon kratkog razgovora, kaže, Tolj se pozdravio i krenuo na ulicu, međutim okrenuo se i rekao Juriću kako ga želi nešto pitati ”u četiri oka”.

– Ponovio sam mu da žurim i on mi je rekao: “Ne, ne, hajde u sobu”. Tada smo ušli u sobu, a on je zatvorio vrata i izvadio pištolj. Počeo je govoriti: “Zovi Vlatka. Kad će Vlatko?”, ja sam mu govorio da kaže meni što hoće, a on će na to: “Ne treba meni Vlatko. On je mene branio, a nije mi ni trebao odvjetnik. Ja sam priznao sve. To što je naplaćeno, to je džaba, hoću novac nazad”, priča dalje odvjetnik Jurić.

– Mislio sam da neće pucati. Međutim, u tom trenutku Vlatko je otvorio vrata da mi nešto kaže i Tolj mu je rekao: “Ulazi unutra. Sjedaj!”. Vlatko je sjeo i, pragmatičan kakav je uvijek bio, kaže mu: “Čuj, hajde da ne duljimo, reci ti meni što trebaš. Očito si pištoljem došao po neki novac. Koliko tebi para treba?”, a Tolj mu je odgovorio: “Tri tisuće eura” – govori nam Jurić.

Pokojni odvjetnik Tolju je tada odgovorio da ima novac u stanu, ali mora otići po njega. Na to je Tolj “zamračio”, govorio da ga pravi budalom.

– Vlatko je tada rekao: “Hajdemo organizirati da netko donese novac”, brinući za kćer koja je bila tu. Na to se Tolj okrenuo i Vlatku prislonio pištolj na trbuh te ispalio hitac. Potom se okrenuo prema meni, ja sam skočio, a on je rekao: “Kuda ćeš ti?”. Držao me pola minute na nišanu.

Govorio sam mu: “Stani, nemoj, svi su još živi, još se možeš izvući”. Dok sam to govorio, vidio sam da je Vlatko još živ. On je tada mahnuo pištoljem da izađem – priča Pero Jurić i dodaje: “Okrenuo sam se očekujući da će me upucati u leđa. Izišao sam i dok sam silazio niz stepenice čuo sam i drugi pucanj. Tada je očito dokrajčio Vlatka pucnjem u glavu. Dok još nisam ni izišao čuo sam i treći pucanj, to je onaj hitac kojim se ubio on”, ispričao je Jurić za Glas Slavonije.

Po neslužbenim informacijama Viktor Tolj je u ponedjeljak kod sebe imao oproštajno pismo, no tu informaciju nije bilo moguće provjeriti. Međutim, kada je 2007. godine oteo Vjenceslava Arambašića, kod sebe je već imao spremno oproštajno pismo u kojem je za svoju situaciju, između ostaloga, krivio Kineze, odnosno “kinesku dominaciju u svijetu”. Pisao je da su “svijet preplavili Kinezi i da pošten svijet više od njih ne može raditi i zato propada”.