Nekad je nužno odabrati stranu

Pazite ovo, za ratno profiterstvo dosad su osuđeni Sanader i gospođa koja je muljala s muževom mirovinom

Telegram je analizirao dosadašnje procese za ratno profiterstvo i privatizacijski kriminal iz 90-ih

FOTO: Profimedia, TEMP Sipa Press

Kada je 2010. godine sa 133 glasa u Saboru izmijenjen Ustav kako bi se spriječilo da kaznena djela ratnog profiterstva i privatizacijski kriminal iz 90-ih padnu u zastaru, teško je tko mogao slutiti da će tek osam godina kasnije bivši premijer Ivo Sanader biti onaj kojem je to i dokazano. Jednom već pravomoćno, a presudom nakon ponovljenog postupka danas je nepravomoćno osuđen za ratno profiterstvo.

Sud kaže da se nezakonito tijekom rata obogatio uzevši kao zamjenik ministra vanjskih poslova 1994. nezakonitu proviziju od 3,6 milijuna kuna od Hypo banke. Ta je banka trebala Hrvatskoj dati kredit za gradnju veleposlanstva, a Sanader joj je za proviziju obećao omogućiti ulazak na hrvatsko tržište. Sanaderovi odvjetnici, kao i on sam, kažu da to nije nikakvo ratno profiterstvo, jer državu koja je tada bila u teškoj gospodarskoj situaciji ni na koji način nije oštetio, niti se obogatio koristeći ratne neprilike.

Samo jedna presuda za ratno profiterstvo

Manje je poznato da uz Sanaderovu presudu postoji još samo jedna nepravomoćna osuđujuća presuda za ratno profiterstvo u Hrvatskoj. Izrekao ju je ljetos 63-godišnjoj Barbari Hartman Općinski sud u Koprivnici proglasivši ju krivom za nezakonito uzimanje 1,3 milijuna kuna vojne mirovine bivšeg supruga. Iako je Franjo Hartman, s kojim je bila u braku do 1982. godine poginuo na početku rata, 1991., njegova udovica, iako su bili službeno razvedeni, nastavila je uzimati osam tisuća kuna mirovine svaki mjesec.

Naime, Uredu za obranu u Križevcima lagala je da je s Franjom ostala živjeti i nakon razvoda, a kako voditeljica križevačke ispostave Odjela za branitelje Ministarstva branitelja to uopće nije provjeravala, gospođa Hartman cijelo je vrijeme, 20 godina, nezakonito primala mirovinu bivšeg muža. I lažna udovica i voditeljica kažnjene su uvjetno.

Tako su gospođa Hartman i bivši premijer Sanader jedini do sada osuđeni ratni profiteri u Hrvatskoj. Teško da je to bila intencija Vlade kojoj je tada na čelu još bila Jadranka Kosor, kada je 2011. Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije poslan u Sabor u hitnoj proceduri.

Hitno su bili iskopani svi sumnjivi spisi

Čim je Zakon, sredinom 2011., stupio na snagu, istražitelji su povadili sve predmete koji su zbog zastare već bili u arhivama, ne bi li provjerili ima li među njima onih za koje bi mogli nastaviti postupak. Prvotno ih je, kako stoji u godišnjem izvješću DORH-a za 2012., pronađeno 17, no već godinu kasnije, prema istoj statistici, u 69 postupaka učinjene su preinake, odnosno pronađeni su elementi ratnog profiterstva.

Tijekom 2014. nova 84 slučaja bila su u ranoj fazi istraživanja moguće povezanosti okrivljenika s bogaćenjem tijekom rata ili pak rane privatizacije devedesetih godina prošlog stoljeća. Međutim, sudovi su te godine donijeli tek šest presuda za ovu vrstu kriminala – tri oslobađajuće i tri osuđujuće. No, nakon žalbi i te tri osuđujuće vraćene su nižim sudovima na ponovni postupak. I oni još traju.

Kriv, nije kriv, žalba i tako u nedogled

Uz Sanaderov slučaj primanja provizije od Hypo banke, jedan od prvih većih bio je postupak u kojem je za ratno profiterstvo optužen Stjepan Brajdić, nekadašnji direktor tvrtke Kontex iz Karlovca. Njemu je na teret stavljeno da je za osiguravanje zaposlenika Kontexa također primao proviziju i na taj se način tijekom ratnih godina nezakonito bogatio. Međutim, Brajdić je najprije za to bio osuđen, pa je postupak nakon njegova žalbe ponavljan te je nakon toga oslobođen na što se pak žalilo karlovačko tužiteljstvo. Pravomoćne odluke, međutim, još nema.

Tada dolazi ljeto 2015. godine i odluka Ustavnog suda RH koja je ozbiljno narušila intencije za rasvjetljavanjem ratnog profiterstva i privatizacijskog kriminala što ih je Sabor imao 2010. kada je izmijenio Ustav. Naime, kada je Ustavni sud ukinuo već pravomoćnu presudu kojom je Ivo Sanader bio kažnjen zbog ratnog profiterstva u aferi Hypo, izričito je naložio da se u ponovljenom postupku provjeri je li prije podizanja optužnice protiv bivšeg premijera nastupila zastara.

Kako je Telegram već u nekoliko navrata analizirao, Ustavni sud je tom svojom odlukom gotovo potpuno obezvrijedio izmjene Ustava iz 2010. Nije dopustio da se automatski zanemari pitanje zastare, već je inzistirao da se provjerava od slučaja do slučaja. Zato se sada, u ponovljenom postupku Sanaderu, koji je naravno tvrdio da je nastupila zastara prije izmjene Ustava, moralo voditi računa o toj pravnoj dilemi. Zaključeno je da zastare nije bilo.

U DORH-u su stvarno očajni zbog svega

No, prema statistici DORH-a nakon ove odluke Ustavnog suda mnogi slučajevi ratnog profiterstva okončani su upravo zbog zastare. Tijekom 2015. godine tri predmeta propala su baš zbog toga. U jednom je okrivljenik bio raspravno nesposoban, u jednom je zaključeno da nema dokaza, dok se za jedan nije uspjela utvrditi značajna nezakonita zarada što je također jedan od zakonskih preduvjeta za procesuiranje ove vrste kriminala.

Ni posljednje Godišnje DORH-ovo izvješće ne nudi optimizam u rasvjetljavanju ratnog profiterstva. Tužitelji opisuju kako su provjerili sve predmete u kojima se sumnjalo na to kazneno djelo, a u istrage su uključeni i Porezna uprava, policija, Ured za sprječavanje pranja novca, Državni ured za reviziju. No, i dalje se nailazi na brojne teškoće. Tako zbog velikog proteka vremena od Domovinskog rata nije više raspoloživa financijska dokumentacija niti drugi relevantni dokumenti čija bi analiza omogućila tužiteljima da vjerno rekonstruiraju događaje i prate tijek novca. Protek vremena utječe i na kvalitetu svjedočenja – dio je svjedoka preminuo ili zbog životne dobi ne može okolnosno i vjerodostojno iskazivati o zbivanjima s početka 1990-ih. Zato DORH uglavnom zbraja negativne odluke.

Ni budućnost baš nije optimistična

Tijekom 2017. samo u jednom slučaju pokrenuti su izvidi zbog kaznenih djela iz Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije. U jednom predmetu s čak 29 prijavljenih osoba odbačena je kaznena prijava. Sudovi su donijeli dvije oslobađajuće presude, na koje se državno odvjetništvo žalilo, no pravomoćnih odluka još nema. U još jednom predmetu Vrhovni sud zaključio je da se uopće ne radi o ratnom profiterstvu.

Izvješće ne nudi ni optimizam u skoroj budućnosti već bivši glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan, koji ga je podnio, zaključuje: “Nije izgledno da bi daljnjim protekom vremena bilo opravdano očekivati značajnije pozitivne pomake i rezultate u procesuiranju ovih kaznenih djela kakvi su se predviđali te očekivali prilikom donošenja samog Zakona”.

Propao slučaj protiv Ivana Radoševića

Posljednji veliki slučajevi ratnog profiterstva što ih je sud odbacio su optužnice protiv poduzetnika Ivana Radoševića. Lani u prosincu vijeće Županijskog suda u Zagrebu donijelo je odluku prema kojoj Radošević neće odgovarati za ratno profiterstvo, točnije za 10 milijuna kuna teške malverzacije sredstvima Tvornice autobusa Zagreb (TAZ) još s kraja 90-tih. Zaključeno je, naime, kako to nezakonito manipuliranje novcem TAZ-a nije ratno profiterstvo. Da je optužno vijeće prihvatilo sumnje u ratno profiterstvo, slučaj prema Zakonu o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, ne bi mogao pasti u zastaru. Ovako je do zastare, prema stavu optužnog vijeća, ipak došlo.

Ista stvar dogodila se i u slučaju fiktivne dokapitalizacije Croatia busa koji je između rujna 1994. i 16. siječnja 1996. navodno oštećen za 4,5 milijuna DEM. Za to su uz Radoševića bili optuženi Anto Marijan, Tomislav Dragun i Lovorka Dragun Mirković. No kako tužiteljstvo nije dovoljno dobro objasnilo zašto bi se radilo baš o ratnom profiterstvu, ta je optužba propala, također zbog zastare koja je nastupila u siječnju ove godine.

Proces Gavriloviću zbog ratnog profiterstva

DORH još sada velike nade polaže u ishod procesa protiv Đure Gavrilovića, poduzetnika optuženog zbog malverzacija iz 1991. i 1992. godine, kada je s dva milijuna tadašnjih maraka namijenjenih obrani Hrvatske kupio više tvrtki iz sustava poznate mesne industrije iz Petrinje. I on se pokušao izvući na zastaru, no to mu na početku postupka nije pošlo za rukom. Proces sada već ulazi u završnu fazu.

Navodna zloporaba za koju USKOK tereti Gavrilovića dogodila se između 11. studenoga 1991. i kraja 1992., kada su ratne okolnosti otežavale rad državnih tijela. To je Gavrilović iskoristio za stjecanje više tvrtki u stečaju čija je knjigovodstvena vrijednost iznosila gotovo 68 milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Novac je, kako stoji u optužnici, dobio odlukom ratnog ministra financija Joze Martinovića iako su ta sredstva trebala biti iskorištena za kupnju oružja za obranu zemlje. Za taj je iznos, što je preračunato u 7,8 milijuna kuna, Gavrilović navodno oštetio državni proračun.